novinarstvo s potpisom
Američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak 14. kolovoza ipak je bio prisiljen oštro osuditi ”rasističko nasilje” u kojemu je u subotu u Charlottesvilleu jedna osoba poginula, a dvadesetak je ozlijeđeno, osudivši ”bjelačke suprematiste, KKK i neonaciste” čije su vrijednosti protivne američkima.
”Rasizam je zlo”, istaknuo je Donald Trump kojemu su bile upućene salve kritika zbog toga što nije jasno osudio nasilje ekstremnih desničara u svojoj prvoj izjavio o tom pitanju koju je dao u subotu. ”Svi koji su u rasističkom nasilju ovog vikenda počinili kaznena djela morat će za to odgovarati na sudu, pravda se mora zadovoljiti”, rekao je u kratkoj izjavi u Bijeloj kući. ”Bez obzira na boju kože, svi živimo s istim zakonima i poštujemo istu zastavu”, dodao je. ”Oni koji u njezino ime posežu za nasiljem kriminalci su i lupeži, među njima KKK, neonacisti i bjelački suprematisti (…) koji se protive svemu što je nama Amerikancima sveto”, rekao je.
Američki predsjednik je u svojoj izjavi u golferskom odmaralištu u Bedminstreu u New Jerseyju u subotu osudio nasilje, ali je rekao da odgovornost ”dolazi s više strana”. I to je izazvalo salvu negativnih reakcija, jer je tridesetdvogodišnja žena poginula u Charlottesvilleu kada se simpatizer neonacizma James Fields zaletio automobilom u protuprosvjednike. Sudac mu je u ponedjeljak odredio pritvor na neodređeno vrijeme.
Pojasnimo ukratko što je bio povod neredima. Rasisti i ekstremni desničari imali su za cilj protestirati protiv odluke općinskih vlasti Charlottesvillea (a odluku je privremeno bila zaustavila sudska vlast) da se makne spomenik generalu Robert E. Leeju.
Taj zapovjednik konfederalnih, dakle južnjačkih, snaga u američkom Građanskom ratu (živio je od 1807. do 1870.) smatran je simbolom politike koja žali za gubitkom rata, pa tako i za nivelacijom rasa, jer je kraj rata donio slobodu stanovnicima afričke rase.
Sukob ukazuje na velike rane društva u kojem bijelci i crnci nastavljaju živjeti razdvojeni, što je pojačano velikim socio-ekonomskim barijerama. Ideja o postrasnoj Americi, koja se pojavila dolaskom Baracka Obame u Bijelu kuću, bila je zapravo iluzija, jer je Obama svoja dva mandata proživio udaran mnogobrojnim rasnim incidentima koji su podsjetili na krhkost zemlje.
Sve je veći broj analitičara koji upozoravaju da je američko društvo tempirana bomba pogotovo jer kod bijelih rasista raste bojazan od činjenice, vrlo realne, da će bijelci uskoro biti manjina u SAD-u.
Gradonačelnik Charlottesvillea, demokrat Mike Signer, optužio je predsjednika Trumpa da potiče rasiste prozvavši ga da je i njegova predizborna kampanja hranila takve snage.
I, točno je: Trump je prihvatio zagrljaj Davida Dukea, bivšeg ali ključnog autoriteta Ku Klux Klana, a osobito Richarda Spencera, oca koncepta alt-right koji je prošlog studenoga pozvao na veliko buđenje ”domoljuba” i proslavio Trumpovu pobjedu velikim zborovanjem u Washingtonu u kojem se vidjelo mnogo nacističkih simbola. Duke, Signer i drugi su uoči sukoba u Charlottesvilleu rekli da imaju namjeru ”ispuniti Trumpova obaćenja” o vraćanju uzdi zemlje ”u prave ruke”.
Od svih zala ili šteta koje Trump donosi instituciji predsjednika najgora je moralna. Neonacisti su marširali 200 km od glavnog američkog grada i zasad brojimo tri mrtva (osim spomenute žrtve poginula su i dva policajca pilota kada im se srušio helikopter).
U usporedbi s Trumpovom šutnjom nad orgijanjem neonacista ridikulozne usporedbe s Putinovom Rusijom i junačenje pred prijetnjama sjevernokorejskog diktatora bivaju malene epizode. Do sada su takve situacije služile predsjednicima da se izdignu apelirajući na iskonski optimizam američke demokracije (kako je učinio Obama kad su policijska ubojstava crnaca gotovo zapalila zemlju 2014.).
Ali Trump je sve samo ne osoba sporazumijevanja. On je po naravi provokator. Izabrao je tu ulogu. Njegova blagost prema rasističkom divljanju proizlazi iz uvjerenja da nije loša stvar da postoje grupe bijelaca koji ”protestiraju”, jer se vlada desetljećima bavila financiranjem programa za ukinuće diskriminacije afričkih Amerikanaca i Latinoamerikanaca, osobito Meksikanaca, protiv kojih je žestoko govorio u predizbornoj kampanji.
Nakon osam godina Obamine vladavine u SAD-u se pojavila ne mala grupa građana koja je bijesna i koja je žedna osvete. Osjećaj koji nas obuzima kad promatramo sadašnju Ameriku je tuga, jer je to zemlja koja smatra da je Leonardo (da Vinci) talijanski nogometaš, u kojoj se sve manje čita, kao, uostalom, i na Balkanu, u kojoj se ne cijene umjetnost i ljepota.
SAD bi se po Trumpovu mišljenju trebale riješiti svojih Meksikanaca, Kineza, muslimana, drugih ”latinosa” i svih ostalih koje viđamo u Silicon Valley i drugdje, a koji su obogatili najkozmopolitskiju zemlju na planetu.
Nas mora zabrinjavati nešto drugo: je li američka vizija Donalda Trumpa istovremeno i najava izgleda budućega svijeta u kojem bi se nacije trebale opet okrutno uništavati?
Taj skok prema bahatom ponašanju, prema banalnome i nekulturnome nas okreće prema Berlusconiju, prema ocu i kćeri Le Pen, prema Orbanu, u Hrvatskoj prema ispraznoj Kolindi Grabar-Kitarović.
Mislim o novoj internacionali koja o stotoj godišnjici Oktobarske revolucije neće više zagovarati pravdu, već vulgarnost i sirovo bogatstvo.
Bit će to svijet u kojem se obzorje sužava na televizijski set, u kojoj se umjetnost raspravljanja reducira na izmjenjivanje psovki, a umjetnost nadomještava faraonskim delirijem.
Bit će to internacionala egoizma, globalizacija korupcije, univerzalnost institucionalizirane laži, sveobuhvatnost mržnje.
Operetni Don Corleone. Da, to mi se čini adekvatnim opisom. Neki smatraju da nije tako loše što je Trump indirektno izazvao raspravu o rasizmu, pa čak i budeći i hrabreći aktiviste Ku Klux Klana da skinu kapuljače i paradiraju u ime Konfederacije, rasizma i mržnje, ali je problem u tome što rasizam nije racionalna stvar.
Ne oslanja se na objektivna istraživanja, nego upravo na predrasude i preuveličani strah o ”onom drugome”, onome koji je drugačiji od nas, ima različitu boju kože, govori nama nepoznatim jezikom ili se klanja na čudan način još čudnijem bogu.
Sva društva, nažalost, u sebi hrane takve rasističke animozitete, neka manje, neka više i često su razum i kulturni alati nedovoljni da se rasizmu suprotstavimo. Zato smatram da je ovo što čini Donald Trump izuzetno opasna stvar, jer je rasizam uvijek bio i ostao pogon za nasilje i sredstvo za žestoka kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Što učimo od primjera američkog predsjednika?
Da imati velik novac nije ujedno i znak uzvišenosti. Naime, može se plivati u milijunima i posjedovati čitavu kupaonicu obloženu zlatom, a ostati perfektnim idiotom, osobom bez takta i duha.
S druge strane, bilo bi također pogrešno zaključiti da su rasizam i druge diskriminatorne predrasude suština kapitalizma. Naši preci jako dobro znaju o čemu govore tisuće hrvatskih i srpskih domova u SAD-u: da je ta zemlja bila oaza mnogima koji su iskreno željeli i slobodu i priliku za rad i za boljitak.
Sadašnja kriza SAD-a ostavlja političku, društvenu, etničku, kulturnu i moralnu katastrofu bez premca, štetu koju će biti jako teško sanirati i to u kratkom roku.
Neke grupe već funkcioniraju kao privatne vojske, mnogi građani su naoružani, mahom su to bijelci, zemlja se raspada po etničkom ključu. Teorije o kako su SAD stigle tamo gdje su sada punit će biblioteke: rasizam, ksenofobija, supremacija bijelih, izolacionizam… zasićenje politikom.
Trump nije samo idiot – on je opasni demagog koji hrani konspiratorne teorije jer je za demagoga istina nešto što se uvodi dekretom, što se naslućuje, otkriva, a ne nešto što se traži, dokazuje, pobija ili verificira. Najvažnije su, nažalost, emocije, a ne razum.
Neka nam je Bog na pomoći.