Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (6)

I eto, u tu brzo rastuću suvremenu društvenu konstrukciju totalnog, predatorskog, bankarskog, kazino kapitalizma, sastavljenu više od odnosa nego od stvarnog sadržaja, muzeji trebaju vratiti iskustvo, vještine, dostojanstvo stvaralaštva i ponos personalizirane proizvodnje. Prošlost je samo njihov materijal, a cilj je razumijevanje stvarnosti.

U  dobu takvog kapitalizma, robotizirane proizvodne trake, stvarni roboti i umjetna inteligencija potiskuju ostatak sve slabije plaćene radne snage. Doktorati se množe, hrana se prelijeva preko polica, tableti i tv prijemnici nude stotine programa, društvene mreže bagerima guraju na nas brda informacija….

Obezvređivanje istinskog truda i postignuća je naša svakodnevnica. Kvaliteta masovnih, dostupnih proizvoda i svekolike ponude je u stalnom padu – predmeti i sadržaji postaju iluzija tek nalik na svoje vrijedne prethodne verzije.

Proizvodi se za kratko korištenje, za površnu uporabu, za puki probitak…

Nikad se više nije govorilo i pisalo o hrani, a teško da je ikad bila lošija ili, kraće, štetna kao sad. Visokoprocesuirana, industrijski proizvedena hrana kojom se sve više hrani čovječanstvo i sama je iluzija, – privid izvornih, prirodnih, zdravih proizvoda. A hrana je oduvijek bila i prva razina liječenja. (Ne bi valjalo da se laćamo preduge teme Big Pharma, farmacetskih koroporacija, koje će nam, ako im zatreba profit, smisliti i bolesti. Uostalom, svaku daljnju riječ bi se uzelo kao teoriju zavjere, što je doista cinični bezobrazluk). Nikad se više nije govorilo o ljudskim pravima, ali dnevno uništavani ljudski životi, pred očima cijelog svijeta nikad nisu manje vrijedili.

Nude nam znanje koje ne samo da nije pretvoreno u mudrost (što mu je jedina krajnja svrha) nego gigantska stovarišta skupe, manipulirane memorije, – ustvari bezvrijedan kaos: kao da nam pokazuju planine i kažu da su prepune zlatne rudače. Ustvari, nude nam svijet bez memorije i medijske pripravke umjesto humanističkog, stvarnog ljudskog morala, – sustava vrijednosti koji bi pomogao napredak ljudske rase. Nude nam samo iluzije.

Naravno, kvaliteta u svemu i dalje postoji, ali se povukla u sam vrh ponude, – dostupna samo onom jednom postotku vlasnika svega. Kad je riječ o društveno-humanistčkom sektoru koji bi, umjesto tehnologje, trebao presudno utjecati na upravljanje modernim društvom, uloga mu je devalvirana i sabotirana. Školstvo pretvoreno u ”business” je sluga vlasnika totalnog kapitalističkog sustava.

Teško je očekivati radikalan povratak izgubljenih vrijednosti, ali premda se moramo prilagoditi promjenjivim okolnostima i rastućim teško  – to nije nemoguće.

Totalni kapitalizam je besplodna faza rasta kroz osvajanje prava na patentirani, privatizirani, modificirani svijet, iznuđena od čovječanstva na prevaru. Neka permanentna ”revolucija” bi pomogla i valjda će biti moguća, pa makar se, eto, morala odviti kao proces vođen umjetnom inteligencijom i humanistima, jer odvojeno neće ići.

Ipak, političari će morati uvjeriti svoje gazde (!), privatne vlasnike Planete, da moraju odustati od svoje sebične vizije sreće. Možda možemo konačno s drugim civilizacijama podijeliti iskustva i stvoriti zajedničku budućnost čovječanstva.

Muzeji mogu pomoći da se to objasni – i da se promijeni način razmišljanja. Ako to većini ne uspije bit će osuđeni na vazalsku poslušnost privatnim financijerima, pa makar preko političara i o njima ovisnim strukovnim tijelima, – kao i do sada, uostalom.

Vjerojatni rezultat, gotovo ”moto” ove kolumne: bit će siromašni u mjeri u kojoj su neposlušni. Što spektakularniji po načinu djelovanja i bliži vrijednosnom vrlogu vlasnika mega-jahta, to i samo bogatiji. Jedan dio koji ima ”fancy”, ”posh” i ”sensational” zbirke koje se uklapaju u površno, senzacionalističko poimanje kulture, kao dio industrije baštine, kao dio ”festivalizacije” svijeta, – nastojat će se prilagoditi tržištu, a drugima se piše loše.

Influenceri su simbolični demokratski protagonisti totalnog kapitalizma i svjedočanstvo nestanka potrebe za poštenim, nepristranim, stručnim profesionalcima koji imaju integritet, a posjeduju znanje i ukus. Kao dvorske lude totalnog kapitalizma najbolje odražavaju manipulacijsku, razornu moći privatitiziranog svijeta koji prezire obrazovanje, koji se boji svih profesija i kojemu treba samo usputno obrazovana služinčad.

Svi ”totalitarni sustavi” dosljedno oslobađaju ljude napora mišljenja i svih kriterija. Poznato je geslo post-modernizma koje mi nije bilo simpatčno ni kad sam pod njim živio i kad je figuriralo kao inovacija: Sve prolazi!, – u smislu ”Anything goes”. Kasnije sam, valjda kao i drugi, spoznao zašto.

Geslo se ”pretopilo”, iskrivilo i proružnilo u ”Ništa nije važno” (”Nothing matters”).  Ništa ne obavezuje, elite više nisu elite, sustavi vrijednosti su supendirani u ime slobode.

Političari su konačno, u svijetu bez ideologija, ostali ”bez baze” i bilo kakvog uvjerljivog sustava kriterija. U demokraciji koja zakonski priznaje lobiranje, dakle oblike podmićivanja i ucjene, kao dio demokratskog procesa, vjerojatno je da su političari tek glasnogovornici korporacija i glumci u kazalištu demokracije: sluge sirovih i surovih poslodavaca.

Ipak, nije vjerojatno da će ta fantazmagorija biti jedina sudbina cijelog svijeta. Muzeji su po svojoj zreloj prirodi i poslanju sredstva zdravog razuma pa će tako i biti i dio sugeriranog rješenja.

(Ovaj je tekst u nastavcima je preveden, peterostruko uvećan i aktualiziran pod–odlomak ”11. Total capitalism, the poor and museums”, iz knjige Public Memory in a Deluded Society: Notes of a Lecturer, koju je moguće pronaći na https://icofom.mini.icom.museum/wp–content/uploads/sites/18/2022/11/2022_tomislav_sola_public_memory.pdf, kao i na https://www.mnemosophy.com/the–vault). Ta ista, unekoliko drugačija verzija na engleskom jeziku, objavljenja je na:  https://independent.academia.edu/TomislavSola

Knjiga je izdana i na ruskom jeziku.)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (6)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (5)
    •  Baština, pande i granice rata
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (4)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (3)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (2)
    •  Totalni kapitalizam – siromaštvo za ljude i baštinu (1)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (2)
    •  Društvo blagostanja i javno pamćenje (1)
    •  Totalitarni kontekst javne memorije (2)

> Svi tekstovi ovog autora