Kako čitati biblijski izraz ”Oko za oko” (3)

(Opaska uredništva: U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”. Često je razumijevanje sadržaja ovoga teksta, u skladu s većinom hrvatskih prijevoda i prijevoda na druge jezike, potreba odmazde. Rad pomno razmatra značenje ključnih riječi izreke na drugim mjestima u Bibliji te iz brojnih židovskih izvora kroz povijest dokazuje, kako gramatički tako i logički, da značenje teksta mora biti financijska kompenzacija. Bilo koje drugo objašnjenje došlo bi u izravan sukob s nekim od temelja judaizma poput principa ”jednoga zakona za sve’’ ili pravičnosti. Autor također nastoji istražiti što je moglo navesti hrvatske prevoditelje, a tako i druge prevoditelje, da izraz prevedu u smislu odmazde).

3.Rasprava

Kao što se može vidjeti, svim je židovskim izvorima jasno da ”oko za oko” označava financijsku naknadu. I doista, u pravnoj realnosti Izraela, tijekom razdoblja drugoga Hrama i nakon toga, Sanhedrin[i] je prakticirao financijske isplate za osobne ozljede. Moguće je da je Sanhedrin smatrao da je to tumačenje retka, no danas je poznato da je to i tekstualno razumijevanje, kako se vidjelo kod rabija Yaakova Horowitza i komentatora Benne Jacoba^[ii] koji su došli do ovoga zaključka neovisno, na različitim lingvističkim temeljima.

Rad pomno razmatra značenje ključnih riječi izreke na drugim mjestima u Bibliji te iz brojnih židovskih izvora kroz povijest dokazuje, kako gramatički tako i logički, da značenje teksta mora biti financijska kompenzacija. Bilo koje drugo objašnjenje došlo bi u izravan sukob s nekim od temelja judaizma poput principa ”jednoga zakona za sve’’ ili pravičnosti

Talmud se ne ograničava isključivo na tehničke dokaze koji isključuju mogućnost provedbe lex talionis. On se poziva i na druge tekstove.

Sveto pismo kaže: ”Nećete uzimati otkupa za život krvnika, koji zasluži smrt (Br 35,31), dajući tako naslutiti da se za život ubojice ne smije uzeti otkupnina, ali se otkupnina može uzeti za glavne organe ljudskoga tijela koji se ne mogu obnoviti.”^[iii] Formulacija teksta ”koji zasluži smrt” poučava da postoje i drugi zločini koji se ne kažnjavaju smrću. Ako se prouči kontekst, otkrit će se da ona krivica za koju se ne izriče smrtna kazna može biti samo osakaćenje.

Akotekst,dakle,tvrdidaseotkupninanemožeuzetizaubojicu, iztogaslijedidakadasmrtnakaznanijeuključena, otkupninutrebauzeti.

Majmonid, najveći halahički učenjak, kodifikator i filozof od talmudskih vremena^[iv], u svome djelu Jad hahazaka kaže da se ”otkupnina isključuje samo u slučaju ubojice, ali se na nju ukazuje u slučaju onoga tko nanese štetu drugomu…”.^[v]

On također kaže da sve ove presude dolaze iz područja praktičnoga sudstva koje predstavlja baštinu. Naši su predci proučavali predmete s Jošuina suda, suda Samuela iz Ramate i svakoga drugog suda koji je postojao od Mojsijevih dana do danas. ^[vi]

3.1.Još jedan pogled na riječ תחת u נפש תחת נפש – ”život za život”

Lingvistički, kada se riječ תחת ”pod/ispod” pojavi u pravnome kontekstu ili u kontekstu dviju opipljivih stvari^[vii] (tj. ne u mjesnome kontekstu), uvijek ima značenje nadomještanja stvari koja je nestala. Stoga, nehotični ubojica mora isplatiti naknadu obitelji preminule osobe.

Slično tomu, »život za život« u pravnome kontekstu, u Knjizi Izlaska, ukazuje na financijsku kompenzaciju za ubijenu ženu, iz paralele o nadoknadi za mrtvo nerođeno dijete.

