Ridikuloznim budalaštinama HDZ-ovskih parazita do sreće?

Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića.

Kod nekih naroda padanje u trans znak je svetosti i izaziva poštovanje i divljenje. Nikad neću zaboraviti prizore padanja u trans pred katoličkom katedralom (Meksiko), gdje egzotični indijanski vjernici, vrteći se obješeni za noge, na nekom vrtuljku posrću u transu. Vjernici ih gledaju s udivljenjem, interesom i simpatijama.

Znam da je u trans moguće pasti i u osami isposničke sobe, u neveri na malom brodu, na vrhu planine, ali prava prilika za padanje u trans je gomila.

U gomilama se osjećaji prenose i pojačavaju, nastupaju trenuci ushita, gomile postaju mase, a vođe postaju oni koji emocije prenose na druge, koji su najluđi zanesenjaci. Kod urlikanja mase vođa je najglasniji, poruke koje mase primaju moraju biti jednostavne, snažne i moraju izraziti nesvakodnevnost trenutka.

U gomilama se osjećaji prenose i pojačavaju, nastupaju trenuci ushita, gomile postaju mase, a vođe postaju oni koji emocije prenose na druge, koji su najluđi zanesenjaci. Kod urlikanja mase vođa je najglasniji, poruke koje mase primaju moraju biti jednostavne, snažne i moraju izraziti nesvakodnevnost trenutka

U takvom stanju uzbibana rulja (riječ skupina mi je sterilna) gubi svaku samokontrolu, pojedinac se izgubi, zaljubi u riječ ”mi” i osjeća se povezan s nekom idejom, zajednicom.

Mase nisu zbroj pojedinaca, one su eskalacija solidarnosti, pripadanja.

Mase nisu gomile, one trebaju neki izvor komunikacije, nekoga tko će ih uzburkati, pokrenuti voditi i usmjeravati, uzor koji će slijediti. Nemojte stavljati predznak pred pojam mase; ona nije po sebi ni dobra ni zla, ona je stanje pojedinačne i grupne svijesti, osjećaja, frustracija i oduševljenja. Čiji stupanj ovisi od vještom pokretaču, okolnosti i sasvim slučajnim događajima.

Jedino što je sigurno, kao i kod hrane, da je glad najbolji kuhar.

Kad živimo bez takvih uzvišenih trenutaka, potrebe za njima raste, kao i frustracije i nezadovoljstvo.

Kod nas se gomile, uzbuđene pozitivnim osjećajima, pretvaraju u mase po programu i uz vođenje osoba koje za tu ulogu karizmatskog vođe nemaju nikakve kvalitete. Oni su se jednostavno bezočno nametnuli koristeći priliku.

Uvalili se nogometašima oko vrata, uletjeli u autobus i na binu i gomili poslali poruku o zajedništvu pod njihovim vodstvom.

Predsjednica koja je institucija mudrosti i odmjerenosti, jer njena uloga (i zadatak!) je takva, prikazuje se kao emocionalna, temperamentna i sućutna istovremeno. Moj dojam je da je to proračunato, afektirano i egocentrično.

Egzaltirano govori o optimizmu, zanosu naroda, a stvarno se radi o militarizaciji, zatvaranju društva i strašenju neprijatelja.

Svaka, pa i umjerena kritika, smatra se nepoželjnom (zatvorite prozore, idite odakle se došli), pa i neprijateljskom (Milorad Pupovac je neprijatelj).

Tolerira se i relativizira prijetnja novinarima koji izazivaju i konačno bi im trebalo začepiti gubicu.

Dijele se činovi i nose lente. Pompa i ceremonija dostojne su dvora, a naličje toga su mase sluga i puk fasciniran moći i bogatstvom vladara.

Ne smiješ biti protiv, misliti različito. Došlo je do eskalacije rata na društvenim mrežama. Neki smatraju da se ne radi o slučaju, nego svjesnoj kampanji.

