Papa: ljubav će spasiti svijet. Pouka o ubojstvu u Jankomiru

Papa Lav XIV. je posjetio u ponedjeljak, 9. studenoga, centar za skrb Don Orione u Claypoleu, mjesto jugoistočno od grada Buenos Airesa, drugoga dana apostolskog putovanja u Argentinu (Papa posjećuje Urugvaj, Argentinu i Peru od 6. do 17. studenog). U susretu s djelatnicima i korisnicima istaknuo je da osobe s invaliditetom nisu teret društvu, nego blagoslov, te pozvao na djelotvornu ljubav i prihvaćanje svih ljudi.

Centar Pequeño Cottolengo (prema svetom José Benito Cottolengo, osnivaču kuće za brigu o osobama s mentalnim problemima), koji je 1935. otvorio sv. Luigi (Luis) Orione (kanoniziran 16. svibnja 2004.), posvećen je prihvatu i skrbi za osobe s invaliditetom. U njegovih 14 stambenih kuća, na prostoru od približno 50 hektara, živi više od 400 korisnika. Mnogi su zaista u teškim životnim uvjetima, i poznajem tu instituciju od moje rane mladosti, kada sam pošao u franjevački samostan, 1986.)

Pohvalio je rad i predanost djelatnika, opisujući Cottolengo kao mjesto na kojem je djelotvorna ljubav vidljiva u svakodnevnim gestama i odnosima.

“Vrijednosti dostojanstva, pripadnosti i bratskog prijateljstva koje obilježavaju ovakva mjesta imaju mnogo toga poručiti našim društvima, koja često pokreću isključivo težnja za gospodarskim uspjehom ili kult vanjskog izgleda”, rekao je Papa.

Istaknuo je da se napredak jednoga naroda mjeri i načinom na koji prihvaća sve osobe s invaliditetom i posebnim potrebama. Izrazio je nadu da će se tisuće mladih uključiti u volontiranje u karitativnim djelatnostima te da će u Argentini stasati novi naraštaj svetaca posvećenih djelima ljubavi.

Sve je potaknuo da odgovore na opći poziv na svetost stavljajući svoje darove u službu onih kojima je pomoć najpotrebnija. Poželio je i da Argentina ostvari velika djela ljubavi, ponovivši da će “djelotvorna ljubav spasiti svijet” (riječi svetog Luisa Orionea) jer je “Bog ljubav”.

Osvrnuo se i na relikviju srca don Orionea koja se čuva u kapeli zajednice, opisujući je kao svjedočanstvo duboke povezanosti toga talijanskog svećenika s Argentinom.

Na kraju je naglasio da “Kristova ljubav pobjeđuje individualizam i isključivost”.

Gledao sam taj prijenos, moram priznati, sa suzama u očima jer nisam, gledajući tu braću i sestre s teškim invaliditetom (Papa je kasnije pošao, bez kamera, u pavilijone gdje su oni štičenici bez udova, sa strašnim deformacijama, itd, i znamo da je tamo plakao, ja bih dodao, one iste suze Isusove), mogao zaboraviti na ubojstvo atletičara u prihijatrijskoj bolnici u Jankomiru.

Jedva sam uspio prebroditi dvostruke emocije koje sam imao tog ponedjeljka, s jedne strane agresija nad tijelom ateltičara s druge strane ljubav prema onima s dodatnim ili poptunim potrebama u domu u Claypoleu. S jedne strane zagrebačko medicinsko osoblje koje ubija udarcima i gušenjem, s druge strane argentinsko medicinsko osoblje koje radi gotovo nemoguće stvari, prava djela ljubavi.

Kristian Josip Periš (1994. – 2026.) bio je atletičar, kineziolog i trener obaranja i paraobaranja ruke. Bliski su ga zvali Kiki, a obitelj Kike i CJ. Radio je s djecom i s osobama s invaliditetom i vjerovao da sport pripada svima. U travnju 2026. gostovao je u emisiji Nova vizura Sveučilišta u Zagrebu i rekao: “Ako možeš, moraš za one koji ne mogu.” Mislio je na ljude kojima je pomagao. Danas tu rečenicu ponavljamo misleći na njega.

Njegova je smrt konstatirana u srijedu 21. listopada u 21:26 sati. Manje više, javnost zna kako se sve to dogodilo, pa neću ponavljati redoslijed te paklene torture i smrti u sobi 11A.

Iako kolega Jasmin Klarić na portalu Telegram konstatira da je u slučaju te smrti zakazao cijeli sustav, ja vjerujem u to isto što vjeruje obitelj Periš: da se sustav može ispraviti i da se ovo ne smije ponoviti.

Netko je rekao da je ubojstvo Kikija u Jankomiru naša novosadska nadstrešnica. Možda, ako se stvar pokrene i sustav ispravi. Kaže novinar Klarić da svoj posao, ukratko, “uz vodstvo bolnice Sveti Ivan na vrijeme nije napravio nitko. Ni DORH. Ni policija. Ni Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva. Ni, kad smo već kod toga, predsjednik Sabora Gordan Jandroković koji uporno ne stavlja na raspravu izvješća pučke pravobraniteljice od 2023. godine naovamo – u kojima se detaljno navode slični problemi u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama.”