Međutim, zašto se ovdje uz ”život za život” pojavljuju izrazi ”oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu”? Ne radi se o istoj problematici budući da kod svih navedenih ozljeda nije bilo namjere ubojstva. Odgovor je jednostavan. Budući da isti zakon vrijedi u oba slučaja, mora se isplatiti financijska naknada.^[viii]

Očigledno, sva su ova tumačenja suprotna onomu što je zapisano u Knjizi Levitskoga zakona (24, 19-20). Međutim, pogledaju li se pažljivo dva prethodna retka (24,17-18), kojima započinju procedure kod zločina, Tora ovdje ustanovljuje razliku. Za ubijanje ubojice ona jednostavno kaže: מות יומת; ”ima se kazniti smrću”.

Za novčanu isplatu (ili zamjensku životinju), vlasniku životinje koja je uginula kaže: נפש תחת נפש; ”život za život”, što je formula za pružanje nadoknade (istaknuo K.D). Kako onda razumjeti rečenicu: ”Neka mu se učini isto tako, kao što je on učinio” (24,19)?

Vjerojatno na ovaj način: kako je učinio onaj koji je nanio ozljedu, tako neka se učini žrtvi – što znači da će dobiti natrag ono u čemu je oštećena, što joj nedostaje. Isto tako i što se tiče kraja teksta nabrojenih ozljeda: ”šteta koju je on nanio drugomu, neka se i njemu nanese” – כאשר יתן מום באדם כן ינתן בו   (24, 21), razumije se na istovjetan način: kolika je vrijednost oštećenja, toliko će mu biti dano – naime, žrtvi, zbog njega i u zamjenu za njega.

3.2.Stvaran slučaj lex talionis u Bibliji

Nakon što je sve o ovome rečeno, potrebno je istaknuti kako to ne znači da u Tori ne postoji zakon lex talionis – zakon o odmazdi – mjeri za mjeru, da se počinitelju učini onako kako je on učinio žrtvi. Uistinu, takva kazna postoji u trećem slučaju koji je prethodno naveden, u slučaju lažnoga svjedoka (Pnz 19,16-21).

Za lažne svjedoke koji su htjeli naškoditi nevinoj osobi svojim lažnim svjedočenjem, rečeno je: ”Tada mu učinite onako kako je on mislio učiniti zemljaku svojemu!” (19,19); ”Nemaj nikakva smilovanja: život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku i noga za nogu!” (19, 21). To je pravi lex talionis, no zašto ovdje da, a na druga dva mjesta (Izl 21,22 i Lev 24,17) ne, već novčana nadoknada?

Za lažne svjedoke koji su htjeli naškoditi nevinoj osobi svojim lažnim svjedočenjem, rečeno je: ”Tada mu učinite onako kako je on mislio učiniti zemljaku svojemu!” (19,19); ”Nemaj nikakva smilovanja: život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku i noga za nogu!” (19, 21). To je pravi lex talionis, no zašto ovdje da, a na druga dva mjesta (Izl 21,22 i Lev 24,17) ne, već novčana nadoknada?

Ako se pažljivo pogleda, vidjet će se da je ovdje umjesto riječi תחת  (”tahat”) upotrijebljeno slovo ב koje znači ”u” u smislu iskazivanja namjere: ”zbog namjere da se naškodi životu (iznoseći lažno svjedočanstvo), treba mu oduzeti život”.

Isto načelo postoji kod svih vrsta povreda. Međutim, kada se izvršava kazna, treba načiniti podjelu: kada netko posvjedoči laž za koju slijedi smrtna kazna svakako ga treba pogubiti (kao što je pojednostavljeno u tekstu i rečeno), budući je želio izazvati smrt optuženika. Međutim, kada svjedoči lažno u vezi ozljede noge, ruke i slično, tada treba isplatiti novac jer je jedino htio primorati optuženika da isplati novac, kao što je već gore objašnjeno.

3.3.Koji su razlozi naveli neke prevoditelje da prevedu ”oko za oko” doslovno kao ”odmazdu” umjesto ”naknadu štete”?

Ovdje će se predložiti dvije mogućnosti stranoga utjecaja.

