novinarstvo s potpisom
Već drugu godinu za redom predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Novu godinu dočekuje u SAD-u, okreće leđa građanima, osobito onima koji su je birali, i u maniri Marije Antoanete se cereka siromašnima u lice jer, vidi nju, ona si može priuštiti, pitaj Boga na čiji račun, da joj rit vidi puta.
Potpuno bezosjećajna prema ljudima u potrebi, prema onima koji unatoč slabim plaćama služe i dežuraju: prema vojnikinjama i vojnicima kojima zapovijeda i kojima, za razliku od njenih prethodnika, ne čestita Novu godinu i ne želi da se čitavi i zdravi vrate kući ako su u misijama poput one u Afganistanu, prema policiji i vatrogascima, HGS-u, civilnoj zaštiti i ostalim dobrovoljačkim spasilačkim timovima, prema radnicima u zdravstvu, riječju, prema svima onima koji rade da bi nama ostalima bilo zajamčeno da se u novogodišnjoj noći opustimo i voljenima poželimo mir i radost, zdravlje i ljubav, dakle svima njima, pa i nama, Kolinda Grabar-Kitarović pokazuje prezir i tvrdoću srca: ”Gladni su, neka jedu kolače”, čuje se iz Amerike.
Neodgovorna vrhovna zapovjednica lišena svakog osjećaja solidarnosti i morala.
Poslovično nesposobni, ali zapravo mogu li drugo i napisati kad nema načina da se pokrije i sakrije ova sramota, njeni suradnici će na portalu Ureda predsjednice RH s datumom 31. prosinca 2016. napisati tek ovo: ”Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović od 1. do 5 siječnja 2017. godine boravit će u Sjedinjenim Američkim Državama”. Premda lažu, jer je u SAD stigla ranije, a ne 1.1.
Zašto ide tamo? Što će tamo raditi? Gdje će sve biti? S kime se susresti? Nije važno. To su, kao, njene privatne stvari misle debili na Pantovčaku.
Ima ona djecu koju želi usrećiti tako da ih odvede u SAD!? Tim gora je ta poruka po svu hrvatsku siromašnu djecu, po sve koji ostaju doma.
Da nije ove kolumne i poneke objave na portalima naših dnevnih listova na kojima se Marija Antoaneta cereka u društvu američkog Djeda Mraza, pitanje je tko bi se za nju zainteresirao: KGK je toliko nebitna i bezvezna da nitko i ne pita za nju. Čuvši da je drugi puta za redom za Novu godinu pobjegla u SAD, neki građani sarkastično komentiraju da bi bilo svima bolje da tamo i ostane.
Ja ću ipak ovu skandaloznu situaciju komentirati.
Treba zaista biti bezosjećajan gad da u noći kad tvoji sugrađani obnavljaju vjeru u to da život može biti kudikamo bolji nego što jest pobjegneš u SAD te da tim građanima zapravo poručiš da te boli dupe za njihova ufanja, ali i strahove, za njihove probleme i tegobe.
Ta gadura svojim ponašanjem potvrđuje da je u potpunosti neiskrena, da ne cijeni ni građane ni zemlju koju predstavlja i da živi u potpuno parazitskom odnosu prema svima nama.
Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sada, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna gadura i parazit.
Tek sada vidite što njoj zapravo znači i predstavlja seljakanje njena Ureda po Hrvatskoj – čista parada i show. Jer kad treba pokazati solidarnost s građanima, ona zdimi preko Atlantika.
Rekao sam to već kada je samo dan nakon što je naredila zaustavljanje svega kako bi se oglasila nakon vijesti da je ISIS brutalno ubio u Egiptu našega sugrađanina Tomislava Salopeka (tada je paradirala u Splitu), nastavila feštati pod Marjanom, smijati se k’o glupača i naslikavati se. Tada sam pojasnio da na čelu države imamo moronicu, vrlo opasnu i sebičnu osobu.
