Seinfeldov poučak

Omiljena (humoristična) serija Seinfeld o ničemu iliti u duhu hrvatskog jezika pomalo nezgrapno – “serija ni o čemu”, koju je moguće s užitkom iznova gledati od prve do posljednje epizode, po pitanju samog humora mislim da je izdržala test vremena. Hoće li izdržati i kontekst nove stvarnosti toliko udaljene od premijerne 1989.?

Poznajem neke osobe kojima je tih devet sezona u infinitivnom loop obrascu gledanja, napamet znaju sadržaj i većinu replika. Izvjesnu mudrost, cinizam, porugu i pouku primjenjuju i prepoznaju u svojoj svakodnevici. Poistovjećuju se sa svojim favoriziranim likom od četiri glavna koja nas gledaju s popularnih DVD omota, zanemarimo sada plejadu ostalih fantastičnih likova iz ovog autofikcionalnog univerzuma.

Uostalom meni će ova četiri izmišljena, a tako stvarna karaktera bit tek (ugodna) izlika za pisanje sljedećeg teksta.

Jerry 

Jerry Seinfeld je sukreator serijala, igra bez velikog glumačkog iskustva, naturalno i neku iščašenu verziju samoga sebe u kojoj je dosta stvari isto ali zapravo ništa nije isto kao u njegovom privatnom životu. Na kojeg Jerryja mislim, svejedno. Jerry više nije mlad, što znači da ni mi nismo s njime ništa mlađi. Još uvijek je duhovit, i dalje ne psuje.

On je obiteljski čovjek, ujedno i razmaženi plejboj, voli dobar espresso, skupe automobile, dizajn žitnih pahuljica, brzu hranu, ne priznaje Palestinu i ponekad se turistički fotografira s izraelskim vojnim instruktorima na okupiranom teritoriju na Zapadnoj obali.

Ovaj postariji Jerry je novija verzija, konzervativnija i politički aktivnija, prirodno se priklonio svome stadu, inati se, da li provocira javnost ili tek upražnjava legitimno svoje domoljubne osjećaje. Da, Jerry je Amerikanac, ali znate ono kako se Amerika i Izrael otvoreno vole tu im se nekako i domoljublje sljubljuje.

Ako već mora držati nasmiješen automatsku pušku, ako je prerastao posjete Disneyland parkovima logičnije je da se slika uz izraelske veterane, a zaista bi ga bilo neobično vidjeti kako pozira uz borce Hamasa koje dosta država klasificira kao teroriste, ne samo vojno krilo Hamasa već i cijeli politički pokret kao terorističku organizaciju. S druge strane i neke političke stranke i civilne udruge vojsku IDF-a smatraju terorističkom.

Pojedinci znaju dolaziti na nastupe stand-up komičara Jerryja Seinfelda i vikati mu “Bu!” i “Slobodna Palestina”, i onda ne bude smiješno.

Je li nešto terorizam ovisi tek o istočnom ili zapadnom očištu, pojam terorizam se nekako presavije u opravdano vojno djelovanje i obrnuto nevjerojatnom lakoćom.

Slobodna Palestina dobronamjernima predstavlja konačan prekid sukoba i mirovne pregovore, mnogima nažalost zacijelo i predstavlja cijeli prostor “očišćen” od Židova i bez Jerry Seinfeldovog nastupa.

Želi li Jerry Seinfeld Izrael bez Palestinaca, kao što to žele mnogi cionisti? Jerry, Jerry nadam se da imaš drugačija razmišljanja i svejedno ti neću dati da mi pokvariš užitak gledanja moje omiljene serije.

Za sve ekstremiste i čistunce, valjalo bi napomenuti još jednom da mnoge slobode i civilizacijska dostignuća dolaze u paketu s nesavršenom demokracijom i nekom verzijom kapitalizma što pokreće ekonomiju i podiže s vremenom svijet iz blata i siromaštva. Takva su pravila igre, čovječanstvo ne zna ići naprijed bez da zaprlja i okrvavi ruke.