Kod nekih naroda padanje u trans znak je svetosti i izaziva poštovanje i divljenje. Nikad neću zaboraviti prizore padanja u trans pred katoličkom katedralom (Meksiko), gdje egzotični indijanski vjernici, vrteći se obješeni za noge, na nekom vrtuljku posrću u transu. Vjernici ih gledaju s udivljenjem, interesom i simpatijama

Nakon otkrića ruskih i drugih pokušaja da se utječe na izbore, otkrića da to nije teorijska mogućnost zavjere, već praksa naših izbornih stožera i agencija, širi se strah od induciranja društvenih panika, pogroma i intelektualnih diverzija.

Vulgarni rječnik, diskvalifikacija, izmišljanje nadimaka (jugoliberali, salonski kritičari, ljevičari na aparatima) gdje postaje zgodnom dosjetkom ono što je glupo i uvredljivo, gdje se argumenti izmišljaju s nevjerojatnom lakoćom – zabrinjava.

Upravo sam pročitao konstrukciju da iza privatizacije Večernjeg lista stoji SDP (kaže: ”Nakon što je Račanova vlada amenovala privatizaciju VL”) i da su njegovi novinari podrivači samostalne Hrvatske.

Nota bene, to je kuća koja objavljuje bogate priloge o Wehrmachtu i ustaškoj bojnici u Drugom svjetskom ratu, čiji kolumnisti se sami proglašavaju desnima, čiji se austrijski vlasnik deklarira kao pripadnik desnog centra.

Podsjećam na jednu drugu grubu izmišljotinu. Sjetite se kako je prije šest godina maha uzela gruba neistina da civilno društvo dobiva milijarde za rat protiv domoljubnih vrijednosti. Pisalo se o 12 milijardi, ovcu koji bi pokrenuo hrvatsku ekonomiju.

Demantije nitko nije zamijetio niti se osvrnuo na službene podatke na internetu.

Uostalom, kasnije vlade ne vole (lijevi) dio civilnog društva, pomoć je preusmjerena, stvoren je novi soj klijenata udruga za promicanje nacionalističkih ideja. To je bila omiljena tema desničarskih portala, ali nakon promjene vlasti – ni riječi o tome. Nikakav ispravak ili isprika.

Pisanja marginalnih internetskih medija (Kamenjar, Poskok…  prenose se drugim medijima i čvorištima interneta, pa ono što je bio blesav i uvredljiv komentar postaje standard uljuđenosti, izmišljene laži postaju raširene poluistine.

Propaganda dezinformacijama, lažnim vijestima i huškačkim izjavama dužnosnika stvaraju dojam o snazi glasne, agresivne, financijski potpomognute desnice.

Stranke i pojedinci koji na izborima dobiju mizeran broj i postotak glasova prikazuju se kao važna podrška HDZ-u, postaju glasni zastupnici i zagovornici nevjerojatnih konstrukcija kojima bi se čak i HDZ osramotio.

Njihova izborna podrška je zapravo mala, ali je medijsko praćenje ogromno. Njihove ridikulozne budalaštine zabavljaju puk i skreću pažnju na ideološke sporove. Paradoksalno je to da pozivaju na jedinstvo, a sami stvaraju razdore, prijete pogromima, lustracijama i osvetom.

Posljedica toga je zaluđivanje naroda.

Gomile ne cijene glasove razuma. Vole klicati, ali ne i razmišljati.

Predsjednica koja je institucija mudrosti i odmjerenosti, jer njena uloga (i zadatak!) je takva, prikazuje se kao emocionalna, temperamentna i sućutna istovremeno. Moj dojam je da je to proračunato, afektirano i egocentrično. Egzaltirano govori o optimizmu, zanosu naroda, a stvarno se radi o militarizaciji, zatvaranju društva i strašenju neprijatelja

Ne mogu vjerovati da je to slučaj i popratna posljedica globalnih tendencija.

