Haj’mo, haj’mo, haj’mooo u opoziciju!

Nema tog vica koji bi me više nasmijao od urlanja tehničkog ministra vanjskih poslova Mire Kovača na skupu Hrvatske demokratske zajednice u Splitu, na rivi. Svojim “Idemo! Haj’mo, haj’mo, haj’mo, haj’mo…. i tako je, brat bratu, zaurlao jedno petnaest puta (ne pretjerujem – brojite ako mi ne vjerujete), a s druge strane, iz publike ni glasa –  nikakva reakcija. Svi junaci iz 9. i 10. izborne jedinice, njih oko tisuću, mukom zamukoše šokirani tim neočekivanim urlajućim performanceom.

Šokirano je bilo i nekoliko stotina torcidaša koji su na skup došli protestirati na rivi. Na skupu stranke čijih je jedanaest članova u vrhu Hrvatskog nogometnog saveza snažno su zviždali govornicima i izvikivali: “Prodane duše”, ” Izdaja” i “J… vas Mamić”, jer je svojevremeno tu navijačku skupinu HNS okarakterizirao kao terorističku (jednako kao što danas HDZ karakterizira Milanovića).

Formalno su taj epitet torcidaši dobili zbog osam baklji na terenu, a stvarno jer smetaju zbog upornog ukazivanja na kriminal u toj HDZ-u miloj organizaciji. Plenkoviću su na transparentu postavili pitanje: “Di si bio kad je HDZ glasao protiv Zakona o sportu?”

Diplomatu je prisutnost Torcide, neki vele da je moguće tome kumovala i poneka čašica više, inspirirala da nepametno uđe u ulogu Zdravka Mamića i, a da nije Maminju platio autorska prava, ozbiljno ugrozi glasnice te iz sveg glasa uzvikne: ”Haj’mooo, pobjeda, pobjeda!” E, to se zove osjećaj za trenutak. Bojim se da će se nakon ovog komično dernjajućeg incidenta Miro Kovač moći jedno vrijeme baviti samo tihom diplomacijom

Diplomatu je prisutnost Torcide, neki vele da je moguće tome kumovala i poneka čašica više, inspirirala da nepametno uđe u ulogu spomenutog Zdravka Mamića i, a da Maminju nije platio autorska prava, ozbiljno ugrozi glasnice i iz sveg glasa uzvikne: ”Haj’mooo, pobjeda, pobjeda!”

E, to se zove osjećaj za trenutak.

Bojim se da će se nakon ovog komično dernjajućeg  incidenta Miro Kovač moći jedno kratko vrijeme baviti samo tihom diplomacijom.

I bolje, jer nakon ovakvoga ispada svi misleći građani, bez obzira na političko opredjeljenje, trebali bi Kovaču i preko noći fotošopiranom društvu koje se skriva iza na brzinu iz Europskog parlamenta izvučenog Plenkovića, poručiti tek: Društvo, ‘ajmo, ‘ajmooo u opoziciju!

Prestanite na skupove dovlačiti ostarjele europske pučane da nas pozdravljaju na nemuštom hrvatskom i onda na svojim materinjim jezicima – talijanskom, francuskome, njemačkom – uvjeravaju da su zainteresirani za nas i našu djecu, jer nisu, da ste vi i oni jedno te isto, jer niste! Ni blizu, nažalost! Danke Deutschland, danke Doris Pack… Same old, same old.

Haj’mooo s još jednom obmanom, s još jednom zabludom da “naš dragi Andrej”, ako ga izgovorimo s onim tipičnim guturalnim, rolajućim “r” kako to čini Joseph Daul, garantira odmah europske veze i poslove. Ista obmana, identična onoj koju su nam prije osam mjeseci servirali ti isti u liku i djelu Tima Oreškovića.

Haj’mooo s još jednom obmanom, s još jednom zabludom da “naš dragi Andrej”, ako ga izgovorimo s onim tipičnim guturalnim, rolajućim “r” kako to čini Joseph Daul, garantira odmah europske veze i poslove. Ista obmana identična onoj koju su nam prije osam mjeseci servirali ti isti hadezeovci u liku i djelu Tima Oreškovića

Sjetimo se, uvjeravalo nas se, kao što nas danas uvjeravaju dovlačanjem u Rijeku, Split, Zagreb europskih pučana za potrebe izbora, kako Tim ima široku, razgranatu mrežu poslovnih veza i poznanstava širom Europe i svijeta. Još jednom povjerovati u tu šarenu hadezeovsku lažu zbilja bi bila ludost. Rekao je to uostalom i Joseph Dual citirajući izjavu Alberta Einsteina da ne možeš postići uspjeh ponavljanjem istih pogrešaka!

Znam, u Hrvatskoj je sve moguće, pa i vjerovanje da se najbrojnija stranka koja je zemljom vladala znatno duže od lijevih, pa zato imamo to što imamo, može nekim čudom iz temelja promijeniti u mjesec dana, kao što nam vjerodostojno sugerira Joseph Dual. No, sve je moguće, jer Hrvatska jednostavno voli da stranci njome upravljaju.

Vive la Croatie!

Slušajući Ladišićev intervju s predsjednikom SDP- a i vođom Narodne koalicije Zoranom Milanovićem na televiziji N1, respektirajući pritom zamor logičan za kraj kampanje, pažljiviji gledatelj mogao je iščitati rezigniranost i nekakvu pomirenost vođe Narodne koalicije s mogućnošću da još jedanput svjedočimo pat poziciji nakon izbora, situaciji kakvu smo već imali krajem prošle godine.

Hoće li 11. rujna biti još jedan deja vu ovisi o biračima, o spremnosti građana da uskratom povjerenja sankcioniraju propuste HDZ-a, korumpiranost, podjele, pljačke, da ih jednostavno pošalju u oporbene, magareće, saborske klupe na barem četverogodišnji preodgoj, da ne dopuste ničim dokazanim mostovcima da još jedanput ucjenama na vlast dovuku potrošenu opciju

Hoće li 11. rujna biti još jedan deja vu ovisi o nama, biračima, o spremnosti građana da uskratom povjerenja sankcioniraju propuste HDZ-a, korumpiranost, podjele, pljačke, da ih jednostavno pošalju u oporbene, magareće saborske klupe na barem četverogodišnji preodgoj, da ne dopuste ničim dokazanim mostovcima da još jedanput ucjenom na vlast dovuku potrošenu opciju koja se, i da hoće, nije mogla promijeniti u trideset dana.

Uglancala je čelnika, utišala nakratko Hasanbegovića, dovukla europske pučane na izlet u Hrvatsku i to joj je sva promjena, pa tko voli, nek’ izvoli!

Ja sam ipak za to da im se napokon zaurla: Haj’mo, haj’moooo u opoziciju, jer će nam u suprotnom čitava zemlja biti vic!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora