novinarstvo s potpisom

Vedran Limić
Kako mi je pljunica počela s nogama malo škrokavat onda nas dvoje šoto braco udremo điro di teraca. Tako ona zove našu šetnju. Šta ujutro, šta popodne, napravimo oko kilometar teške laganice. Ne more ona brže, a nije nan potriba trčat. Nastup na olimpijadi smo ionako otkazali.
I da nan ne bude dosadno onda joj malo i moždane vježban. Svašta je nasumice pitan, a svaka mi tema drugačija od one jučer. Kemijsku oznaku vode, zlata i bakra je rekla iz prve, a kad san je pita onu od petrusimena pogledala me zeleno. Ka bog. Pogodila je boju. Onda san je malo prebacija u djetinjstvo. Tu je i inače ka doma.
– Seko, jeste li se vi ka dite počepušali s kojon prijon?
– A ne sićan se baš, ali more bit i da jesan.
– Eto na, sad se ka ono ne morete sitit. Mo’š mislit!?
– Aj dobro, evo jesan onu susidu Ingrid šta mi je bacila novu pupu kroz ponistru jedanput san malo za kosu potegla. I to bi bilo sve.
– Znači vi ste bili ka neka divljakuša?
– A kad ti kažeš onda jesan.
– A jeste li se ikad s braton ili sestron pocipali?
– Nisan, jer smo mi bili baš mirna dica. Nisu nas zaludu zvali kipići.
– Samo malo, pljunice. Jeste li ikad brata makar nogon u gujicu?
– Jesan jedanput kad mi je sestri opalija coket. Nisan dala na mlađu sestru.
– Znači vi ste bili i tučarica?
– Aj dobro, eto jesan i to.
– A jeste li ikad išli u lupeštinu?
– To mi ne spominji, jer se i sad sićan koliko san se tresla kad smo išli u barakokule onoga barba Stipe na dnu Georgija Dimitrove. Drugi put kad su me zvali od straja nisan mogla.
– Ne umanjujte faktografiju jer ste vi po njoj lupežica.
– A ako fakti tako kažu, onda jesan.
– A jeste li ikad štagod švercali?
– Uime Isusovo, šta ti je?
– Mislin ono Trst, Ponte Rosso, rebatinke i tako to.
– Evo jesan, ali samo jedanput kad san Gorjani išla kupit onu suknjicu od rebatinki. Gnjavila me godinu dana i onda san popuzla.
– A jeste li je carinicima pokazali?
– Naravno da nisan. Nije niko pa nisan ni ja. Šta ti je?!
– Mene drugi ne zanimaju ja samo oću da znan jeste li je prošvercali?
– Ako baš oćeš znat, eto jesan.
– Znači vi ste bila i švercerica?
– A šta mogu kad jesan. A, zete, zašto ti ovo sve mene danas ispituješ?
– Da znan iz kakve mi kuće dolazi žena.
– I kako je prošla?!
– Za sad ajme. Sve jedno gore od drugoga.
– Za koga je super je.
– Seko, ne skrećite s teme. A jeste li devize sakrili ili ste sve marke u fening prijavili?
– Je, je, sakrila san ih u ređipet jerbo s onih sto maraka nisan bidna ništa mogla kupit.
– Znači vi ste monetarni i porezni sistem seferjota podrivali!
– Moš mislit. Kako ne, eno se radi mene i raspa.
– Seko, ne mantajte jer vi ste, koliko se ja razumin u zakone, neprijateljskim djelovanjem podrivali ekonomske temelje Jugovine.
– A jeste li..
– Jesan.
– Ma čekajte prvo da van postavin pitanje!
– Ne triba, evo i bez pitat ti kažen da san i ubica.
– Lipo bogami. A koga ste bekili?
– Idemo redon. Jedanput san u parkiću nehoteći zgazila mrava. Nakon toga sam ga pokopala uz sve počasti.
– Je li bilo toga još?
– Je. Rukama san u sobi bekila dvi leptirice, a jedanput san s
kanavacon napravila masakr na zidu di san po flekama vidila da san na oni svit poslala tri komarca od kolpa.
– Opaaa! To ste vi onda ka i neka kilerica.
– Ako ti kažen masovna krvoločna ubica malo san rekla.
– Ajdeee…
– Slušaj, zete, e sad mi te malo puna kapa. Ajmo mi fermat s ovon pričon.
– A ne, ne popuštam iz principa.
– Je li tako?
– Tako je i nikako drugačije. Boga van, divljačkog, tučarskog, lupeškog, švercerskog, carinskog i kilerskog. A ove unutarnjo-dušmansko neprijateljske rabote kontra Jugovine da i ne spominjem. A di su van sad ti vaši principi s kojin me već deset godina cijepite?!
– Ako je tako onda te molin da me momentalno prijaviš.
– Kako? Komu? Kad sad Juge više nema.
– Ma koja Juga, sad me odma špijaj rvackoj vladi i to direkt Plenkoviću.
– Zašto njemu?
– Da bih mogla ka stara okorjela rušiteljica Juge dobit makar spomenicu, a s njon i nekakvi borački dodatak.
– Znači vi biste to sad priznali samo radi interesa.
– Ne nego principa.
– Ok. Zvat ću ga ako mi priznate jeste li ikad išta balili kontra samostalne Rvacke?
– Pa ću tebi reć. Taman posla. Ti kakvi si, odma bi to stavija na oni tvoj blesimetar šta ga zoveš knjiške face. Pa da me onda cila rodbina zafrkaje.
– Šta vas briga, jer ka šta i sami vidite ni ova država ne stoji najbolje. Baš se lipo nakrivila.
– E onda me u ime te nove buduće države odma stavljaj na spisak najžešćih dušmana. Nek se zna da san i ovu državu svjesno podrivala.
– Toooo, pljunice, jednon revolucionarka uvik revolucionarka.
– Pari mi se za ludu.
– A šta je sad?
– Sve mi se čini, dobri moj zete, da na ovin prostorima s ovakvin sviton ima bit jedino revolucija no pasarán.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.




















