George

George Constanza je zapravo Larry David ali je istovremeno i Jason Alexandar. Da ponovim ako nije najjasnije, George Constanza, izmaštani protagonist humoristične serije Seinfeld, je zapravo surogat Larryja Davida, tvorca serijala, scenarista, povremenog epizodista i sinkronizatora, ali je George istovremeno i stvarni glumac Jason Alexander.

Jason opet nije kao Jerry, ali i njega za potrebe ove konceptualne vježbe možemo tumačiti pomalo kroz izraelsko-palestinski sukob. Njega su na okupiranom teritoriju jedared zaštitila dobrodušna i časna muslimanska čeljad kojoj vjera nalaže i nalazi grijehom dopustiti da se gostu kakvo zlo dogodi dok je u instituciji “gosta”.

Mnoge će razočarati činjenica da i Jason javno dava podršku Izraelu (ne i svim politikama izraelske vlade), naprosto ne mogu svi holivudski glumci isto razmišljati i bojkotirati ono što trendovi nalažu da u ovom trenutku treba bojkotirati. Ipak točnije bi bilo reći da je  Jason Alexander umjereni liberal koji se zalaže za mirovno rješenje s dvije države.

Imam sada pojačan dojam kao da je ljudima od bilo kakvog prestanka rata i nasilja, nekako bitniji odabir strane. Prave strane. Izabranog naroda ili okupiranog naroda.

Kada je Jason Alexander shvatio da je George Constanza zapravo temeljen na liku i djelu Larryja Davida konačno je ušao stopostotno u samu ulogu – možda i najesencijalnijeg karakternog lika u NBC-ovoj seriji Seinfeld.

Serijal je nakon devet sezona zaustavljen, George Constanza nas je srdačno pozdravio i opet se transformirao u Larryja Davida i tako se lik Larry Davida vratio sam sebi u novoj višesezonskoj seriji u Hrvatskoj prevedenoj kao “Bez oduševljenja molim!” Larry David više nije toliko simpatičan tip kao što to bješe u Georgeovoj koži, ali ima još uvijek previše toga smiješnoga za reći i neustrašivo će istraživati granice dobrog ukusa i granice slobode naspram neslobode.

Larry je liberal koji u najnovijoj kreaciji (seriji predugačkog naslova napravljenoj u suradnji s bračnim parom Obama) satirično obrađuje dijelove američke povijesti, naravno da u svome dugogodišnjem radu nije mogao odoljeti ismijavanju i nedemokratskih društava, opet nije eksplicitno poznat kao podržavatelj Izraela u ovom aktualnom sukobu. Meni je random naletio i u sjećanju ostao sljedeći apolitični njegov skeč koji ga lijepo opisuje.

Lik Larry Davida se šetucka tržnim centrom, kad odjednom biva pogođen laganom dječjom igračkom u glavu. Osvrnuvši se uočava majku kako kori svoje dijete. Majka ignorira Larryjev komentar kojim on sugerira da nije ozlijeđen i ne dopušta mu da napusti situacijsko poprište, jer želi uz Larryjevu pomoć održati svome sinu odgojnu lekciju.

Vidno iziritiran, Larry isprva nešto kao pristaje, no odmah naprasno malenom dječaku objašnjava kako cijeli život od nekoga dobiva moralne lekcije i kako on kao odrasla iskusna osoba tvrdi da nikad ništa iz tih prodika nije naučio ni usvojio. Majka se na to naravno jako naljutila i demonstrativno je odvukla oduševljenog i nestašnog dječaka što dalje od neozbiljnog Larryja.

Kramer

Svi ga zovu Kramer, tek ćemo kasnije skupa sa ekipom otkriti da mu je prvo ime Cosmo. Kramera utjelovljuje Michael Richards koji unatoč teorijama zavjere nije židovskog porijekla, ali na mlin teoretičarima ide podatak da se stvarni lik po kojem je nastao Kramer zove Kenny Kramer i ima u sebi nešto od komičarske židovske krvi.

