Dvostruka linija odvraćanja: vjerujemo li policiji?

Kad država samu sebe proglasi transparentnom, a istodobno onemogući provjeru – nešto je sumnjivo. Upravo je to učinila policija odbacujući argumente udruga za ljudska prava da policajci zlostavljaju, tuku i pljačkaju izbjeglice na granicama: postupamo po zakonu, tvrdi policija, nezakonitosti nisu utvrđene, sve je u najboljem redu, pa ipak – provjeriti ne možete. Policija očekuje da im vjerujemo na riječ.

Zašto bismo monopolu sile vjerovali na riječ? Optužbe su teške i ozbiljne, argumentirane i konkretne – postoje fotografije i svjedočanstva da su policajci ”palicama, šakama i nogama” udarali ljude ”na hrvatskoj strani granice” sa Srbijom.

Srpski ogranak Liječnika bez granica (LBG), globalne i ugledne liječničke udruge za ljudska prava, posvjedočio je ”da su u svojoj klinici u Beogradu samo od 19. do 25. svibnja obradili deset osoba kojima su ozljede nanesene na srpsko-hrvatskoj granici”.

LBG navodi kako su žrtve rekle da je ”nad njima nasilje vršila hrvatska policija”.

”To nasilje uvijek ima isti oblik: udaranje palicama, uništavanje mobitela, otimanje novca”, tvrde LBG.

Slična 23 slučaja obradili su Liječnici svijeta (LS) u svojoj klinici u Adaševcima, odmah s onu stranu hrvatsko-srpske granice. Hrvatski aktivisti iz Inicijative Dobrodošli i udruge ”Are you Syrious?” svjedoče kako je ”njihova aktivistica 18. svibnja u Šidu razgovarala” s izbjeglicama, žrtvama zlostavljanja.

Zašto bismo monopolu sile vjerovali na riječ? Optužbe su teške i ozbiljne, argumentirane i konkretne – postoje fotografije i svjedočanstva da su policajci ”palicama, šakama i nogama” udarali ljude ”na hrvatskoj strani granice” sa Srbijom

”Opisujući kako su protjerani iz Hrvatske, pokazivali su joj zadobivene ozljede po tijelu, na rukama, leđima, nogama, licu i drugdje. Neki od njih imali su svježe rane. Svi su bili vidno iscrpljeni zbog uvjeta u kojima žive tjednima skriveni u šumi, većinom bez novca i bilo kakve imovine…”

U protekla dva tjedna te organizacije ”gotovo svakodnevno” primaju ”pojedinačne prijave (…) teškog fizičkog nasilja prema osobama iz Afganistana, Pakistana, Maroka, Alžira…” 18. svibnja primili su SMS poruku: ”Jeste li čuli za premlaćivanja? Hrvatska granična policija ponovo je počela premlaćivati izbjeglice. Vrlo brutalno”. I tako dalje…

”Ravnateljstvo policije odlučno odbacuje svaki navod udruga kako policijski službenici nezakonito postupaju prema migrantima po zapovijedi rukovoditelja, kao i da se radi o organiziranom i sustavnom djelovanju”, ključna je tvrdnja policijskoga odgovora.

Udruge međutim ne tvrde da policijski zapovjednici naređuju mlaćenje – samo bi to još trebalo.

Udruge ne tvrde ni da je riječ o ”organiziranom” djelovanju. Tvrde, međutim, da jest riječ o ”sustavnome i kontinuiranom” nasilju – jer je učestalo i kao da prerasta u masovno.

Drugi je odgovor policije kako je neobično da slične informacije nema policija u Srbiji, što bi trebalo sugerirati da su prijave izmišljene. Ali, nije li logično da ih nema policija u Srbiji?

Razlog je isti zbog kojega ih nema ni policija u Hrvatskoj – pretučeni se boje svake policije. Jedina su im nada nevladini aktivisti – Liječnici bez granica, Liječnici svijeta, UNHCR, Inicijativa Dobrodošli, ”Are you Syrious?” – za njih bar znaju da ih neće mlatiti, pa od njih traže i pomoć. Nije li to logično?

Policija tvrdi i kako je ”vrlo često teško utvrditi točne podatke o navodnom nasilju”, dodajući kako je policiji ”žao što se neprovjerenim informacijama u medijima narušava ugled MUP-a”.