Zbog toga ovu kolumnu nastavljam objavom zahtjeva obitelj Periš.

Uz zakazanu komemoraciju 21. studenog u 18:30 sati na Trgu bana Jelačića (ponijeti bijeli jastuk) obitelj Periš traži pet promjena. Zahtjevi ostaju dok ne budu ispunjeni, a o ostalima će obitelj obavijestiti na vrijeme.

1 Nova pravila o sputavanju

Revizija Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i Pravilnika o mjerama prisile. Pravilnik danas zabranjuje pritisak na vrat, prsa i trbuh, a pokrivanje lica ne spominje.

Obitelj predlaže da članak 10. glasi: “Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na lice, vrat, prsa ili trbuh. Zabranjeno je pacijentu pokriti lice i primijeniti bilo koji postupak koji otežava disanje.”

Svaka primjena sputavanja mora se odmah prijaviti Državnom povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, a ne samo dvaput godišnje zbirno. Svaka smrt ili teška ozljeda tijekom sputavanja mora se odmah prijaviti policiji.

2 Videonadzor bez iznimke i snimka odmah na uvid

Propisi danas traže videonadzor sputanog pacijenta samo kada je to moguće. Obitelj traži da bude obvezan uvijek, u svakoj prostoriji u kojoj se primjenjuje prisila, i da se snimka svake primjene prisile pregleda odmah, a ne nakon dva tjedna, te čuva najmanje šest mjeseci.

Iz članka 11. Pravilnika obitelj traži da se briše “kada je to moguće”, tako da stalni videonadzor sputanog pacijenta bude obveza: ne kada je to moguće, nego uvijek.

3 Ispitati sve koji su bili u sobi

Obitelj traži da se ispitaju svi sudionici koji su te večeri bili u sobi: medicinski tehničari, medicinske sestre i liječnici. Želi znati tko je što vidio, zašto nitko nije zaustavio postupak i zašto u izvješćima ne piše što se stvarno dogodilo.

4 Provjeriti bolovanja

Prema riječima predsjednika Upravnog vijeća bolnice, nakon Kristianove smrti djelatnici su jedan po jedan otvarali bolovanja, a izvješća četvorice tehničara nisu stigla. Obitelj traži da HZZO i Hrvatska liječnička komora provjere na temelju čega su ta bolovanja odobrena.

5 Klinika neka nosi njegovo ime

Od Grada Zagreba, osnivača Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, obitelj traži da ustanova u kojoj je Kristian preminuo nosi njegovo ime i prezime: Klinika za psihijatriju Kristian Josip Periš, Jankomir 11, Zagreb. Da svatko tko uđe na ta vrata zna zašto se pravila moraju poštovati.

***

Ponovimo riječi don Orionea i pape Lava: djelotvorna ljubav će spasiti svijet. To nije vrijedilo za Kikija Perišu, nije imao šanse u ovako postavljenom sustavu. Ali mi trebamo vjerovati u dobro ljudi, u dobro goleme većine naših sugrađana pa (među njima) i u dobro ogromnog broja zdravstvenih djelatnika koji svoj rad vrše savjesno i odgovorno.

Molimo Gospodina da, baš kao što je oblikovao srca svetaca, pa i srce svetog Luisa Orionea, oblikuje i naša srca na sliku svoga srca: žarka u ljubavi, blaga u strpljivosti i ustrajna u poniznosti (usp. Mt 11, 29).

U tjednu kada se sjećamo vukovarske tragedije (te one u Škabrnji i Nadinu) budimo sposobni osjetiti sav taj grijeh i krhkost (onih malenih u Claypoleu i onih bolesnih poput Kristijana Kikija Periše), i otvoriti oči znajući da nam je zadatak uspeti se do najviše točke – ta rečeno nam je: ”budite milosrdni (savršeni) kao što je milosrdan Otac vaš” (Lk 6, 27-38).

    •  Zašto mislim da za naših života Stepinac neće biti svetac
    •  Svatko, pa i vi koji ovo čitate, može biti mirotvorac
    •  Ako nisi u HDZ-u tvoje mrtve ne zarezuju
    •  Hoće li ovaj pontifikat trajati kraće nego što se mislilo?
    •  Što bi bilo da je Pavelić 1945. uhvaćen i isporučen Titu?
    •  Vidjeli smo Messija, možda najvećeg u povijesti
    •  Stepinac na sudu: 80 godina od izjave da mu je savjest čista
    •  Porfirijeva ljevica? Jandroković je sav zamazan od neistina
    •  Crno na bijelo: Stepinac je zagovarao etničko čišćenje Srba!
    •  Izrael jaća veze s globalnom ekstremnom desnicom

> Svi tekstovi ovog autora