Michael Richards se nije našao u ovoj naravskoj političkoj vjetrometini, niti se dobro snašao kada je epizodno optužen za rasističke uvrede koje su mu “izletjele” jer je bio vidno isprovociran na svome stand-up nastupu. Navodno se zalaže za slobodu nošenja oružja, a i otvoreno je podržao Trumpa u njegovoj predizbornoj kampanji. Da razdvojimo lik i djelo ili da se prepustimo cancel kulturi, hrvatski rečeno – kulturi otkazivanja; pod cijenu odustajanja od mnogih kvalitetnih kulturno umjetničkih sadržaja?

Elaine

Za kraj, srećom da su tvorci serije pristali na producentske sugestije i u jezgru Seinfelda pripustili fantastični lik Elaine Marie Benes, možemo samo zamišljati kako bi suhoparan i nakaradan bio koncept sa tri cinična i nihilistička karaktera, humor bi se vjerojatno utopio u pretjeranoj mizoginiji – koju je s vremenskim odmakom svakako moguće uočiti u pojedinim epizodama, naročito iz današnje perspektive.

Glumica Julia Louis-Dreyfus je svjesno ili nesvjesno preuzela taj teret, maestralno je odigrala svoju ravnopravnu rolu i duhovito i slobodarski je iznijela matematički pomalo nezahvalnu poziciju. Nakon gašenja Seinfelda imala je uspješnu televizijsku (i filmsku) karijeru, jedanaest puta je osvojila nagradu Emmy.

Zbog slavnog prezimena i djelomičnog židovskog podrijetla (po njezinom djedu, pripadniku francuskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu), tako je izjavila, ljudi su je doživljavali kao Židovku iako ju je majka odgajala u katoličkoj vjeri. Danas je agnostik, odmaknula se od tradicionalnih religija iako ne negira da su one dio njezinog identiteta.

U javnom životu je vrlo proaktivna liberalka, podržava demokratske kandidate, protivi se politikama Donalda Trumpa, angažirana je i u borbi za ljudska prava i zaštitu okoliša.

Mogli bismo reći ako ćemo miješati lik i djelo, to jest likove serije Seinfeld i stvarne glumce – da je Julia Louis-Dreyfus dosvijetlila obraz u obje verzije. Iako se njezino privatno i političko mišljenje dosta razilazi s konzervativnijim stavovima nekih svojih kolega iz jedne od najpopularnijih humorističnih serija svih vremena, sa svima je ostala u dobrim odnosima i uzajamno se poštuju.

Ako niste ljubitelj serije, pa sam vas krivo naveo da je Seinfeld serija o ničemu, evo objašnjenja jer to ipak nije istina – već se radi o internoj domišljatoj pretpostavci iz samog scenarija, jednoj slojevitoj metafori.

Seinfeld se zapravo na duhovit način bavio sitnim životnim trivijalnostima, a serija je bila revolucionarna po tome što je poremetila dotadašnje ustaljene koncepte humorističnih serija koje su na kraju svake epizode nudili katarzu i pouku.

Seinfeld je razbio mnoge stereotipe, nekima opet nikada zapravo nije bio smiješan i doživljavali su ga neprimjerenim, rugalačkim i slično.

Možemo li bez humora, može li humor preživjeti cenzuru i novu stvarnost? Biti će ipak da smo u prilici promatrati tek jedan evolucijski stadij uobičajenih promjena u povijesti fenomena humora i imanja smisla za istog.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Govor mržnje i etnofaulizam kao jedna od njegovih nijansi
    •  Izraelsko-palestinska organizacija “Borci za mir”
    •  Zapitno obojan klavirski akord Matea Martinovića
    •  Anti-bilješke o Trumpu, Izraelu i Palestini
    •  Naš mali otac
    •  Međugorje Ivice Đikića
    •  Tomáš Halík i potraga za Bogom u srcu Srednje Europe
    •  Serijal RTS-a “Kultura Srba u Hrvatskoj”

> Svi tekstovi ovog autora