Treba pomiješati karte i započeti novu igru

Za one koji kartaju briškula nije matematička igra. Sastavni dio igre su skrivene poruke i skretanje pažnje. Namiguje se, podižu obrve, oblizuju ili napuće usnice, lupa šakom ili pak povlači vrhom karte po stolu. Svaka gesta je poruka suigraču, no tu ima i lažnih signala. Važno je zbuniti protivnika. Zato se viče, izaziva i prijeti, psuje, zapravo beštima, ponižava i laže.

Ljeti, u miru Ugljana, kupim ribu, a nakon toga čitam novine. Idila. Za susjednim stolom boduli kartaju. Viču i izazivaju. Ljute se kad na protivničke karte netko baci svoje adute, a još više ako adute ima, ali ih ne koristi. Spominje se ime Isusovo, njegova krv, a ima i prave ljutnje. Rado bih s njima zaigrao, ali dok sam bio javni dužnosnik, pratio bi me odmah glas da loše igram, da loše lažem kao i svi političari i da ne podnosim gubiti.

Mislim da bi u saborski poslovnik trebalo uvesti pravila briškule. Već vidim sijedog predsjednika Reinera kako miga tricu upozoravajući zastupnike da se ne vrijeđaju. Zna da onaj tko vrijeđa postaje narodni junak, a onaj tko pristojno šuti ne zna pravila igre. Uz to namigne.

Šuker vrlo izražajno barata obrvama kada se zbrojevi ne slažu (u briškuli to znači ”imam kralja”!) i ne bi mu trebalo dati da piše punte. Zna odvratiti pažnju i velikim štreberima oporbe koji savjesno sve pročitaju, ali uvijek upadnu u podmetnute stupice. Karamarko je svojevremeno razbuktao priču o udbašima i ustašama, a sad govori da to podmeću lijevi liberali. U istoj rečenici osuđuje napade dogmatskih komunjara i brani kandidata koji je to sve zakuhao. Poziva na jedinstvo a dijeli nas prema registrima izdajnika. Ostaje mu samo da pokaže mot asa kojeg je iskoristio.

Ljeti, u miru Ugljana, kupim ribu, a nakon toga čitam novine. Idila. Za susjednim stolom boduli kartaju. Viču i izazivaju. Ljute se kad na protivničke karte netko baci svoje adute, a još više ako adute ima, ali ih ne koristi. Spominje se ime Isusovo, njegova krv, a ima i prave ljutnje. Rado bih s njima zaigrao, ali dok sam bio javni dužnosnik, pratio bi me odmah glas da loše igram, da loše lažem kao i svi političari i da ne podnosim gubiti

Ministar kulture jadan nema veze s kulturom; umjesto da ga se ismije kao nekompetentnog i neznalicu, stječe ugled žrtve progona. Ministar gospodarstva prepoznat je kao kradljivac stiropora. Ministar branitelja nema braniteljski stan, već baraku na ledini. Čak i premijer skriva dijelove svoje biografije. Loše je počelo.

Pravi majstori su oni koji dižu lažnu strku. Gospodin Tepeš Aci Stankoviću potvrđuje da je podnio kaznenu prijavu, ali ne kaže s kojim dokazima, već tvrdi da to treba utvrditi DORH, a on da vjeruje u institucije. Prijava znači i obavezu da se kaže (u pisanju mi se nehotice pojavila greška: ”da se laže“) na temelju kojih saznanja se podnosi prijava. No dalje je otišao Tomislav Karamarko. On tvrdi da postoji krađa izbornih glasova, 5-6 mandata. Da je to prijavio Izbornom povjerenstvu, da je objavio dokaze za svoju tvrdnju, možda bih i povjerovao.

Prošli su svi rokovi žalbi, a za takve slučajeve bilo je nadležno Državno izborno povjerenstvo kojem je na čelu predsjednik Vrhovnog suda. Na kraju krajeva, odlučuje o takvim sporovima i Ustavni sud. Sve to ne valja i sad policija treba ispitati stvar.

Karamarko je prijavom takvih nepravilnosti izazvao pokretanje postupka DORH-a. Državno izborno povjerenstvo nije moglo postupiti drukčije no zatražiti postupak od DORH-a. Nije šala ili politički trik. No to nije sve. Optužbe su javne. Institucije i njihova čelništva su imenovana.

Zato postoji i obaveza da se kaže koji je temelj i koji su dokazi tvrdnji (svakako i indicije). Javno, potpuno i bez oklijevanja. Inače nastupaju komplikacije.

Prvo su političke. Ove tvrdnje osporavaju službene rezultate izbora. Zašto se čekalo konstituiranje Sabora i izbor Vlade da se ospore rezultati izbora? Nikakva odluka sad ne može korigirati rezultat eventualno nezakonitih izbora. Nastaje novo pravilo: tko pobjeđuje, ima se pravo žaliti. Osporavanje legaliteta izbora je osporavanje legitimiteta vlasti. Treba raspisati nove izbore.

