novinarstvo s potpisom
Previše je na kocki da bismo odlučili, a da bar ozbiljno ne razgovaramo – tako argumentira Porotnik 8, kojega u klasičnoj verziji znamenitoga filma ”Dvanaest gnjevnih ljudi” glumi Henry Fonda.
Stariji će se sjetiti toga remek-djela iz 1957., svakako jednoga od najboljih ikada snimljenih o sudovanju: dvanaest porotnika, od kojih jedan žuri na utakmicu, a nekoliko ih je puno predrasuda, spremaju se rutinski osuditi na smrt osamnaestogodišnjaka iz geta, optuženog da je ubio vlastitog oca.
No jedanaestorici koji jedva čekaju da se gnjavaža završi, suprotstavlja se dvanaesti, Porotnik 8, koji upozorava da dječak zaslužuje bar pošteno razmatranje dokaza, jer oni nisu više od indicija.
”Dvanaest gnjevnih ljudi” sav je snimljen u jednoj prostoriji, tenzija se gotovo dade opipati, psihološki je to maestralan portret ljudske ravnodušnosti i površnosti s jedne, ali i poštenja i upornosti s druge strane. I biva happy end – Porotnik 8 uspijeva uvjeriti kolege da je dječak nevin. Na kraju, svi glasaju za oslobađanje. Dječak je spašen.
Dobro bi došao Saboru i Vladi ovih dana jedan Porotnik 8. Jer, što ako je odluka o izlasku iz arbitraže pogrešna?
Što ako se argument koji se sada čini samorazumljivim, pokaže pretjeranim, kontraproduktivnim?
Što ako napuštanje arbitraže stvori probleme veće od ovoga, kako premijer kaže, ”korumpiranog postupka”?
Što ako, u razumljivom afektu, političari zemlju uvale u zasad još neslućene probleme, želeći je navodno problema osloboditi?
Ne bi bilo prvi put da opravdana ljutnja, koju čovjek naprosto ne uspijeva primiriti, uzrokuje još veće nevolje. Takva su iskustva poznata i pučkoj lukavosti: ”Ne kolji vola zbog jedne šnicle”, opominje uzrečica.
A čini se da je Sabor u srijedu učinio baš to: obvezao vladu da izađe iz arbitraže, ne razmatrajući ni posljedice, ni druge mogućnosti. I to kako!
U najavama izvanredne saborske sjednice, svi su se složili da raspravu valja temeljito skratiti, te da će govoriti samo predsjednici saborskih klubova, kako se ne bi dogodilo – prema riječima Jadranke Kosor – ”da netko raspravu ne usmjeri u neželjenom pravcu”.
Čekajte, što to znači?
U parlamentu – mjestu, dakle, koje i postoji da se u njemu ”govori” i ”parla” – raspravu ne bi trebalo usmjeravati ”u neželjenom pravcu”? Koji bi to neželjeni pravac bio? Da netko kaže kako ne treba napuštati arbitražu?
Ali zašto? Ta mediji su u ovih nekoliko dana donijeli pregršt argumenata koji podupiru upravo taj zaključak – da valja dobro promisliti je li mudro tako naglo i ljutito, bez pažljivog odvagivanja, istupiti iz arbitraže.
I ne samo mediji: učinila je to i Europska komisija, učinila je to i Slovenija – o kojoj može misliti tko što hoće, ali bilo bi se korisno prisjetiti da susjedi neće nestati samo zato što će Hrvatska pravedničkom gestom prekinuti postupak.
I zato, umjesto podilaženja nezajažljivoj nacionalnoj potrebi za jedinstvom, netko je od zastupnika trebao još jednom promisliti, pa u Saboru – premda je sada kasno – nastupiti kao Porotnik 8. To bi bio Oscar za državništvo!
(Prenosimo s portala Novoga lista).