Drugotna za potrebe ministra i farmaceutske industrije

Moj pokojni otac je bio visok, vitak, nikad u životu nije pio, ni pušio ni, koliko ja pamtim, ozbiljno bolovao. Mnogo je radio. Istina, ne fizički, ali se zato puno kretao, pješačio, šetao doslovno na dnevnoj bazi, a u srednjim godinama i redovito kuglao dva puta tjedno. Usprkos tome što je bio školski primjer danas trendovskoga zdravog života umro je od infarkta, na sestrin rođendan ne napunivši ni šezdeset i osam godina.

Zašto vam ovo pričam? Pa stoga što imam osjećaj, možda i zbog godina koje sam dočekala, da se nikad više nije upozoravalo, govorilo i pisalo kako se valja ponašati ako želimo prevenirati bolest i istovremeno toliko bolovalo, stvarno ili za potrebe farmaceutske industrije.

Dobar dio druženja, štogod im bio povod, svede se na brojanje oboljelih znanaca i prijatelja ili ne daj, Bože, prerano umrlih od ovog ili onog karcinoma, a onda pak nastavi našim dijagnozama ili strahovima od dijagnoza zbog kojih izbjegavamo do zadnjega trenutka odlaske liječniku.

Svatko tko imalo drži do sebe, a nekim čudom zađe u predvorje onoga što se nekad lijepo i jednostavno zvala starost, a danas “treća dob”, ima barem jedan zdravstveni problem. Visok tlak, povišene masnoće i onaj loši kolesterol, mrenu, glaukom, kamence, gastritis i koješta drugo skriveno iza latinskoga. Ipak na tim našim druženjima bivamo sretni što nas zasad nije zadesila strašna sudbina onih koji se kriju u rečenicama tipa: “Znaš ga, išao je u paralelku, samo se srušio, izašao iz parkiranog automobila i pao mrtav”.

Svatko tko imalo drži do sebe, a nekim čudom zađe u predvorje onoga što se nekad lijepo i jednostavno zvala starost, a danas “treća dob”, ima barem jedan zdravstveni problem. Visok tlak, povišene masnoće i onaj loši kolesterol, mrenu, glaukom, kamence, gastritis i koješta drugo skriveno iza latinskoga. Ipak na tim našim druženjima bivamo sretni što nas zasad nije zadesila strašna sudbina onih koji se kriju u rečenicama tipa: “Znaš ga, išao je u paralelku, samo se srušio, izašao iz parkiranog automobila i pao mrtav”

Nakon priča strave i užasa o poznatim i nepoznatim umirućima razmijenimo informacije o čudotvornim gljivama, kajenskome papru, crvenoj riži, zelenoj magmi, kurkumi ili novijoj pojavi doktora što iz kapljice vaše krvi postavljaju bolju dijagnozu od svih medicinskih tehnoloških čuda zajedno, a nakon toga o čišćenjima, dijetama i homeopatskim čarobnim tableticama što liječe sve u rasponu od gastritisa do karcinoma, od alergija do depresija.

Zapišemo osnovna pravila univerzalne dijete, razmijenimo telefone, zamolimo za vezu jer se kod takvih doktora kojima je kapljica krvi k’o gatari kugla (“vide parazite, bakterije, alergene, ma kad ti kažem sve, sve…”) bez preporuka čeka duže nego kod razvikanih neurokirurga i s puno grižnje savjesti krenemo jesti.

Ukoliko na tanjuru nije tek komadić lešane ribe i gola blitva s kapljicom maslinova ulja, društvo s bezbroj dijagnoza koje nosi starost, pardonček, treća dob, ubiju sram i grizodušje.

Poznajući dobro neke devedesetogodišnjake, pitam se povremeno po čemu je tako bajno doživjeti stotu kad i tako svim dijetama, pregledima i supplementima usprkos, nećeš ionako znati da imaš sto sve dok ti to ljudi oko tebe ne ponove barem stotinu puta na dan.

Dok nas sve skupa demencija ne spasi moramo pamtiti da je kruh nezdrav jer ima milijun dodataka i aditiva. Agrume i jabuku treba oprati deterdžentom za suđe ako ju poželiš, kao nekad u djetinjstvu, pojesti s korom. Jaja i do jučer poželjna i propagirana puretina i piletina prijete opasnom salmonelom. Povrće i salate, ako se jedu izvan sezone u kojoj prirodno dozrijevaju, više štete nego što koriste.

Već dugo znamo kako je šećer ubojica, iako njime light proizvodima, koje su vam zasigurno preporučili ako vam je obim struka veći od dozvoljenog, popravljaju okus. Znamo da genetski modificirano i pesticidima tretirano prodaju kao prirodno uzgojeno i to trovanje skupo naplaćuju na zelenim tržnicama.