Ministar kulture jadan nema veze s kulturom; umjesto da ga se ismije kao nekompetentnog i neznalicu, stječe ugled žrtve progona. Ministar gospodarstva prepoznat je kao kradljivac stiropora. Ministar branitelja nema braniteljski stan, već baraku na ledini. Čak i premijer skriva dijelove svoje biografije. Loše je počelo

Cijela stvar ima baš veze s time. Političari, osobito kad izgube izbore, jedva čekaju nove. Mobilizirati stranku na tom zadatku znači istovremeno i poziv na zbijanje redova, okupljanje iza predsjednika stranke, utišavanje kritike. Nove krugove odabiranja kandidata. Znači vraćanje u, predsjednicima drago, vrijeme kad se u kampanji može obećati, tvrditi i nuditi,

Osim toga, a taj problem ima i SDP, dolazi vrijeme stranačkih izbora. Zaoštravanja – izmišljanje registra izdajnika, osporavanje broja zastupnika manjina, relativizacija ustaštva, pa i ovo optuživanje za prevaru – sjajan je način da se odbiju pitanja – kako smo prošli na izborima, kako su sastavljene liste, kako smo dijelili položaje i stvarali sporazume. Kaže se da se ljubav i kašalj ne mogu sakriti, no isto vrijedi i za izborni poraz.

Poruka je, kao na vjenčanjima, jasna: dokaži indicije, obznani saznanja ili šuti i daj ostavku.

Osim toga, osporavati izbore nije dobro ako se ne nudi i trajno rješenje. Naš izborni sustav prepun je manjkavosti. Granice i veličina jedinica, model računanja mandata, stvaranje fiktivnih koalicija, kandidiranje osuđenih za teška djela, model koji je protiv nezavisnih kandidata i sl. Radi svega toga uspjeh Mosta na izborima nije iznenađenje, već senzacija.

Lažna prijava kazneno je djelo: ”Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.” Članak 304. Kaznenog zakona. Naravno da treba dokazati da je prijavitelj znao ili morao znati da je prijava lažna, pa je baš zbog toga njegova dužnost da izbjegne obijesno ili olako prijavljivanje te da iscrpno i potpuno obrazloži zašto ”indicijama” daje snagu dokaza.

Meni je osobni problem Ratko Čačić. Glasao je za Vladu, iako je govorio da neće, a za to nije vidljivo dobio ništa. Ja, koji sam se nedavno koalicijski vezao uz njega, sad sam u neprilici. On ne karta briškulu, ne zna tajne signale mada dobro viče i blefira. On nas je osramotio. Mogli bismo reći da smo u to sumnjali, da smo ga nastojali pridobiti, ali ekipa osumnjičenih i osuđenih na sebe je privukla sav odium dežurnih etičkih kritizera (u koje i ja spadam), te je njegova gesta prošla neprimijećeno

Biti potpredsjednik Vlade, odgovarati za sigurnost i unutarnje poslove, nije samo čast već i obaveza da se strogo poštuje zakon. I sad cijela stvar postaje opasna.

Što ako se ustanovi da je optužba i prijava bez temelja? Očito, tada se pokreće postupak za lažnu prijavu. Tako je nedavno utvrđeno da je optužba Petrova o praćenju i prisluškivanju neutemeljena (ili bar nedokaziva), ali nismo čuli odakle njemu saznanja i dokazi o tome. Ispalo bi zanimljivo da mu je to rekao Karamarko! Vjerujem da nije, no onda tko jest?

Hrvatska politika postaje sve više predmetom policijskih izvida, anonimnih dojava i otvorenog pretvaranja konkurenata u narodne neprijatelje.

Meni je osobni problem Ratko Čačić. Glasao je za Vladu, iako je govorio da neće, a za to nije vidljivo dobio ništa. Ja, koji sam se nedavno koalicijski vezao uz njega, sad sam u neprilici. On ne karta briškulu, ne zna tajne signale mada dobro viče i blefira. On nas je osramotio. Mogli bismo reći da smo u to sumnjali, da smo ga nastojali pridobiti, ali ekipa osumnjičenih i osuđenih na sebe je privukla sav odium dežurnih etičkih kritizera (u koje i ja spadam), te je njegova gesta prošla neprimijećeno.

Prebirem po računima i gledam koliko bi me koštalo da otkupim svaki letak i plakat na kojem smo zajedno. Izgleda previše. Možda će pasti u zaborav. U prevrtljivoj hrvatskoj politici sve brzo padne u zaborav. Znam da neće biti tako i da će mi prijatelji, s razlogom, predbacivati i pomalo sumnjati da i ja nemam neke interese i čuvam svoje direktore. Ako smjerno priznam pogrešku, tvrdit će da sam glup, a ako izmislim kakvo složeno objašnjenje o tome da nitko nije potpuno dobar ni potpuno zao, možda mi oproste. Njemu neće oprostiti.

Most je zagovarao vladu jedinstva, pa poslije vladu stručnjaka, a dobili smo ministre koji toleranciju smatraju nenarodnom pojavom, koji iz patriotskih razloga trpe gramatičke pogreške i čije rodne kuće povezuje ista nekada prašnjava cesta. Ni njima neće oprostiti

Most je zagovarao vladu jedinstva, pa poslije vladu stručnjaka, a dobili smo ministre koji toleranciju smatraju nenarodnom pojavom, koji iz patriotskih razloga trpe gramatičke pogreške i čije rodne kuće povezuje ista nekada prašnjava cesta. Ni njima neće oprostiti.

SDP se prikriva iza površne agresivnosti kojom želi stvoriti dojam borca (a za što?), a troslovni protivnik iza domoljublja skriva Pandorinu kutiju ideja obnove nekadašnje umišljene veličine, zapravo autoritarnog predatorskog kapitalizma.

A što kada je sve tako traljavo počelo. Pomiješati karte, uozbiljiti se i početi novu partiju? Ja sam za to da partija ne bude za novac i da se igrači ne svađaju.

    •  Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
    •  Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
    •  Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
    •  Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
    •  Hrvatska je talac crnih bilježnica
    •  Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
    •  SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
    •  SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
    •  Politička alkemija sastavljanja vlade
    •  Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora