novinarstvo s potpisom
Društvenim mrežama kruži fotografija s koncerta Marka Perkovića Thompsona s duhovitim potpisom “Za hišo pripravljeni” i ja već vidim Marka u maskirnim hlačama kako na početku svirke za slovenski euro u hrvatskom džepu strastveno urla u mikrofon: Za hišo, za hišo…, a siroti “južnjaki”, čefuri i kako li se već sve nazivaju oni rođeni južnije od Ilirske Bistrice uzvraćaju – pripravljeni!
Thompson već četvrt stoljeća prkosi svima kojima se gade pozdravi i znakovlje NDH, sramnoga ustaškog režima što je umalo domovinu Marka Perkovića svrstao na stranu gubitnika, a Čavoglave u koje je taj isti pjevač opjevao u Domovinskome ratu isporučio Talijanima.
Kako bilo da bilo, ova hodajuća kopija Željka Bebeka iz vremena Bijelog dugmeta i njihove faze pastirskoga rocka debelo se u ovih četvrt stoljeća obogatila na pubertetskom buntu djece ruralne Hrvatske i spretnom korištenju kvazidomoljublja, spornih ikonografije i religije – u krajnje komercijalne svrhe.
Istina, ima tu i nešto neplaćenoga poreza ljubljenoj državi, jer poznato je kako se domovina nekako lakše voli kad te manje košta.
No, nije jedini. Ruku pod ruku s tim rokerom s Dinare ide i bulumenta visokopozicioniranih HDZ političara. Onih što se nikad decidirano nisu ogradili od sramnog razdoblja povijesti naše države. Znamo i zašto. Zato jer im notorna podijeljenost hrvatskih građana, s obzirom na to da nisu ni spremni – a ni sposobni – svojim politikama osigurati pristojan život, uvijek iznova dobro dođe za poneki poen ili glas više. U Saboru i na izborima.
Marka Perkovića Thompsona zabranjivali su u Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj. Otkazan mu je koncert i u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u pulskoj Areni – a sad mu prijetnja zabrane visi nad glavom i u susjednoj Sloveniji, iako Parlamentarna komisija te susjedne nam zemlje moguću zabranu vidi kao političku odluku.
Vladajući vrh koji novcem poreznih obveznika kupuje vlast (slučaj Glasnović) staje u zaštitu čovjeka koji tri godine nije smio putovati u Švicarsku zbog izgreda na koncertu u Luzernu. Zauzima se za pjevača za kojeg je nizozemska policija pred petnaestak godina, barem su tako izvještavali hrvatski mediji, rekla da je nacistički pjevač.
Naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uvjerena je kako njegova glazba zbližava. Spaja ljude (?). Misli da bi zabrana mariborskog koncerta mogla biti kontraproduktivna, pa je stoga na susretu u Budvi pokušala utjecati na slovenskoga kolegu, predsjednika Boruta Pahora.
Čini se bezuspješno!
Iz njegova ureda za slovensku javnost stiglo je priopćenje kako Predsjednik nije poznavatelj glazbenoga opusa Marka Perkovića Thompsona, ali “ne podržava koncerte i mitinge koji šire mržnju i koriste takvu retoriku!”
Pametnome dosta.
Čelnik slovenskoga Parlamenta Milan Brglez bio je još žešći i konkretniji. Thompson po njemu “veliča ustaški režim i netoleranciju”.
Za “hišo nepripravljen” predsjednik slovenskoga Parlamenta jasno i glasno kaže što je uzrok moguće zabrane Marka Perkovića u Sloveniji, ali našemu premijeru Andreju Plenkoviću treba hrvatska veleposlanica u Ljubljani Vesna Terzić obrazložiti ono što Austrija, Nizozemska, Njemačka, Švicarska ili pak naši Istrani, koji nikako nisu mogli pronaći slobodan termin u Areni, odavno znaju.
Veli hrvatski premijer kako je odmah, čim je čuo informaciju zatražio obrazloženje ambasadorice, jer, eto, njemu nije poznato što bi mogli biti razlozi zabrane.
Blago nama. Puno je toga što nam premijer ne zna.
Od toga da se ne smjenjuju ministri dok pouzdano ne znaš tko će sjesti na njihova mjesta jer državni tajnici nemaju ovlasti ministara, do toga da je vrlo klimava vlast koja ovisi o kupljenim glasovima dvojice-trojice saborskih zastupnika, pa sve do ustaških pozdrava koje nikako ne prepoznaje ni u Jasenovcu, ni na koncertima pjevača iz Čavoglava.
Možda bi premijer mogao zamoliti svoju tajnicu da mu ministra zdravstva, internistu, gastroenterologa Milana Kujundžića zamijeni kakvim dobrim okulistom jer, eto, ne vidi ni kroz skupe naočale s titanskim ručkicama ono što je polovici Europe iz koje je, kaže, stigao da pomogne stranci niskoga rejtinga, ali i nama, kristalno jasno.
Tako nam, sad već u kontinuitetu, pomaže da ćemo, barem mi nečlanovi, uskoro zažaliti za Tomislavom Karamarkom. S njim si znao na čemu si.
No u cijeloj ovoj priči za koketiranje s ekstremnom desnicom uvijek “pripravljenim” hadezeovcima najkomičniji je lički izdanak.
Nekadašnji ministar zdravstva Darko Milinović sluša glazbu Marka Perkovića i ima stav bistar poput ličke vode – o ustaškome pozdravu čekat će odluku Povjerenstva! Koncert je u subotu. Toliko o bistrini.
Da je pravde i parlamentarnih izbora, valjalo bi ih sve skupa s Thompsonom na čelu poslati doma – “za hišo pripraviti!”