Ispuniti naše težnje za pravednosti i mirom

Poruka pape Franje konferenciji o nenasilju i pravednom miru, 11.-13. travanj 2016.

(Radio Vatikan) Papa Franjo je poslao poruku sudionicima velike konferencije koju organiziraju međunarodna organizacija Pax Christi, katolička mreža izgradnje mira i Papinsko vijeće za pravdu i mir na kojoj se razmatra tema: ”Nenasilje i pravedan mir: doprinosi katoličkom razumijevanju i opredjeljenju za nenasilje“.

Upućena predsjedniku Papinskog vijeća za pravdu i mir, kardinalu Peteru Turksonu poruka obnavlja poziv Pape da se ukine smrtna kazna i poziva sve ljude dobre volje da prepoznaju što kršćani propovijedaju kao posljedicu svoje vjere: samo ako smatramo svoje suvremenike svojom braćom i sestrama možemo kao čovječanstvo prevladati rat i sukobe.

Slijedi cijeli tekst pisma pape Franje:

”Zadovoljstvo mi je prenijeti najsrdačnije pozdrave Vama i svim sudionicima konferencije ‘Nenasilje i pravedan mir: doprinosi katoličkom razumijevanju i opredjeljenju za nenasilje’, koja će se održati u Rimu od 11. do 13. travnja 2016. godine.

Milosrđe je ‘izvor sreće, spokoja i mira’, mira koji je u suštini unutarnji i izvire iz pomirenja s Gospodinom. Ipak, razmišljanja sudionika trebaju također uzeti u obzir trenutne okolnosti u svijetu u cjelini

Ovaj susret, koji su zajednički organizirali Papinsko vijeće za pravdu i mir i Međunarodni pokret Pax Christi, ima poseban značaj i vrijednost jer se održava za vrijeme jubilarne godine milosrđa. U stvari, milosrđe je ‘izvor sreće, spokoja i mira’, mira koji je u suštini unutarnji i izvire iz pomirenja s Gospodinom. Ipak, razmišljanja sudionika trebaju također uzeti u obzir trenutne okolnosti u svijetu u cjelini i povijesnom trenutku u kojem se odvija konferencija, što naravno također povećava očekivanja od konferencije.

Da bi našli rješenja za neviđen i užasan ‘svjetski rat na rate’ kroz koji trenutno prolazi, izravno ili neizravno, većina čovječanstva, pomaže nam da se vratimo u prošlost.

Otkrijmo razloge koji su doveli do toga da sinovi i kćeri još uvijek velike kršćanske civilizacije u prošlom stoljeću stvore pokret Pax Christi i ustanove Papinsko vijeće za pravdu i mir.

Iz njihovog iskustva učimo da je potrebno zbližiti konkretno ljude, kako bismo doveli do pravog mira i  pomirili pojedince i grupe suprotnih ideoloških stajališta.

Također je potrebno surađivati sa svima za ono što pojedinci, obitelji, narodi i nacije smatraju da je njihovo pravo, naime, zajedno djelovati na društvenoj, političkoj i ekonomskoj razini za dobrobit modernoga svijeta.

Nadalje, treba ‘neprestano ulagati napor te više kreativne mašte koju zovemo diplomacija’ i stalno poticati pravdu u globaliziranom svijetu, koja je ‘red u slobodi i svjesnoj dužnosti’. Jednom riječju, čovječanstvo treba obnoviti sva najbolja raspoloživa sredstava kako bi pomoglo muškarcima i ženama našeg vremena da ispune svoje težnje za pravednosti i mirom.

Kao kršćani, također znamo da uzimajući u obzir naše suvremenike kao braću i sestre prevladavamo ratove i sukobe. Crkva neumorno ponavlja kako je ovo točno ne samo na osobnoj razini nego također na razini naroda i nacija, jer se zaista tiče međunarodne zajednice kao ‘obitelji nacija’

Prema tome, vaše nastojanje da oživite sredstva nenasilja, a posebno aktivno nenasilje, predstavlja potreban i pozitivan doprinos miru. Kao sudionici na Rimskoj konferenciji upravo to predlažete da se učini. U ovoj poruci volio bih vas podsjetiti na neke daljnje točke koje smatram posebno važnima.

Osnovna premisa glasi: krajnji i najdublje dostojni cilj ljudskog bića i ljudske zajednice je dokidanje rata. U tom nastojanju, prisjećamo se da je Drugi vatikanski koncil izrekao izričitu osudu jedino protiv rata, iako je Koncil prepoznao da ‘se vladama ne može zanijekati pravo na legitimnu obranu nakon što su prethodno iscrpljena sva sredstva za miroljubivo rješenje spora’ budući da rat još nije iskorijenjen iz ljudskog načina ponašanja.

Još jedan kamen temeljac treba prepoznati, a to je stav da ‘se sukob ne može ignorirati ili sakriti. Treba se suočiti s problemom.’

Naravno, cilj je ne ostati zarobljen u okvirima sukoba, i ne izgubiti sveobuhvatnu perspektivu i smisao za duboko jedinstvo stvarnosti. Bolje je prihvatiti i prevladati sukob tako da ga riješimo i pretvorimo u povezanost kroz nove procese koje pokreću ‘mirotvorci’.

Kao kršćani, također znamo da uzimajući u obzir naše suvremenike kao braću i sestre prevladavamo ratove i sukobe. Crkva neumorno ponavlja kako je ovo točno ne samo na osobnoj razini nego također na razini naroda i nacija, jer se zaista tiče međunarodne zajednice kao ‘obitelji nacija’.

Zato sam poslao u ovogodišnjoj poruci na Međunarodni dan mira apel državnim vođama da obnove ‘svoj odnos s drugim narodima i omoguće njihovo pravo sudjelovanje i uključenje u život međunarodne zajednice, kako bi osigurali bratstvo unutar obitelji naroda.’

Nadalje, kao kršćani znamo, da trebamo ukloniti najveću prepreku, a to je zid ravnodušnosti kako bi to ostvarili. Nedavna povijest opravdava korištenje riječi ‘zid’ ne samo u prenesenome smislu, jer nažalost to je opipljiva stvarnost. Ovaj fenomen ravnodušnosti dodiruje ne samo druga ljudska bića već sav stvoreni svijet, sa često katastrofalnim posljedicama po pitanju sigurnosti i mira u društvu.

Praksa dijaloga je zapravo teška. Moramo biti spremni dati i uzeti. Ne smijemo pretpostaviti kako su drugi u krivu. Umjesto toga, prihvaćajući naše razlike i ostajući iskreni svojem stavu, moramo tražiti dobro u svemu; i nakon sklapanja sporazuma, moramo ga se čvrsto pridržavati

Štoviše, možemo uspjeti u prevladavanju ravnodušnosti – ali samo ako, oponašajući Oca, jesmo u stanju pokazati milosrđe. Takvo milosrđe je tako reći ‘političko’ jer se izražava u solidarnosti, koja je moralni i društveni stav koji najbolje odgovara svjesnosti o nesrećama našeg vremena i o međuovisnosti života na različitim razinama – o poveznicama između pojedinačnog života, obitelji i mjesne i globalne zajednice.

U našem složenom i nasilnom svijetu, zaista je veličanstven poduhvat raditi za mir živeći praksu nenasilja! Jednako je zastrašujući cilj da se postigne potpuno razoružanje ‘dopirući do same duše ljudi’, gradeći mostove, boreći se sa strahom, ostvarujući otvoren i iskren dijalog.

Praksa dijaloga je zapravo teška. Moramo biti spremni dati i uzeti. Ne smijemo pretpostaviti kako su drugi u krivu. Umjesto toga, prihvaćajući naše razlike i ostajući iskreni svojem stavu, moramo tražiti dobro u svemu; i nakon sklapanja sporazuma, moramo ga se čvrsto pridržavati.

Možemo se unaprijed radovati očekivanom izobilju kulturne raznolikosti i raznolikih životnih iskustava među sudionicima Rimske konferencije, i ta životna iskustva će samo obogatiti razmjene među sudionicima i doprinijeti obnovi aktivnog svjedočanstva nenasilja kao ‘oružja’ za postizanje mira.

Konačno, pozvao bih sve prisutne da podrže dvije zamolbe koje su posvećene vladinim tijelima u ovoj slavljeničkoj godini: ukinuti smrtnu kaznu tamo gdje je još na snazi i razmotriti mogućnost amnestije; i oprostiti dugove ili upravljati na održiv način međunarodnim dugom siromašnijih zemalja.

Srdačno želim Vašoj eminenciji i svim sudionicima plodonosan i uspješan rad i svima šaljem svoj apostolski blagoslov.

Franjo.”

Za RAND i inicijativu Vjernici za mir preveo Gustav Raffai.

    •  Poruka za 110. Svjetski dan selilaca i izbjeglica
    •  Poruka za kraj Ramazana: Djeci treba dom, a ne grob
    •  U mislima su mi ponajprije žrtve mnogih sukoba
    •  Papa Bartolomeju: Neka kršćani mole da utihne oružje
    •  Budimo budni i na oprezu protiv klerikalizma
    •  Rane žrtava zlostavljanja nikada ne zastarijevaju
    •  Koliko se veliko siromaštvo rađa iz bezumlja rata!
    •  Apel predsjedniku Putinu i predsjedniku Zelenskom
    •  Nemojmo odustati od darivanja samih sebe
    •  Sveto Trojstvo je Ljubav koja je sva u službi svijeta

> Svi tekstovi ovog autora