Bila je to prilika da konstatiramo, još jednom, kako Hrvatskom vladaju osobe apsolutno gadljive. Meni se, napisao sam, želudac okreće od Kolinde Grabar-Kitarović. Jer je pokazala ne samo da je potpuno, ali potpuno nesposobna već i da se neće libiti manipulirati najdubljim i najsvetijim emocijama ljudi poput Salopekovih zbog potrebe i želje da se reklamira, producira i uslikava.
Žena koja nas predstavlja je elementarna nepogoda; učinila je zločin prema obitelji Salopek i prema svima nama, njihovim sugrađanima. Ono na što se odlučila zaslužuje najoštriju osudu i treba biti nazvano najoštrijim riječima jer je zaista vrlo ružno.
Tko je još tražio dokaz jesam li bio u pravo, sada ga ima.
Predsjednica Republike je sklona estradnim ekshibicijama. Što ona radi u slobodno vrijeme, rekli bi neki, njezina je stvar, ima pravo na privatnost, makar ograničenu činjenicom što je javna ličnost, ali ono što čini na službenom putovanju, plaćenome iz proračuna, nije privatno, pa može biti temom komentara.
Replicirat će mi se da ostaje činjenica da ju je veliki broj građana izabrao, da je predsjednica sviju, da je institucija koja simbolizira jedinstvo političke nacije.
Sve je to načelno točno, ali napustiti zemlju svake Nove godine ne može biti pitanje ”stila”, to ne ulazi u domenu ”njeno slobodno vrijeme, pa nas se ne tiče”.
Objektivno, poslije nekih njezinih inicijativa u počeku mandata, kada se razmahala lažnim obećanjima poput onog da će se iseliti s Pantovčaka, veća je korist za Republiku dok lijepi pločice (premda poznajem jeftinije i kvalitetnije majstore), ribari na koči, vozi kombajn ili glumi da upravlja trajektom.
Svejedno gdje bila: u Zagrebu, Splitu, Puli, Vukovaru, Čakovcu, New Yorku, Budimpešti, Pekingu, Hong Kongu ili na WC-u, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne prestaje lupetati kao kakva sponzoruša bez škole i manira.
Rezultati njene potkapacitiranosti za funkciju koju obavlja (što smo jasno vidjeli u aferi ”čokoladica”), čemu treba dodati hrpu bezveznjaka koje je okupila u svom Predsjedničkom uredu, takvi su da se trezveni ljudi hvataju za glavu i pitaju do kada će se nastaviti takvo sramoćenje institucije šefa države i Republike Hrvatske.
Mene ovdje zanima nešto drugo, a to je nastavak akcije demoraliziranja Hrvatske od strane Predsjednice. To mnogi komentatori na mom Facebook profilu već smatraju situacijom zrelom da joj se politički sudi i da ju se makne s Pantovčaka.
Kako bi to rekli pokojni Václav Havel ili Vlado Gotovac, politika uvijek pobjeđuje kad se hrani etikom. A KGK neprestano vodi našu politiku iz poraza u poraz.
Ponavljam, isplati se samo ona politika koja vodi brigu o realnom čovjeku i koja tom čovjeku, osobito ako je žrtva siromaštva, drži otvorena vrata. Tko zatvara svoja vrata taj ubija vlastito srce.
Elem, Kolinda Grabar-Kitarović ne samo što nam gasi srce, ne samo što joj godi uznemiravati javnost i igrati se osjećajima povrijeđenih i traumatiziranih (baš onako kako se bezobrazno cerekala po Splitu dok je obitelj Tomislava Salopeka, kojega je, nota bene, Hrvatska žestoko i sramotno zaboravila, gutala suze nakon gubitka u Egiptu), ne samo što će lapidarno reći za izbjeglice da su ”migranti”, ona je čisti antipod papi Franji. Ona je čisti užas!
Hrvatska predsjednica je inkarnacija onog najgoreg što u Hrvatskoj moramo napustiti: bezobrazluk, nepoštivanje drugih, nestručnost, licemjerstvo i nedostatak sućuti.
Tražili ste? Konzumirajte. Neka nam je Bog na pomoći.