U protekla dva tjedna te organizacije ”gotovo svakodnevno” primaju ”pojedinačne prijave (…) teškog fizičkog nasilja prema osobama iz Afganistana, Pakistana, Maroka, Alžira…” 18. svibnja primili su SMS poruku: ”Jeste li čuli za premlaćivanja? Hrvatska granična policija ponovo je počela premlaćivati izbjeglice. Vrlo brutalno”. I tako dalje…

Bez sumnje jest teško utvrditi točan identitet žrtava, iz mnogo razumljivih razloga: jezičnih barijera, izbjegličkog straha, manjka vremena, manjka resursa, manjka volje… Ali, bi li aktivisti zato trebali šutjeti, pa šutnjom brinuti o ”ugledu MUP-a?” Upravo obrnuto: posao je MUP-a osigurati da takvih prijava ni ne bude.

Policija nas uvjerava da u dobroj vjeri istražuje svaku prijavu.

Da, samo – kako to istraživanje izgleda?

Ne znamo, jer – ”izvidi su tajni”, kako je na konferenciji za novinare izjavio Gojko Marković iz ureda glavnog ravnatelja.

Drugim riječima: pravna država djeluje, ali kako – javnost neće doznati. Iako, možda, ipak hoće – ako je to u interesu države same. Naime, nakon konferencije za novinare, potpisanog su novinara nazvali iz policije, i rekli da u istragama navodnoga nasilja nije pronađeno prekoračenje ovlasti.

U policijskom priopćenju istoga dana tvrdi se kako ”u prijavljenim slučajevima nije utvrđeno neprofesionalno ili nezakonito postupanje prema migrantima”.

Dopustite, međutim, da sumnjamo – jer optužbe postoje.

Policija sama kaže da prema izbjeglicama postupa u skladu sa zakonom koji spominje ”odvraćanje”. Udruge za ljudska prava tvrde kako, ”prema iskazima i svjedočanstvima izbjeglica, prilikom postupka ‘odvraćanja’ neki policijski službenici koriste nasilje te otuđuju mobitele i druge osobne stvari”.

Kad država samu sebe proglasi transparentnom, a istodobno onemogući provjeru – nešto je sumnjivo. Upravo je to učinila policija odbacujući argumente udruga za ljudska prava da policajci zlostavljaju, tuku i pljačkaju izbjeglice na granicama: postupamo po zakonu, tvrdi policija, nezakonitosti nisu utvrđene, sve je u najboljem redu, pa ipak – provjeriti ne možete

Sjetimo se rata: nikad nitko nije zapovjedio ratne zločine, dok se nije doznalo za Osijek, Gospić, Sisak, Pakračku poljanu, obitelj Zec, Stupni do, Ahmiće, Grubore…

Mogućnost tih zločina, pa i dugogodišnje tajne zaštite njihovih počinitelja, objašnjena je ”dvostrukom linijom zapovijedanja”.

Dok policija i tužiteljstvo ne podastru uvjerljive rezultate istraga, dokaze o zakonitom postupanju, te dok policija ne omogući učinkovit građanski nadzor onoga što radi na granicama, ostavljamo otvorenom mogućnost – ”dvostruke linije odvraćanja”.

Jer, razmislite: ne bi li ”nenaređeni”, ”izolirani”, ”nekontrolirani”, ”proizvoljni”, ali itekako opipljivi slučajevi nasilja mogli biti idealan način za učinkovitu provedbu onoga što zakon i političke odluke pitomo zovu – ”odvraćanjem”?

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Metafizička Srebrenica patrijarha Porfirija
    •  Životinje iz džungle
    •  Kraus: Dok se ZDS ne zabrani, neće biti zajedničke komemoracije
    •  Šuljanje represije
    •  Protiv predsjednice KGK, ali za instituciju
    •  Mirna dezintegracija
    •  Godina je dana da je Duje na onome svijetu
    •  Stjepan Mesić: ''Plenković mora čim prije ovladati HDZ-om''
    •  Koalicija za REKOM: Važan link za dokumentiranje ratnih žrtava
    •  Franjo Tuđman bio je političar nasilništva i mržnje

> Svi tekstovi ovog autora