3.3.1.Utjecaj grčkoga i latinskoga jezika

Svaki utemeljen prijevod mora da je bio povezan s grčkim i latinskim prijevodima, koji su najstariji prijevodi s hebrejskoga. Ponekad su prevoditelji mnogo bolje znali latinski nego hebrejski pa su prevodili izravno s latinskoga, a ne s hebrejskoga jezika. U grčkome prijevod  ključne rečenice (Izl 21, 23) glasi: ”eàn dè ekseikonisménon ên dósei psykhèn antì psykhês”.^[ix] U latinskome prijevodu glase: ”sin autem mors eius fuerit subsecuta reddet animam pro anima”.^[x]

I u latinskome i grčkome glagoli ”didōmi” odnosno ”reddere” prvenstveno znače ”dati”, a u kontekstu kažnjavanja, ”dati zadovoljštinu”, ”platiti kaznu”, ”vratiti”, pa su u tom smislu bliski značenju hebrejskih riječi koje su navedene.

No, i u latinskome i grčkome moguće je značenje ove rečenice prema kojem onaj koji je oduzeo život jednako tako mora platiti životom, dakle ne novcem u zamjenu za život, nego živom glavom, odnosno mora doslovce ”dati” život.

Naravno, pitanje je kako su prevoditelji ovdje vidjeli svoju ulogu: kao prevoditelja ili kao tumača?

3.3.2.Utjecaj drevnih bliskoistočnih paralela

Pronalaskom Hamurabijeva zakonika znanstvenici su usporedili Hamurabijev zakonik s nekim zakonima Tore, prije svega iz paraše[xi] Mišpatim (Izl 21-24.) koju znanstvenici nazivaju ”knjigom saveza”. Uspoređujući ih, naišli su na slične termine, što ih je dovelo do prenagljenoga zaključka da je ishodište zakona Tore Hamurabijev zakonik^[xii] ili neki još stariji izvornik^[xiii] iz kojega su preuzete odredbe i pod čijim su utjecajem bila oba zakonska sustava.

U svakom slučaju, tvrdili su da je Tora bila pod snažnim utjecajem staroga babilonskog prava, izravno ili posredstvom drugih kultura. Time je Hamurabijev zakonik postao izvor i vrhunac pravde, a Tora njegova djelomična preslika. Radi se o sljedećim zakonima u Hamurabijevom zakoniku:

Zakon 196: ”Ako čovjek uništi òko pripadnika plemstva, oni će uništiti njegovo oko”. Zakon 200: ”Ako čovjek izbije zub čovjeku svojega staleža, oni će izbiti njegov zub”.

1950.godine prof. M. David iz Leidena u Nizozemskoj, izučavatelj komparativnoga prava, iznova je istraživao ovu temu, a njegovi rezultati ne samo da su bili drukčiji, već potpuno suprotni prethodnima. Prof. David objašnjava da postoji sličnost u izrazima (što je prirodno i shvatljivo kod dvaju semitskih jezika), ali se njome ne može dokazati veza među zakonima i uzajaman utjecaj Tore i Hamurabijevoga zakonika. Temeljito istraživanje mora uzeti u obzir sveukupnost zakona.^[xiv]

Novac služi tek za popravljanje novčane štete koja je nastala uslijed gubitka. Ozljeda nanesena drugomu ljudskom biću zločin je koji se ne može ispraviti otkupninom ili novčanom isplatom

3.4.Zašto tekst ne navodi izričito ”platit će mu protuvrijednost njegove ruke ili ozljede”?

Maharal^[xv] iz Praga i njegov Gur Arye^[xvi] objašnjavaju kako se ne može smatrati da se isplatom nadoknade biva potpuno oslobođenim, već se mora zatražiti i oproštenje.

Recanati^[xvii] pak objašnjava da čovjek ne može upravljati svojim udovima onako kako može upravljati svojim posjedom. Novac služi tek za popravljanje novčane štete koja je nastala uslijed gubitka. Ozljeda nanesena drugomu ljudskom biću zločin je koji se ne može ispraviti otkupninom ili novčanom isplatom.

To je razlog zašto Tora ne koristi izraz: on će platiti za njegovo oko. Ovo doista podsjeća na Levinasove riječi: novac ne može sve riješiti.

 _______________________

[i]               Sanhedrin – Vijeće staraca; židovsko legislativno tijelo i vrhovni sud u doba drugoga Hrama, vidi K.D. Židovstvo str. 544, 759.

