autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Političari: dosadni ste mi!

AUTOR: Silvana Menđušić / 29.05.2016.

Silvana Menđušić

Posljednjih tjedana svakog se radnog jutra razbuđujem tupo zureći kroz kuhinjski prozor u Vitićev neboder. Od ranih su sati na skelama građevinski radnici koji obnavljaju zapuštenu fasadu modernističkog nebodera čije su žute, plave, zelene i crvene mondrianovske plohe pročelja i drvene grilje davno oronule, i cijeli se kvart, čini mi se, veseli tom uređenju.

Lako se razbuditi kad sa šalicom crne kave u ruci vidiš i čuješ da netko nešto gradi.

Uostalom, kad ste zadnji puta tako nešto vidjeli u svome susjedstvu?!

Kako sam s vama podijelila svoje oduševljenje građevinarima, onda moram i nevelike simpatije prema političarima: ta je kasta za mene na najnižoj razini parija u strogom indijskom sistemu i, uz neke rijetke izuzetke marljivijih predstavnika vlasti, sa svakim sam sazivom parlamenta u to uvjerenija.

Dosadni su mi, pa to ti je! Pomisle li da su lideri, državnici, suvereni, male mesije ili što im se već u tim stanjima deziluzioniranosti dogodi – još su dosadniji.

Imam već godina pa od te ekipe očekujem samo da se ponašaju (i obnašaju) poput predsjednika kućnog savjeta. Svaka zgrada ih ima, nisu vam možda omiljeni susjedi, ne biste se vi prihvatili tog posla, ali, hajde, netko i to mora raditi.

Ova ekipa je sve samo ne predstavnik stanara: oni su tipovi koji ne vide da curi plin, ne primjećuju da su dimnjaci derutni, da su instalacije u takvom stanju da smo na sekundu do kuršlusa, da glodavci haraju podrumom. I ne čine ništa od onog za što su našim porezom plaćeni. Ali ne, čekajte, nije da ne rade – imaju oni vremena, energije i ambicije

Od pričuve dobivaju određenu naknadu i nadate se da će ona biti dovoljna da ne ulaze u loše dealove s izvođačima. Kada prokišnjava krov, želite da lako zatraže više ponuda; ima li zgrada neispravne instalacije željeli biste da brzo pronađu spretnog električara; želi li netko unajmiti prostorije u prizemlju višekatnice, htjeli biste da predloži da se s tim zajedničkim novcem ofarba drvenina i uredi stubište…

Ova ekipa je sve samo ne predstavnik stanara: oni su tipovi koji ne vide da curi plin, ne primjećuju da su dimnjaci derutni, da su instalacije u takvom stanju da smo na sekundu do kuršlusa, da glodavci haraju podrumom. I ne čine ništa od onog za što su našim porezom plaćeni. Ali ne, čekajte, nije da ne rade – imaju oni vremena, energije i ambicije.

Ne misle oni da su odgovorni za čisto stubište, nego se žele miješati u vaš stan. U tim bi kvadratima koji im ne pripadaju uredovali i uređivali; govorili bi što smijete slušati u stanu, kako ćete se odijevati, što ćete kuhati, kako ćete trošiti svoje novce, tko će vam doći na večeru…

E, to bi oni rado propisivali. Samo, problem je, znate, poštovani viši državni činovnici, niste za taj posao angažirani.

Neki bi pametan predsjednik kućnog savjeta trebao reći kako nam je fasada oronula, lift ne radi i predložiti da skupimo malo novca i uredimo to što još uvijek nije propalo.

No i sami znate da su šanse da se to uskoro dogodi jednake vjerojatnosti da boca hladnog piva na gradilištu u susjedstvu ostane netaknuta.

Gdje ću biti 1. lipnja? Tamo gdje će biti i ostali stanari ove naše zgrade.

(Prenosimo s Facebook zida autorice).

Još tekstova ovog autora:

> Svi tekstovi ovog autora