novinarstvo s potpisom
Slavni neurokirurg dobio je cipelu u zagrebačkoj bolnici Rebro. Otkako je otišao u mirovinu, bolničke vlasti dopustile su mu da ostane na četiri sata dnevno, za mjesečni honorar od 4.500 kuna. Aranžman je trajao godinu i pol. On je radio po 10 sati, kao i uvijek. Takav je bio i ostao. Nikad u životu nije tražio naknadu ni za jedan prekovremeni sat. Ali sada ga tamo više neće.
Šlus.
Svi u Hrvatskoj i susjedstvu znaju tko je doktor Joško Paladino. Kad vrag dođe po svoje, idi k Paladinu, tako je otkad se sjećam.
Pokrpao je toliko glava da im se ne zna broja, mentorirao skoro sve što vrijedi u neurokirurgiji, tisućama je spasio živote.
Taj nije gledao kako će se producirati po farmaceutskim kongresima na Havajima. Dan na dan, 40 i kusur godina, krvav izlazi iz sale, a onda prima obitelji svojih pacijenata.
Umjesto da takvome zagrebačka bolnica Rebro do smrti čuva sobu i da budu sretni ako dva puta tjedno navrati samo da popriča s mlađim kirurzima, uprava je zaključila da im on više ne treba.
Bok, doktore. Sad pokupite svoje stvari i nestanite.
A kao što svi znaju za doktora Josipa Paladina, tako jedva da je itko čuo za ime ginekologa Ante Ćorušića.
A ne bi se čulo ni toliko da on nije bio predsjednik HDZ-ovog odbora za zdravstvo i da ga HDZ, u doba Karamarka, nije spremao za ministra.
Utoliko je tada postao zanimljiv medijima pa smo se od njega naslušali intelektualnih zadrtosti i ”humanističkih” promišljanja poput onoga da je nižu razinu zdravstvene zaštite potrebno propisati ”za sirotinju”, a sve bolje od toga treba biti rezervirano za one ”koji mogu platiti”.
I njegovi su ga se na kraju prepali.
Ali rečeni HDZ-ov kadar Ante Ćorušić ipak je za utjehu postao ravnatelj Paladinove bolnice i on sada pečati Paladinovu karijeru na Rebru.
Pa stvarno, što će nam Paladino kad imamo Ćorušiće?
A oko toga je, naravno, potpuno spokojan i ministar zdravstva Milan Kujundžić, još jedan stranački genij, koji je povodom ovog skandala izjavio da je raskid ugovora s Paladinom, ah, čujte, ”stvar bolnice”.
Sramota.
Ti koji preko politike grabe visoke položaje, presuđuju kod nas najboljim profesionalcima iako im, malo je reći, ni po čemu nisu ni do koljena. Umjesto da Paladina svi mole i kume da ostane i da po njega svako jutro šalju svoj auto da dođe spašavati živote. Tako je u zdravstvu, tako je u svemu ostalome.
A evo što ja, kao obična građanka, znam o Jošku Paladinu.
Kad je bio mladi liječnik, puno puta bi ostao spavati u bolnici samo da ne gubi vrijeme na putovanje do kuće i natrag. Jednom kad mi je dijete bilo bolesno, išli smo k njemu. Stvar nije bila za njega, ali je s nama svejedno ostao dva sata tražeći pravi put za liječenje.
Nakon pada u stubištu, moj 82-godišnji otac bez svijesti je tri mjeseca ležao na njegovom odjelu. Hranili su ga na sondu, činili sve što postoji i još ga tri puta na dan njegovali kao malo dijete.
Eh, da, kakav šef, takav i odjel. Vezu nismo imali. Kod Paladina ti nije ni potrebna, svatko mu je jednak.
Fanatik svoga posla, entuzijast, čovjek. Pogledajte što mu na društvenim mrežama pišu zahvalni mali ljudi iz cijele Hrvatske. Ali što to vrijedi ovdje. Gdje Ćorušići vladaju.
(Prenosimo s portala Novoga lista).