[ii]          B.Jacob, Aug, Zahn um Zahn, Berlin 1929; B.Jacob, Auge um Auge, Berlin 1929; J. Horwitz, ”Auge um Auge, Zahn um Zahn”, Judaica (FS Hermann Cohen), Berlin 1912, str. 658-609.

[iii]          Prvi gore navedeni dokaz je iz Baba Kame 83b.

[iv]          Moše ben Majmon, rabi, skraćeno Rambam, poznat i kao Majmonid (Cordoba, 1138.-Egipat, 1204.).

[v]           Majmonid (Jad Ha-Hazaka/ Mišne Tora) Nezikin. Frankel, Jeruzalem, Bnei-Brak, 1982. Hilkhot Hovel uMazik 1, 3-6. (prijevod s hebrejskog K.D.). Za šire Majmonidovo gledište vidi: More Nevuhim. The Guide to the Perplexed, Jeruzalem, 1960. (preveo s arapskoga na hebrejski rabi Jehuda Ibn Tibon). Mossad Harav Kook, Jeruzalem 1977.  (reprint izdanja iz Vilniusa iz 1909.).

[vi]          U svom uvodu u Peruš Hamišna (Tumačenje Mišne), Majmonid dokazuje da je zakon ”oko za oko – novčana nadoknada” morao biti dan Mojsiju na Sinaju, i da se ne može drugačije tumačiti pošto ”svi zakoni koji su bili predani Mojsiju na Sinaju nisu dovodili do nesuglasica u svim kasnijim generacijama, pa tako i u našem slučaju do sada nismo našli na neslaganje među učenjacima niti u jednom periodu, od Mojsija pa do Rav Ašija (urednika Talmuda), da je primjerice jedan rekao odmazda a drugi novčana naknada.” Vidi: Rambam, Hakdamot leperuš Hamišna. S arapskog na hebrejski preveo R. J. Kapah, Jeruzalem 5723 (1963) str. 9-10.

[vii]         Ovako nije kod apstraktnih stvari, da prilikom kažnjavanja zbog njih ne postoji jasna razlika između nagrade i naknade; kao u Pnz 28,47;62.

[viii]        Ovdje treba jasno reći da ako jednoga dana medicinska tehnologija bude u stanju proizvoditi umjetne organe, tada će, naravno, to imati prednost pred davanjem novčane nadoknade.

[ix]          Septuaginta.

[x]           Biblia Sacra Vulgata.

[xi]          paraša – odlomak u Tori, ukupno ih je 669.

[xii]         Greßmann, H., Die älteste Geschichtsschreibung und Prophetie Israels (von Samuel bis Amos und Hosea) Göttingen, 1910.; Jirku, A., Altorientalischer Kommentar zum Alten Testament, Leipzig, 1923.

[xiii]        Cazelles, H., Hamurabi sur le Code de L’alliancè. Paris, Etudes, 1946, str.147.

[xiv]         David, M., Codex Hammurabi and its relation to the provision of the law in Exodus. OuS 7, 1950, str. 149.-178. Vidi i Dr. Rabbi J. H. Hertz, ”Is The Code Of Hammurabi The Source Of The Mosaic Civil Law?” in The Pentateuch And Haftorahs, Second Edition (London: Soncino Press, 1963), str. 405.-406.

[xv]         Loew, Juda (rabi Jehuda Livaji ben Becalel), zvani: Maharal (1525.-1609.) bio je velik europski rabin 16. stoljeća. Poznat je kao tvorac praškoga Golema.

[xvi]         Maharal, Izl 21:22, Gur Aryeh, Friedberg edition, Jerusalem, 2006.

[xvii]        Rabbi Menachem Recanati (Italija, 1250.-1310.) znameniti kabalist, napisao je kabalistički komentar na Toru, Perush ‘Al ha-Torah.V. Recanati Mišpatim, Zichron Aharon edition, Jerusalem, 2000.

(Nastavlja se).

    •  Kako čitati biblijski izraz ”Oko za oko” (5)
    •  Kako čitati biblijski izraz ”Oko za oko” (4)
    •  Kako čitati biblijski izraz ”Oko za oko”? (2)
    •  Kako čitati biblijski izraz ''Oko za oko''? (1)

> Svi tekstovi ovog autora