Izvanredna obiteljska saga i vrhunsko istraživanje

Maroje Mihovilović, ”Mi djeca Solferina”, Profil, Zagreb, 2017.

”Mi djeca Solferina“ Maroja Mihovilovića istinita je, dokumentirana priča o hrabrosti i požrtvovnosti, o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja tijekom dvaju stoljeća na četiri kontinenta.

To je priča i o dugim putovanjima, o beskrajnoj tuzi jedne majke, o velikim idealima i teškim razočaranjima, ali i o postojanosti nastojanja da se ta razočarenja prebrode.

Riječ je o vrlo bogatoj, zanimljivoj i dramatičnoj povijesti jedne obitelji zagrebačkih korijena, svakako uvelike jedinstvenoj, detaljno i opširno istraženoj i opisanoj u dugačkom i širokom povijesnom i zemljopisnom kontekstu.

Priča koja je već privukla golemu pozornost duga je dva stoljeća, odvija se na četiri kontinenta, a u toj priči ima svega i svačega, mnogo toga dramatičnog.

U proljeće 2015. godine dogodilo se nešto što je sve to promijenilo. Paul Vukelic, najstariji živući član obitelji, danas 87-godišnji vitalni umirovljeni uspješni poslovni čovjek iz Zapadne Australije, s kojim hrvatski članovi obitelji nisu imali nikakvih veza, javio im se posredno da bi došao u Hrvatsku da prvi put posjeti domovinu svojeg oca

Bilo je tu velikih ljubavi, velikih stradanja, prijetnji smaknućima, dugih razdoblja neizvjesnosti kada pojedini članovi obitelji godinama nisu znali što im se dogodilo s najbližima.

Detaljno su opisani životi četiriju generacija obitelji Vukelić-Mihovilović. U obitelji je bilo ljudi najrazličitijih zanimanja, književnika, časnika, prevoditelja, inženjera, poslovnih ljudi, balerina, novinara, instruktorica danske gimnastike, a bilo je tu i ljudi koji su se bavili konspirativnim poslovima.

Dvojica članova obitelji bili su sovjetski obavještajci, jedan od njih sudjelovao je u najvažnijoj i najuspješnijoj špijunskoj operaciji Drugog svjetskog rata. Najvažniji događaji ove obiteljske povijesti odvijali su se u Vojnoj krajini, Osijeku, Pečuhu, Zagrebu, Parizu, Harkovu, Moskvi, Madridu, Sverdlovsku, Tokiju, Perthu – da nabrojimo samo najvažnija mjesta.

Suočavajući se sa najgorim totalitarizmima 20. stoljeća, fašizmom, nacizmom, staljinizmom i japanskim militarizmom, neki od članova obitelji našli su se u smrtnim opasnostima.

U različitim okolnostima članovi obitelji upoznali su zatvore u Zagrebu, Trstu, Moskvi, Tokiju, Parizu. U obitelji osim članova hrvatskih korijena ima i Danaca, Rusa, Japanaca, Australaca. Danas članovi obitelji žive osim u Zagrebu još i u Perthu, Ottawi, Minsku, Sydneyju, Aucklandu, Beogradu i Herceg Novom.

Riječ je obiteljskoj sagi koja se dojma kao roman, ali u pitanju je precizno dokumentiran tekst temeljen na tisućama sačuvanih obiteljskih dokumenata i obiteljskih pisama, zatim dokumentima iz raznih javnih arhiva, iz matica i službenih ureda, policijskih i zatvorskih zapisnika.

Priča se temelji i na mnoštvu osobnih pisanih i usmenih svjedočanstava članova obitelji ili njihovih suradnika i prijatelja. Tu je i ogroman broj obiteljskih fotografija, tu su faksimili obiteljskoga grba, starog obiteljskog stabla te povelje o plemstvu koju je obitelji 1714. izdao car Karlo VI.

Osam članova obitelji ostavilo je duže ili kraće autobiografske zapise koji su korišteni u ovoj knjizi. Tekst je temeljen i na izuzetno bogatoj literaturi. O petero članova obitelji napisane su knjige, o nekim epizodama u kojima su sudjelovali postoje cijele biblioteke. Tekst je opremljen brojnim bilješkama, tu je i vrlo bogata bibliografija s preko 400 citiranih knjiga i znanstvenih članaka.

”Mi djeca Solferina“ Maroja Mihovilovića istinita je, dokumentirana priča o hrabrosti i požrtvovnosti, o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja tijekom dvaju stoljeća na četiri kontinenta

U tekstu je ta obiteljska privatna priča stavljena u širi povijesni i politički kontekst kako bi se shvatila dramatičnost onoga što se događalo članovima obitelji suočenima sa sudbonosnim mijenama i prijetnjama povijesnih neminovnosti i zlokobnih totalitarizama, fašizma i staljinizma.

