novinarstvo s potpisom
Papa Frane nedavno je uočio kako prijetnje Donalda Trumpa za oštrijim, represivnijim mjerama protiv ilegalnih meksičkih useljenika nisu najbolji primjer kršćanskog ponašanja, a Trump mu je uskoro odgovorio izjednačavajući, bogzna zašto, ilegalce na južnoj granici Sjedinjenih Država s radikalnim islamistima na Bliskom istoku: “Kada Islamska država napadne Vatikan, a svi znaju da je Vatikan ultimativni cilj Islamske države, mogu vam obećati da će Papa moliti i željeti da je Donald Trump predsjednik.”
Iz dvorane se tada prolomio oduševljeni aplauz i klicanje pristalica, a govornik se na trenutak zaustavio i skromno dodao: “To je istina. To je istina.”
Bilo je to prošlog četvrtka u Južnoj Karolini i glasačima se izvanredno svidjelo, toliko da je u subotu, dva dana kasnije, Trump u predizborima za republikanskog predjedničkog kandidata premoćno potukao senatore Cruza i Rubija, a Jeb Bush, bivši guverner Floride, čiji su otac i brat cijelih dvanaest godina vladali zemljom, je poraženo odustao od utrke.
Trump drobi sve pred sobom, zdrobit će možda i u finalnoj utakmici predstavnika Demokratske stranke. On ima dobre izglede da sve do kraja uspije, da 20. siječnja iduće godine položi zakletvu kao 45. predsjednik Amerike, a ja pokušavam zamisliti kakvi su ljudi koji će za njega glasati, kakav je mentalitet doveo na vlast megalomana koji se potpuno ozbiljno smatra najvećim braniteljem kršćanstva našeg doba, neškolovanog prostaka što se dokopao velikih para, pa kao i svi neškolovani prostaci što su se dokopali velikih para, o sebi govori u trećem licu.
Znam o tome ponešto, dao bih se okladiti da su dobri Amerikanci iz Južne Karoline ovako razmišljali: “Donny je narodski čovik. Trump je zna sebi pa će znat i nami.”
Događalo se to i nama, ali fenomen se bolje vidi ako se izmaknete i promatrate ga iz daljega, u tuđoj državi.
Vidite kako narod naprosto nekako pošandrca za nekim blesanom, neobuzdano se zaljubi u tukca koji niti čita knjige, niti ide u kino i kazalište, koji ustvari natuca materinji jezik, koji pljuje na tlo, psuje i huli, ali koji svoju odgojnu i kulturnu zapuštenost i manjak dobrog ukusa ne smatra nedostatkom, već ih, naprotiv, ističe kao osobitu vrlinu, tobožnju nekakvu izvornost, iskrenost i poštenje kakvo su obrazovani i pristojni, vjeruje se, čitanjem izgubili.
Školovanje, uljudnost, suzdržanost i krotko poštivanje zakona kvari i izopačuje ljudsku prirodu, vjeruju seljaci, i u tome nisu drugačiji žive li u naselju prikolica negdje u zabiti Južne Karoline ili u Ogorju u općini Muć.
S vremena na vrijeme stradavaju tako čitave nacije i države, pa i bogatije i prosperitetnije od naših, jer su se divljaci zaljubili u divljaka, glupani su izgubili glavu za glupanom.
Podigne se antiintelektualistička histerija, zavlada oduševljenje barbarstvom, i to je možda najstrastvenija politička ljubav koja postoji. Nikada ni jednoga opreznog i odmjerenog, razumnog, skromnog vođu glasači nisu voljeli i neće ga voljeti kao što obožavaju razmetljivog blebetala Donalda Trumpa.
Psihologija za ovo ima jednostavno objašnjenje. Glasačka je većina, kao što znamo, uvijek slaboumna. Narodu koji je u znatnom dijelu zatucan i neodgojen i beznadno žudi za materijalnim dobrima lakše je poistovjetiti se sa zatucanim i neodgojenim bogatašem koji se razdrljen izvalio s čašom šampanjca u luksuznoj limuzini, nego s prosvijećenim norveškim socijalistom koji na posao odlazi biciklom.
Budale se fatalno zaljube u budalu i tu nema pomoći. Glupani se urote da dovedu glupana na čelo države, a inteligentna manjina može samo bespomoćno gledati i nadati se kako histerija neće dulje trajati.
Srećom, obično ne potraje. Ove su političke romanse kao šumski požari, planu iznenada i neobuzdano se šire proždirući sve oko sebe, i bez izuzetka završe gorkim razočarenjem.
Neobrazovani hvalisavci ne ostvare ni dvadeseti dio svojih blistavih predizbornih obećanja. Dapače, građane koje su zaveli neodgovornim lupetanjem o gospodarskom procvatu, često ostave i siromašnijima nego što su bili.
Iza političara kao što je Donald Trump ostane spaljena zemlja i čađavi batrljci stabala, a raja onda u suzama čeka da se pojavi novi vođa, koji je često i luđi i bezobrazniji od onoga koji ih je upravo upropastio.
Ne treba nam za to, naposljetku, odlaziti u Ameriku. Iskusili smo ovaj užasni fenomen višekratno i na vlastitoj koži.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).