novinarstvo s potpisom
Na vlasti su ljudi koji nikada nisu voljeli i željeli Hrvatsku, ali uskoro će to biti promijenjeno, najavljivao je odlučno Tomislav Karamarko prije dvije godine, a mnogi su diljem zemlje grizli šake da ne bi zaridali od domoljubnog ganuća.
Nisu upravo mogli dočekati da se to napokon dogodi, da jedan pouzdano naš, provjerenog rodoslova, od hrvatskog oca i hrvatske matere, osvjedočeni branitelj hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, zaustavi naše totalno uništenje pod vlašću antihrvatske, kozmopolitske i ateističke guje Zorana Milanovića.
Više nego što male bebe vole Čokolino, više nego Mladen Grdović voli bevandu, više nego zec voli mrkvu, više nego medo voli med i majmun bananu, tolika je, eto, ljubav Tomislava Karamarka za jedinu i vječnu Hrvatsku.
A onda se našlo kako je supruga Tomislava Karamarka imala zgodan, nesvakidašnje unosan poslić, konzultirajući jednoga što je konzultirao Mađare u upravi Ine, a sve na štetu drugog vlasnika poduzeća – Republike Hrvatske. Došlo je, osim toga, sumnjivo i zašto HDZ, kojemu je na čelu Tomislav Karamarko, po svaku cijenu želi zaustaviti međunarodnu arbitražu u sporu između Mađara i Hrvata oko Ine, ako je očito da se ta stvar razvija u našu korist?
Otkrilo se tako da Tomislav Karamarko, istina, voli Hrvatsku, ali da mu ni Mađarska nije mrska. Prvog potpredsjednika Vlade RH srce vuče i postojbini čardaša, szekeli gulaša i tokajca.
Pročitali smo zatim kako Tomislav Karamarko i njegova supruga imaju i nemale ekumenske zasluge, kako su gradili mostove pomirenja između katolika i pravoslavaca i prije nego su se u Havani sreli rimski papa Frane i moskovski patrijarh Kiril.
Ona se srčano zauzela da nekakvi Rusi preko Hrvatske investiraju u gradnju nuklearne elektrane u Finskoj, a Rusi su zahvalno donirali znatnu svotu Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Tomislav i Ana Karamarko, što da vam objašnjavamo, žarko ljube i domovinu kazačoka, balalajke, votke i boršča. Nije li zadivljujuće koliko mnogo ljubavi njih dvoje nose u sebi? Kako im samo rebra ne prsnu od tih snažnih čuvstava u grudima? Gdje im, zaboga, stane sva nježna briga i za Hrvate i za Mađare i za Ruse? Veliki su, zaista, veliki to ljudi.
Nešto nas ipak zbunjuje i plaši jer smo takav politički i emocionalni fenomen već jednom upoznali i nije nam se na koncu svidio. I Ivo Sanader je, sjetit ćete se, prije dvanaest godina došao na vlast kao pouzdano naš, provjerenog rodoslova, od hrvatskog oca i hrvatske matere, osvjedočeni branitelj hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, da zaustavi naše totalno uništenje pod vlašću antihrvatske, kozmopolitske i ateističke guje Ivice Račana.
I taj je Ivo Sanader padao na koljena i u suzama cjelivao Hrvate i Hrvatsku, ali se onda opazilo kako su mu i Mađari i Mađarska dragi. U središtu je, baš kao i sada, bila Ina.
Premijer je, kao, štitio nacionalne interese, a potajice i izokola išao na ruku tuđinskom suvlasniku poduzeća. Neobičnim slučajem dvojica hadezeovskih moćnika imaju jednaki problem s podijeljenom odanošću. Na jednoj strani ih zove njihova hrvatska krv, naslijeđe Zrinskih i Frankopana, duh Starčevića, Radića i drugih brkatih očeva nacije, i Lijepa naša, mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina, a na drugoj strani je zavodljiva mađarska šuška.
Ako je vjerovati optužnici, u Ive Sanadera je naposljetku šuška prevagnula. Kad su kliknule bravice smeđe aktovke i ukazali se uredno složeni snopovi novčanica, Sanaderovo domoljublje je najednom malaksalo, a postoji bojazan, ne dao Bog da se potvrdi, da ni hrvatstvo današnjeg šefa HDZ-a nije bilo osobito otporno.
Zbog nekog šašavog razloga ovakva iskušenja spopadaju samo demokršćanske i konzervativne političare koji baš, onako, vole Hrvatsku. Jedva bi se moglo i zamisliti kako bi oni postupili da je slučajno vole. Ili da su Mađari zamahali novcem ispred noseva nekih esdepeovskih izdajnika koji mrze sve što je hrvatsko.
Uobičajeno je inače vjerovati kako pare iz inozemstva dolaze samo ljevičarima, kako su se komunisti i četnici nakesali para iz tajanstvenih međunarodnih centara moći, masonerije, Židova, CIA-e i štatijaznam, ali vjerujte, nije to ni blizu parama koje su pokupili desničari. Potvrde li se samo Sanaderove optužnice, shvatit ćete kako zaista nema stranih plaćenika do nekih hadezeovaca.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).