Stoga su u knjizi obrađene i sljedeće teme: povijest Bunjevaca, Vojna krajina, hrvatska književnost u 19. stoljeću, Osijek, Židovi u Osijeku, kulturni život krajem 19. stoljeća u Osijeku, Zagrebu i Beču, austrougarska vojska u Hrvatskoj, pojava ljevičarskog pokreta u Zagrebu nakon Prvog svjetskog rata, kulturni procvat pariškog Montparnassea, lijeva emigracija u Parizu, ruska emigracija u Parizu, sovjetska vojna obavještajna služba, život pod Staljinom u SSSR-u, Staljinove krvave čistke i stradanje jugoslavenskih komunista u njima, japanski militarizam, špijunaža, Istra pod Italijom, zagrebačko novinarstvo tridesetih, holokaust u Zagrebu, ilegalni pokret za Drugog svjetskog rata u Zagrebu, Bleiburg, UDBA u Zagrebu, komunističko novinstvo nakon rata, bujanje Zapadne Australije, život u SSSR-u nakon rata, slučaj Sorge u kontekstu tzv. hladnog rata itd., itd.

Glavni su likovi u toj priči Lavoslav Vukelić, krajiški časnik i razočarani hrvatski književnik, njegov sin Milivoj Vukelić, austrougarski časnik i hrvatski rodoljub i književnik, Milivojeva supruga Vilma Vukelić, osječka Židovka, književnica i vrlo slobodoumna žena za svoje doba, koja je vjerovala u napredak čovječanstva.

Zatim su tu njihovi sinovi Branko Vukelić, mladi marksist koji je formirao svoja ljevičarska stajališta dvadesetih godina u Parizu, gdje je zavrbovan za sovjetsku vojnu obavještajnu službu, a potom za Drugog svjetskog rata stradao u Japanu kao jedan od ključnih članova slavne sovjetske špijunske mreže Richarda Sorgea, te njegov brat Slavko Vukelić, također sovjetski agent koji je djelovao u Španjolskoj za tamošnjega građanskog rata, koji je nakon uhićenja 1938. godine u Moskvi jedva preživio staljinističke čistke, ali je potom mlad tamo umro.

Opisan je i život njihove sestre Elinor, nesuđene balerine i njezina supruga Ive Mihovilovića, koji je poznat kao vrstan zagrebački novinar i urednik, prvo predratnih ”Novosti“ te poslijeratnog ”Vjesnika u srijedu“.

Riječ je obiteljskoj sagi koja se dojma kao roman, ali u pitanju je precizno dokumentiran tekst temeljen na tisućama sačuvanih obiteljskih dokumenata i obiteljskih pisama, zatim dokumentima iz raznih javnih arhiva, iz matica i službenih ureda, policijskih i zatvorskih zapisnika

No njegova dramatična priča za Drugog svjetskog rata, kada je bio član ilegalnog pokreta u Zagrebu, potom ustaški zatočenik predviđen za smaknuće, iza toga talac na Bleiburgu te na kraju zatočenik OZNA-e, uglavnom je sasvim nepoznata.

Opisane su i dramatične poslijeratne godine kada Vilma Vukelić nije dugo znala kako su tragično daleko od kuće skončali njezini sinovi te što se dogodilo s njezinim unucima raspršenima diljem svijeta. Tu su opisani i životi njezinih unuka u komunističkom SSSR-u, razrušenom poslijeratnom okupiranom Japanu, bogatoj Zapadnoj Australiji te – naravno – Zagrebu.

Knjiga ima 1000 stranica, oko 2200 bilješki, tu je i 450 slika, mahom vrlo zanimljivih obiteljskih i povijesnih fotografija te više desetaka faksimila dokumenata.

Vrlo dugo članovima obitelji – tako raštrkanima diljem svijeta – puna slika o povijesti obitelji nije bila poznata, čak niti autoru knjige, koji je bio u posjedu najvećeg broja obiteljskih dokumenata.

No u proljeće 2015. godine dogodilo se nešto što je sve to promijenilo. Paul Vukelic, najstariji živući član obitelji, danas 87-godišnji vitalni umirovljeni uspješni poslovni čovjek iz Zapadne Australije, s kojim hrvatski članovi obitelji nisu imali nikakvih veza, javio im se posredno da bi došao u Hrvatsku da prvi put posjeti domovinu svojeg oca.

Ta njegova najava potaknula je i druge članove obitelji da se svi skupe u Zagrebu, pa su se tu u lipnju 2015. okupili svi živi članovi obitelji, ukupno petnaestak osoba, a to se pretvorilo u vrlo emotivno druženje i bilo pravo međusobno otkriće zajedničkih korijena i veza. Taj je skup bio početak intenzivnog daljnjeg druženja, novih susreta, a posredni je rezultat svega toga i ova knjiga.

(Prenosimos portala Jutarnjeg lista).

    •  Franjo Topić: Nemojmo kukati za mrakom nego palimo svjetlo
    •  Hrvatska se izolira kao središte zatucanog revizionizma
    •  O “Filozofskim pričama” Predraga Fincija
    •  Milorad Pupovac i Dejan Jović: Hvala Budimiru Lončaru!
    •  Papa Franjo: poštujmo primirje tijekom Olimpijskih igara
    •  Pamtimo heroja mira Josipa Reihl Kira
    •  HND o prijetnjama novinarima Nacionala: došli su opasni dani
    •  Prizanja HND-a za 2023. – glavna nagrada Dori Kršul
    •  In memoriam Damir Matković
    •  Biskupi Europe za proširenje EU kao “snažna poruka nade”

> Svi tekstovi ovog autora