novinarstvo s potpisom
Ima tome već trinaest godina kako smo u Novom listu otvorili takozvanu ”aferu Nanbudo”. Njezin glavni junak bio je Srećko Ferenčak, čovjek koji (i) danas obnaša važnu stranačku dužnost u Hrvatskoj narodnoj stranci, odnosno onome što je od te stranke ostalo. Ferenčak je njezin glavni tajnik. Ja sam potpisao taj tekst u novinama.
Bio sam sretan kao dijete, jer u pitanju je bila velika afera, koja me je prometnula u redove hrvatskih istraživačkih novinara. Bio je to klasičan primjer istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj.
Tomo Jelić, u to vrijeme gradski zastupnik iz redova Hrvatskog bloka, donio mi je na ruke kompletnu dokumentaciju, sve dokumente u slučaju – od A do Ž. Ostalo mi je samo da to posložim, eventualno provjerim dvije, tri sitnice i da se, rekoh, upišem u prominentne novinarske istraživače.
Jasno se sjećam, događalo se to prije izbora i urednik je želio biti siguran sto posto u materijal koji smo dobili. Nije nam trebalo više od tri do četiri sata zajedničkog pregledavanja dokumentacije da utvrdimo da je u pitanju priča jedan kroz jedan. Čisti zicer.
Ferenčak i kompanjoni od grada su povoljno, s popustom kupili gradsko zemljište, s objašnjenjem da ga trebaju kako bi izgradili Centar za dnevnu skrb invalida. To zemljište kasnije su za višestruko veći iznos prodali carstvu Ivice Todorića, koji je na njemu izgradio Konzum. Taj Konzum stoji tamo i dan danas. Jedan kroz jedan. Čisti zicer.
Na suđenju su Srećko Ferenčak i Petar Turković, njegov kompanjon, dobili po godinu i pol dana zatvora. Onda je Vrhovni sud ukinuo tu presudu. Počelo je drugo suđenje. Na drugom suđenju su prošli nešto bolje; dobili su po četrnaest mjeseci zatvora, sedam bezuvjetno i sedam uvjetno. Onda je Vrhovni sud ukinuo tu presudu.
Nedavno je počelo treće suđenje u slučaju koji se iz dokumentacije što smo je onog davnog dana, prije trinaest godina, prebirali na stolu zagrebačkog dopisništva Novog lista, kad je jedan od najboljih urednika koje sam imao zaključio – idi sjedi i piši, ovo je jedan kroz jedan.
Zašto sam se sjetio ovog slučaja danas, 2017., kad sam odavno – dobrovoljno ili odlukom uredništva, ne sjećam se više – isključen iz hrvatskog istraživačkog novinarstva?
Zato što je nadležni sud donio presudu u sporu protiv Josipa Klemma, zbog utaje poreza i zloupotrebe položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju, prema kojoj bivši specijalac, vlasnik zaštitarske firme i ”borni ovan” za rušenje ”kule nenarodne vlasti” ima odležati godinu dana zatvora. Bezuvjetno.
Sudsku presudu je komentirao ovako: ”Sigurno da poštujem odluku suda. drago mi je što me u ovom postupku osudila lijepa i pametna žena. Nažalost, u životu morate bit spremni na sve. Kad god krenete u neku bitku morate znati da će vam netko malo i vratit i na kraju ja sam zadovoljan. Oba su pala.”
Jasno, Klemm implicira da je osuđen, jer je uzeo učešće u rušenju ”nenarodne vlasti”.
Kad je tu vlast rušio, usput rečeno, govorio je da to nije njegov posao, da on samo želi samo izboriti prava za branitelje.
Nakon što su oba pala, Klemm je dobio koncesiju na plaži Zrće, a dobio je, rekosmo, i godinu dana zatvora. Ništa za to, on će se sa svojim odvjetničkim timom žaliti, a ja – ispričavam se zbog ”japajakanja” – znam kako će se sve to završiti. Nije mene Tomo Jelić zaludu upisivao u istraživačke novinare.
A što vi mislite, hoće li Josip Klemm odležati godinu dana bezuvjetno?
Prevariti državu na porezu, to se, ako je država iole ozbiljna, nikome ne preporučuje. U pitanju je zatvor jedan kroz jedan, jer otkidati državi od usta nije mala zajebancija. Ako je država iole ozbiljna. U SAD-u je to, primjerice, federalni zločin, za koji će vas goniti od Aljaske do Meksika.
Baš u petak, razmišljajući o ovoj temi i načinu na koji bi je mogao pisati, na portalu Hrvatske izvještajne novinske agencije iskoči mi vijest da je Mandatno-imunitetno povjerenstvo Sabora donijelo odluku o skidanju imuniteta Branimiru Glavašu.
On državu nije varao na porezu, točnije u tome nije uhvaćen. On je optužen i suđen jer su civile srpske nacionalnosti u ratnom Osijeku ubijali kao pse, napijali ih kiselinom iz akumulatora, pucali u njih pa ih bacali u Dravu.
Pravomoćnu presudu od osam godina zatvora, koliko je na prvom suđenju dobio, prije dvije godine ukinuo je Ustavni sud. Sad ide novo suđenje.
Nisam vidoviti Milan, ali sve mi se čini da slutim kako će novo suđenje završiti. Zato kad mi kažeš – država, pitam te – koja crna država?
(Prenosimo s portala Novoga lista).