Moj je dojam da se to namjerno potiče, a da su motivi bezobzirna volja za moć, da se razdori potiču (divide et impera), da se izmišljaju parole, jezik koji nas izolira i da se pitanje identiteta koristi kao sredstvo stvaranja neprijatelja.

Narod treba vodstvo, ali vodstvo treba razum, a ne prijetvorno smijuljenje i laskanje. Ljudi trebaju cilj i orijentaciju.

Ne smijemo zbog želje za uzbuđenjem ne vidjeti stvarnost. Onaj tko se uspentra na binu i vodi ne smije ni oduzimati iluzije ni stvarati dojam da su vizije stvarnost.

Mase se ne smiju samo voditi ili zaluditi. Moraju se usmjeriti i odgojiti. Dajte im zaboga cilj i smisao, inače ćete ih izgubiti.

Smislite nešto što nije riskantno i izgleda dostižno.

Ja znam da vi samo glumatate, da vam je važno samo zadržati vlast, da nemate nikakve dobre namjere, znam da vam se živo fućka za narod i državu, da birate teme koje nitko ne smije kritizirati i koje se ne mogu mjeriti.

Demografska obnova je maglovit cilj uz sumnjive pretpostavke mjerenja učinaka.

Žene ne rađaju, čak se ne udaju radi karijere i društvenog uspjeha, bolje su u školi, nisu zadovoljne time da budu domaćice i ljubavnice. Ne žele biti kuharice u kući, dame u društvu i kurve u krevetu.

Mladići više vole kartanje i pivske roštilje od uloge skrbnog supruga, više vole nogomet od škole a biti brižni otac za mnoge je povreda muškog ponosa.

U dječju bolnicu i na roditeljske sastanke idu majke. Očevi kupuju automobile i odlaze na janjetinu. Brige se umnožavaju, a poslovi ne dijele.

Automobili sa sedam sjedala slabo se prodaju. Predsjednica i biskupi vratili bi žene u crkvu, kuhinju i djeci, a muškarci neka sjede u kafiću. I protiv toga, što: boriti se nagradama za treće dijete ili novcem. Podržavam ulaganja u vrtiće i škole, ali od planova i strategije – ništa.

Još gore je što u modu dolazi razmetljivo domoljublje. Tko je glasniji i jače se lupa u prsa, veći je domoljub. Hrvatska do Drine, Zemuna ili Prištine.

Automobili sa sedam sjedala slabo se prodaju. Predsjednica i biskupi vratili bi žene u crkvu, kuhinju i djeci, a muškarci neka sjede u kafiću. I protiv toga, što: boriti se nagradama za treće dijete ili novcem. Podržavam ulaganja u vrtiće i škole, ali od planova i strategije – ništa

Podcjenjujemo Slovence i Bošnjake jer smo brojniji (zasad), ali treba reći da su mnogi brojniji od nas.

Agresivna ratnička retorika, militaristička logika investiranja (izgradit ćemo vojarne, kupiti rakete i zrakoplove) objektivno je smiješna jačima, a ne straši slabije.

Koliko smo zapravo ratnici svjedoči propast ideje o vojnom roku za mladiće; svi bi radije u povijesne pukovnije i žudije, ali ne i u ozbiljnu vojsku.

U vrijeme općenarodne obrane narod se zaklinjao da će agresore klati zubima, neće ih hraniti i da će im davati krive upute o putovima. A kad je do rata došlo…

Ja se bojim rata, priznajem, ne radi sebe osobno (neću ja više dugo), ali rat rijetko donosi napredak, nikad sveopću sreću; poraženi pate, a pobjednik je uvijek problematičan.

To se lako zloupotrebljava, jer se nakon dvije generacije izgube sjećanja na strah, smrad i krv, a ostaju mržnja i želja za osvetom.

    •  Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
    •  Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
    •  Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
    •  Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
    •  Hrvatska je talac crnih bilježnica
    •  Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
    •  SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
    •  SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
    •  Politička alkemija sastavljanja vlade
    •  Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora