autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kulturocid i vandalizam HDZ-a u Lijepoj Našoj

AUTOR: Boris Pavelić / 27.08.2015.

Financirat ću biblioteke da izbace iz knjižnih fondova knjige ”na srpskom i sličnim jezicima”. Ta izjava nekadašnjeg ministra financija Borislava Škegre objavljena je u Novom listu 27. studenoga 1997. Izbacivanje je i provedeno, financirao ga Škegro ili ne: institucije zadužene da čuvaju i stvaraju knjige izbacile su devedesetih više od dva i pol milijuna svezaka, gotovo 14 posto ukupnoga hrvatskoga knjižnog fonda.

Taj je podatak iznio ekonomist i knjižničar Ante Lešaja u obimnom djelu ”Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj devedesetih”.

Lešaja opisuje obilje primjera uništavanja knjiga ponajboljih autora bivše Jugoslavije. Dio opusa Vladimira Nazora, jednog od najboljih hrvatskih pjesnika, posvećen njegovu životu s partizanima, nestao je iz knjižnica.

”Ježeva kućica” Branka Ćopića najprije je ”nestala”, a onda se pojavila u nekakvoj kroatiziranoj verziji. I roman ”Pirgo” Anđelke Martić pao je žrtvom opsežne akcije ”čišćenja”; stradala su i djela Danka Oblaka – to su samo neki od primjera u knjizi Ante Lešaje.

”Uništavanje knjiga u Hrvatskoj devedestih bilo je očigledno, nije se radilo o nekomsporednom, nevažnom činu, nego o postupcima toliko upečatljivim da ih se u iole uređenom društvu mora pravno sankcionirati i moralno osuđivati. Motivi su bili primitivno politički, a obrazloženja toliko arogantna da je sasvim nevjerojatan izostanak pravnog sankcioniranja. Dok se može reći da je u određenoj mjeri moralne osude i bilo, pravno sankcioniranje je sasvim izostalo”

Lešajina knjiga obuhvaća šesto stranica i CD s dodatnim materijalima. Iscrpna je to i temeljita analiza procesa za koji su mnogi – vlasti naročito – tvrdile kako je slučajan i ekscesan, nipošto planiran i namjeran.

No Lešaja dokazuje, ”da fenomen uništavanja knjiga nije ni izmišljen ni neosnovano javno komentiran problem”. Štoviše, Lešajina analiza pokazuje ”da je uništavanje knjiga implicirano u biti društvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih”.

Ante Lešaja, ekonomist s Korčule, bio je sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Devedesetih, upozorit će na poznatu aferu ”knjiga u kontejneru”, pobacanih knjiga iz knjižnice koju je osnovao, o kojoj je iscrpno pisao novinar Feral Tribunea Igor Lasić. Taj je slučaj postao primjerom uništavanje knjiga u Hrvatskoj, ali i egzemplarom za cinizam institucija prema ljudima koji su se uništavanju suprotstavljali: na sudu su završili protivnici bacanja knjiga, a sudovi su sudili prema tužbama počinitelja.

”Uništavanje knjiga u Hrvatskoj devedestih bilo je očigledno, nije se radilo o nekomsporednom, nevažnom činu, nego o postupcima toliko upečatljivim da ih se u iole uređenom društvu mora pravno sankcionirati i moralno osuđivati. Motivi su bili primitivno politički, a obrazloženja toliko arogantna da je sasvim nevjerojatan izostanak pravnog sankcioniranja. Dok se može reći da je u određenoj mjeri moralne osude i bilo, pravno sankcioniranje je sasvim izostalo”.

Financirat ću biblioteke da izbace iz knjižnih fondova knjige ”na srpskom i sličnim jezicima”. Ta izjava nekadašnjeg ministra financija Borislava Škegre objavljena je u Novom listu 27. studenoga 1997. Izbacivanje je i provedeno, financirao ga Škegro ili ne: institucije zadužene da čuvaju i stvaraju knjige izbacile su devedesetih više od dva i pol milijuna svezaka, gotovo 14 posto ukupnoga hrvatskoga knjižnog fonda

Sudovi su marljivo sudili prosvjednicima protiv ”čišćenja” knjižnica, a stručna je javnost uvelike šutjela. U tom je smislu, primjerice, na promociji knjige bilo zanimljivo slušati pisca Velimira Viskovića, koji je opisivao kako je Leksikografski zavod Hrvatske devedesetih poslao u rezalište preostale primjerke svojega najvećeg intelektualnog projekta, koji je pokrenuo još Miroslav Krleža: Enciklopedije Jugoslavije.

Lešaja podastire i poučnu usporedbu odnosa HDZ-ove i SDP-ove vlasti prema čišćenju ”nepodobnih” naslova, jezika, pisama i autora iz hrvatskoga kolektivnog pamćenja.

Učinak obje te vlasti bio je isti: obje su negirale ikakvu vezu s nečasnim poslovima, nikada nisu istražile što se zapravo dogodilo, niti su pokušale ispraviti posljedice hrvatskoga knjigocida devedesetih.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: