novinarstvo s potpisom

Zdravka Govedarica
Svezani
Na trgovima osam minuta šutnje
Osam minuta, a nikako do kraja
A tek kako traje beskonačno dugo
Kad se čovjek bori do zadnjeg daha
Nekoliko njih svladavaju jednog
Svezuju mu o krevet i noge i ruke
Čak ni bijeli jastuk što je nevin
Ne služi za skraćivanje te muke
Udarci po mladom, snažnom tijelu
Svezanom, dok se za svoj dah bori
Svako paperje zapamtit će trajno
Koliko je tu bilo strahote i boli
Bijeli jastuk krojen za mir i odmor
Za san stvoren od mekoće ptice
Umjesto da mu svu nježnost podari
Nehumanom rukom gnječi mu lice
Osam minuta borbe za život goli
Pod krovom koji život čuvati treba
Tamo gdje se pomoć u nadi traži
Još veća patnja po hodnicima vreba
O ne gospodo i dame na vrhu piramide
Nije da vi za to niste nikad čuli i znali
Ljudi su itekako prije ove strašne smrti
Svoja iskustva očaja u javnost dali
Al’ kod nas to tako za sve muke ide
Kad malog čovjeka iz naroda pogode
Sve se tek u kut stavi, sve pere i briše
Točno kako paše onima što su gore
I sad nad smrću odgovornosti se traže
Stvara se ring u kom se vrh sa vrhom bije
Kome vi to kao uvijek zamagljujete oči
Kad je i za što odgovornosti bilo prije
Držite jedno drugo na vrhu svog svijeta
Olimp vas odavno odvaja od obične raje
Ovaj narod već predugo trpi baš štošta
Stvorili ste sustav koji samo vama daje
Osam minuta užasa, a vi prodajete priču
Muka mi je od svih vaših laži, praznih riječi
Možda je vrijeme da vas smjeste tamo
Gdje se čovjek s vašim metodama liječi
Pa da osjetite sav jad, trulost i sav čemer
Što ste gradili za narod kao da vaš i nije
Al’ sve vam to i sve će vam to prolaziti
Dok se pojedinac protiv pojedinca bije
Jednom će se ipak probudit i ovaj narod
Shvatit da se prošlost na drugi način slavi
Da se ne gubi ništa od pijeteta prema njoj
Ako se sa sadašnjošću svojom pozabavi
Shvatit će tko je tko u ovo mirno vrijeme
Tko mu pruža ruku, a kog baš i nije briga
Iza slavne “Nek’ institucije rade svoj pos’o”
Stoji način da se s nekog spere neka ljiga
Država već odavno ne služi svojoj djeci
Sve što narod tišti po tepih se tek stavlja
Narod je tu da se pod kontrolom drži
I da plaća onim’ gore sva njihova slavlja
Kristian je otišao u svjetlost među svoje
Anđeli ga čuvaju kad već nisu htjeli ljudi
Na nama je borba da budemo prvotni
A ne u vlastitoj zemlji tek nebitni i drugi
I to ne naspram običnog čovjeka do sebe
I on istu muku muci, i on slične bitke bije
Već naspram svih onih što nam prava uzmu
Jer to pravda, jer to čak ni sloboda više nije
Zbijeni u kutu stojimo mirno kao neke svijeće
Oni gore čekaju da se plamen sam polako zgasi
Al’ recimo konačno to tako u nedogled neće
Očito ne ide drugo nego da se narod sam spasi
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.



















