Nije Hrvatska jedina; pesticide su nedavno našli i u Njemačkoj i to u čajevima namijenjenim bebama koji u pravilu koštaju trostruko više od onih običnih.

Ukoliko na tanjuru nije tek komadić lešane ribe i gola blitva s kapljicom maslinova ulja, društvo s bezbroj dijagnoza koje nosi starost, pardonček, treća dob, ubiju sram i grizodušje.

Odasvud upozorenja da pod hitno promijenimo životni stil, prehranu, navike. Sa televizijskih ekrana, sa društvenih mreža, iz novina pozivi na preventivne preglede dojke, prostate, debelog crijeva, glave, srca, usne šupljine, pluća…

Nude nam čudotvorne lijekove, skupa ortopedska pomagala, vitamine, tablete za spavanje i smirenje kako bi tako ustrašeni od opasnosti koje vrebaju na nas sa svih strana mogli usnuti i funkcionirati.

Nitko normalan ne može apsorbirati tu količinu strašenja, ta beskrajna upozorenja o štetnim proizvodima i ponašanju koje će, navodno, ako se pod hitno – najbolje sutra- nešto ne poduzme, zasigurno dovesti do katastrofe! Umrijet ćemo mladi u devedeset i petoj umjesto u stotoj.

Strašno!

O.K. Od ovog prethodnoga koristi ima farmaceutska industrija. Jedino njoj odgovara uvjeriti nas kako šećer, memorija, tlak moraju biti isti u dvadesetima i devedesetima. Mora vama i vašim liječnicima nametnuti svoje proizvode, betablokatore i moduretike koji će brojke na ekranu tlakomjera izjednačiti s onima vaše djece i unuka.

I uspijevaju. Posao cvate, i onaj s originalima i s generičkim ljekarijama. Najbolje se manipulira ustrašenima.

Sad trebaju nove, jače doze straha. Odnedavno ih nude degutantnim fotografijama na kutijama cigareta i najavom totalne zabrane pušenja u zatvorenim prostorima.

Ja sam im doskočila kartonskom navlakom s likom Indijanca koja se stavi preko, pa se tako prekriju raspadajuća pluća koja mi poručuju: Nećeš dugo! Ima kartonskih navlaka i na šahovnicu, na crveno-bijele kvadratiće, ali ne bih htjela da mi netko predbaci da svetinjom prekrivam tumor.

Morbidne ilustracije prate pozivi na spirometriju i rendgen pluća…Važna je stvar u životu rano otkriti da nećete dočekati stotu!

Veli ministar zdravstva kako se pušačima donošenjem novog zakona ništa neće desiti te da su strašne ilustracije na kutije stavljene da utječu na djecu (?) ne bi li razmislila prije nego što počnu pušiti. O. K. Slažem se, ali zar ne bi djecu trebalo odvratiti i od kladionice, kockarnice i alkohola. Kad se to jednog lijepog dana dogodi, mi pušači imat ćemo jednu prednost u odnosu na druge. Kartonsku. Papirnatog Indijanca ne možeš navući na fast food hamburger ili kladionicu!

U restoranima se već dugo ne puši. O. K. Uskoro to neće biti moguće ni u kafićima. Ugostitelji i socijalni život nas drugotnih (primjerice starih žena koje puše) pati i patit će i nadalje.

Zanima me, međutim, zašto se samo nas pušače diskriminira? Zašto na bocama vina ne stoje fotografije raspadnute jetre, karcinoma jednjaka ili usne šupljine čijem nastanku itekako pogoduje alkohol koji se beskrupulozno reklamira po javnim i inim televizijama?

Zbog čega nema CT snimki uništenih mozgova, želudaca?

Gdje su na bocama alkohola mrtvi pješaci koje su ubili pijani vozači ili pretučene žene i djeca stradala pod šakama pijanih obiteljskih nasilnika?

Zašto na fast food restoranima koji ubijaju pretilošću ne stoji oznaka k’o na nuklearkama – “Opasno po život” – ako znamo da redovnim konzumentima prijeti srčani i moždani udar?

Zašto u izlozima kladionica i pod neonom kockarnica nema fotografija obitelji koje su ostale bez doma i egzistencije, jer se pater familias navukao na kocku i klađenje?

Veli ministar zdravstva kako se pušačima donošenjem novog zakona ništa neće desiti te da su strašne ilustracije na kutije stavljene da utječu na djecu (?) ne bi li razmislila prije nego što počnu pušiti. O. K. Slažem se, ali zar ne bi djecu trebalo odvratiti i od kladionice, kockarnice i alkohola?

Kad se to jednog lijepog dana dogodi, mi pušači imat ćemo jednu prednost u odnosu na druge. Kartonsku. Papirnatog Indijanca ne možeš navući na fast food hamburger ili kladionicu!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora