novinarstvo s potpisom
Županijski sud u Dubrovniku ”donio je presudu u vezi prostora na Širokoj ulici u Dubrovniku”, piše čitatelj (podaci poznati redakciji).
O nekretnini o kojoj čitatelj kaže da je Županijski sud iz Dubrovnika ”donio presudu 7 Gž-250/16” pisali smo već ranije povodom onovremenih presuda.
Povijest otimanja te nekretnine vjerno oslikava stanje tzv. vjerodostojnosti vlasničkih knjiga i osobito stanja u hrvatskom pravosuđu.
Nekretnina upisana kao ”kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik” oduzeta je dotadašnjem vlasniku prvi puta 1941. godine u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Temeljem čl. 2 st. 2. Odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. ista nekretnina kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik ”stavljena je pod sekvestar države”.
Odlukom Oblasnog narodnog odbora Dalmacije 11. svibnja 1946. ”nekretnina čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik ustupa se na neposredno rukovođenje, upravu i iskorišćavanje Zemaljskoj banci za Hrvatsku, podružnici Dubrovnik kao nadležnoj stručnoj ustanovi, a u svrhu postignuća cilja navedenog u čl. 5 Odluke AVNOJ-a od 21 studenoga 1944. Godine”.
”Nekretnina čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik je nacionalizirana na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz prosinca 1958. godine”.
Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju o pretvorbi trgovačkog poduzeća ”Dubrovkinja trade” od 22. kolovoza 1996. ”prizemlje kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik upisano je u temeljni kapital društvenog poduzeća uz napomenu da su rezervirane dionice zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa”.
Travnja 2003. Državni ured za reviziju u postupku revizije pretvorbe društvenog poduzeća ”Dubrovkinja trade” konstatira da se ”Na čest. zgr. 1662 zk.ul. 696. k.o. Dubrovnik (u naravi prodavaonica broj 734 u prizemlju zgrade u Širokoj Ulici) kod nadležnog suda vodi spor radi utvrđivanja prava vlasništva. Prijašnji vlasnik umjesto dionica zahtjeva povrat nekretnine. U postupku pretvorbe poslovni prostor površine 92 m2, čest. zgr. 1662, uključen je u procijenjenu vrijednost Poduzeća. Poduzeće nema dokaza o pravu korištenja navedene nekretnine. U zemljišnoknjižnom izvatku upisana su imena prijašnjih vlasnika kojima je nekretnina nacionalizirana 1960. godine”.
I zbog te se ”nekretnine na čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik” vode brojni sudski sporovi, eto i do danas, s jedinom svrhom da se izigraju prava na denacionalizaciju prvotnih vlasnika (i njihovih zakonitih nasljednika).
U presudi iz veljače 2000. dosuđena je privremena mjera ”zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, koja je upisana u zemljišnim knjigama, te da se rješenje Fonda o davanju suglasnosti na pretvorbu Poduzeća u dijelu, koji se odnosi na procijenjenu vrijednost navedene čestice ukazuje ništavnim” (nikada ta mjera, naravno, nije bila provedena).
I zaredaše potom razne problematične presude dubrovačkih sudova (općinskog i županijskog) sve do ove o kojoj nam sada piše čitatelj.
A čitatelj u svojem ”izvještavanju” o najnovijoj problematičnoj presudi Županijskog suda o ”nekretnini na čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik” piše da se: ”U međuvremenu čestici ‘pridodalo novih dijelova’, stubište koje tu nikad nije bilo. To stubište je potom iskorišteno za ‘dokazivanje’ rasporeda prostora. Tvrtka In-Trend je dobila djelomično pravo za uknjižbu na spomenuti objekat, a svi drugi nemaju pravo. Iako nitko nema potpuno pravo, barem po sudu, očito kapital i podmazivanje raznoraznih kotačića pravde još uvijek prevladavaju.
Skupina uvijek istih sudaca (op. a: Srđana Kuzmanića, Đorđa Benussia i izvjestiteljice Josite Begović) se ‘formira’ u vijeće i, nažalost, izgleda da u Republici Hrvatskoj krupniji kapital još uvijek dobije što poželi, a malom čovjeku ostane da se zapita kako da ostvari svoja (osnovna ljudska) prava”, napisao je između ostaloga čitatelj.
Čitatelj nadalje ”izvješćuje” i da je ”promijenjen broj čestice da bi se lakše otuđilo pravo vlasništva”.
Tako se skriva ”povijesni izvadak” nekretnine dosad upisane kao ”kuća čest. zgr. 1662 Z. U. 696 K. O. Dubrovnik” u više novih brojeva čestica radi težeg uvida u kontinuitet ”mućki” i otimačina nekretnina u Hrvatskoj.
I čitatelj Renato Majnarić dostavio nam je novi prilog dvojbenih dokumenata o navodnoj ”diobi katastarskih čestica” na području katastarske općine Posedarje.
Pod poslovnim brojem Bol.147/86 i Poslovnim brojem: Z 1844/86 u zk. ulošku broj 710 KO Posedarje obavljen je upis diobe čest. zem. 940/5 pašnjaka površine 1479 četvornih metara i 940/13 pašnjaka površine 741 četvorni metar.
Ta dioba je, navodno, upisana 2. srpnja 1986. godine.
Problem je, međutim, što je taj upis navodne diobe ovjeren pečatom Republike Hrvatske osnovane tek četiri godine kasnije.
Ne radi se o ovjerenom prijepisu, nego o navodnom upisu diobe s naznakom ”točnost otprave ovlašteni službenik” (i nečitak potpis).
Nešto s tim dokumentom ”ne štima” jer je navodno dokument stvoren u jednoj državi, a ovjeren pečatom druge, kasnije utemeljene Republike Hrvatske.
Podsjećam i na ranija javljanja, primjerice čitateljice (podaci poznati redakciji): ”Imam nalaz sudskog vještaka grafologa da je mom sada pokojnom ocu Ispostava za katastar Biograd n/M krivotvorila potpis na četiri tzv. abc registra, koji su uz to i bez nadnevka i bez potpisa katastarskog djelatnika”.
Objavili smo i nalaze stalnog sudskog vještaka o krivotvorenom potpisu u Uredu za katastarske i geodetske poslove Rijeka, Ispostava Delnice.
I nikome ništa!
Nasuprot predrasudama o urednosti zemljišnih knjiga prije Prvog svjetskog rata treba podsjetiti da su vlasničke knjige na području Hrvatske zloupotrebljavane i zapravo nikada nisu bile vjerodostojne, a bilo je i vremena u kojima nisu bile ni javno dostupne.
U 19. stoljeću primjenjivalo se na području Hrvatske više načina vođenja tzv. gruntovnica u Hrvatskoj, različitih na područjima koja su tada bila pod talijanskom (nakratko francuskom), austrijskom i ugarskom upravom.
U gruntovne knjige su, od njihova nastanka u Hrvatskoj, u pravilu nakon 1848. godine, upisivane pravno dvojbenim postupcima nekretnine dotad prema feudalnom pravu u vlasništvu suverena (kralja, cara koji je dodjeljivao zemlju feudalcima).
Nakon ukidanja kmetstva (u Hrvatskoj tek 1848. godine) se prema ”broju kućnih dimova” (zapravo onovremenih ekonomski samodostatnih obiteljskih gospodarstava) određivala brojnost obiteljske zadruge, kao i veličina zemljišta u posjedu (ne nužno i vlasništvu) svake obiteljske zadruge.
Otuda u gruntovnicama pojmovi ”zajednička imovina” (tzv. ”gmajne”, od njem. riječi Gemein – vlasništvo), zatim ”državna imovina” ili ”narodna imovina”, odnosno ”općenarodna imovina”, te nakon 50-ih godina prošlog stoljeća ”društvena imovina”.
U NDH su ”imovinu Kraljevine Jugoslavije” (koju su državne vlasti Kraljevine Jugoslavije nakon 1918. kao sukcesori Austro-Ugarske prisvojili) te svu imovinu otetu Židovima i Srbima upisivali u razdoblju od 1941. do 1943. u gruntovnice kao ”narodnu imovinu”.
Nakon 1945. godine sva oduzeta imovina upisivana je prvo kao ”općenarodna imovina”, a od 50-ih godina kao ”društvena imovina” (upisi su u tom razdoblju prestali u gruntovnici i rađene su samo zabilježbe u zavodima za katastar o tzv. posjedovnom pravu).
Tako se po pojmovima upisa i danas mogu prepoznati motivi i razdoblja otimanja (u kontinuitetu od 19. stoljeća).
Pojam ”narodna imovina” datira iz NDH, pojmovi ”općenarodna imovina” i ”društvena imovina” iz socijalističkog razdoblja, a raniji pojmovi upisa ”zajedničke imovine” (otetih nekretnina) dosljedno su vezani za motiv i državnu upravu (talijansku, nakratko francusku, austrijsku, ugarsku i Kraljevinu Jugoslaviju, te u drugoj polovici prošlog stoljeća Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
I tako je stvoren kaos i zbrka.
Taj metež u tzv. vlasničkim knjigama danas se koristi za ”ćapavanje” najatraktivnijih nekretnina u Hrvatskoj (primjerice, nekretninski fond Hypo Alpe-Adria-Banke d.d. ili ”mućke” s imanjem Dajla u Istri, golf igralištima od Srđa u Dubrovniku do najsjevernijih dijelova u Hrvatskoj i sl).
Besmisleno je raspravljati o pravima razvlaštenih prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a zanemarivati prava razvlaštenih prije toga, u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Kraljevini Jugoslaviji, Austrougarskoj Monarhiji, itd.
Dijelom se ta ”rupa” pokušala ”pokrpati” presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ”da u slučajevima kada pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom, prijašnji vlasnik-strani državljanin ima pravo na naknadu za oduzetu imovinu”. Time se htjelo dati prava i Židovima koji su se nakon Drugog svjetskog rata iselili iz Hrvatske u Izrael i u ostale zemlje (prethodno su morali potpisati da se odriču vlasništva nad svojom imovinom).
Unatoč toj ”zakrpi” teško da se vlasničke knjige u Hrvatskoj mogu definitivno srediti.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.