novinarstvo s potpisom
Kršćanstvo je nešto što se bira za sebe, nipošto za druge jer se time negira sama bit kršćanstva. Ovo, naravno, ne znaju oni kojim je netko drugi odredio da kršćanstvo nose kao teret. Gori od njih su samoproglašeni kršćani. Oni nemaju kršćanskih iskustava ali im je, zbog neke koristi, potrebna religija kako bi se pozicionirali […]
Crkva nije klub društvene elite, nego zajednica grešnika koji vjeruju evanđelju, Radosnoj vijesti o Bogu čovjekoljupcu, koji izlazi ususret čovjeku. Oni dijele isto iskustvo susreta s Bogom koji je milosrdan i koji se takav (milosrdni) objavio u Isusu Kristu. Riječ je o Bogu koji prihvaća i ljubi čovjeka u njegovoj stvarnosti, takvog kakav je. Kršćanskom […]
George Orwell je u vrijeme pisanja ”1984.” iza sebe imao bogato životno iskustvo iz kojeg je mogao crpiti inspiraciju za taj roman kojim će se uzdići i do danas održati na Olimpu distopijskog žanra književnosti. Kada se, naime, samo površno sagleda Orwellova biografija, očito je da izvor životnosti njegova najpoznatijeg romana proizlazi upravo iz različitih […]
Mnemozofija je hermetičan termin za išta. Meni je služio da objasnim i imenujem mjesto idealne teorije baštine, one koja mijenja svijet ili toj promjeni doprinosi. Moć i značaj selekcije društvene, javne, memorije osnova su svega razvoja, posebice njegove humanističke strane.
Koliko neka zemlja drži do svoje budućnosti, odnosno građana i njihovog opstanka, najbolje se vidi po tome koliko pokazuje interesa i ulaže sredstava u obrazovanje. Jer znanje je jedina autentična ljudska moć, bez kojeg nema stvaranja dobara koji čine temelj svakog opstanka.
Umrla je kraljica Velike Britanije Elizabeta II. i, nakon skupih protokola i ceremonija koji su trajali desetak dana, napokon 19. rujna (2022.) sahranjena da počiva u miru. Prateći događanja od njezine smrti do sahrane te prisjećajući se povijesti i simboličke težine britanske monarhije, teško se oteti dojmu koliko sličnosti postoji između monarhije i ustroja Katoličke […]
Iz današnje perspektive sve je uočljivije notorno samozavaravanje političara koji očito nisu smatrali mogućim da predsjednik ponižene nuklearne sile, koji je već duže vrijeme pokazivao diktatorske sklonosti, sada, nakon razdoblja semantičkog naoružanja, čini upravo ono o čemu je godinama govorio.
“Crkva u dijalogu sa suvremenim svijetom” bila je tema emisije “Aktualno” Hrvatskoga katoličkog radija (HKR) u kojoj je u četvrtak, 21. listopada, gostovao nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije Mate Uzinić.
U doba godišnjih odmora čini se da su u nas sva događanja koncentrirana oko turizma. Broj noćenja je značajno veći od svih predviđanja. Unatoč zabrinutosti da će novi val pandemije ponovno naglo zatvoriti turistička vrata, zadovoljni smo jer smo vremenski prešli onu zlokobnu točku prošlogodišnjeg zatvaranja.
Političku moć u antičkoj Grčkoj nikada nisu davali onima koji su je htjeli nego onima koji su je nevoljko prihvaćali ili, pak, odbijali. Znalo se da oni koji hoće vlast i moć, hoće je za sebe, imaju neke svoje interese. Politika je trebala biti iznad toga, njen interes je trebao biti viši od pojedinačnog ili […]
Sve što je na posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora u prošloj godini bilo sakriveno isplivalo je na površinu na prvom ovogodišnjem zasjedanju. Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH je sakrila pravo stanje stvari u BiH, diletantski i neznalački reinterpretirala povijest BiH, s tendenciozno lansiranim neistinama koje su lako provjerljive, netačno interpretirala Ustav BiH i Daytonski […]
Dubrovački biskup Mate Uzinić dospio je na naslovne stranice svojim otvorenim kritičkim riječima o zlu klerikalizima. Zasluženo. Jer u Hrvatskoj je, naime, potpuno izvanredan događaj koji graniči s čudom kada katolički biskup ponovi, propovijeda i zastupa ono što vrhovni poglavar svih katolika, papa Franjo, već godinama govori i ponavlja u Rimu i po čitavom svijetu.
Tako loše. To se od pape Franje čuje još od 2013.godine. Taj horor ga prati otkad je postao papom čas u jednoj biskupiji, čas u drugoj. I još uvijek ispadaju kosturi iz ormara nekih biskupskih konferencija, pa se čovjek zaprepašteno zapita kad će se konačno raščistiti i posljednji slučaj tog kriminala.
Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića.
Neophodno je strpljenje i naporan rad. Zoran Đinđić, 2000. * * * Političke reforme su se, po Đinđiću, od početka, u Srbiji odvijale “u trijumfu teritorijalnog načela”, jedinstva teritorije u predmodernom smislu, čiji će narod biti homogenizovan jedinstvenom državnom vlašću.
U organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju ”Matija Vlačić Ilirik” rimokatolička teologinja Elisabeth Schüssler Fiorenza u srijedu 16. svibnja održala je auli Sveučilišta u Zagrebu predavanje od naslovom: ”Feminism, Religion and Theology” (Feminizam, religija i teologija).
Ne znam, dakle postojim. Sve dok tvrdim da ne znam, nisam znao i neću ni u buduće znati, ne mogu mi ništa! Neznanje je moć, zamišljam kako premijer pred spavanje i jutrom dok se, kako kaže, miran budi, mantra, parafrazira, iskrivljuje dobrog, starog Francisa Bacona (“znanje je moć”) ne bi li se ohrabrio prije […]
”Ima puno dobra u našoj sredini, u našim obiteljima, u našem susjedstvu, u našim zajednicama, u našoj hrvatskoj domovini. Otvorimo oči za dobro. Otvorimo prostore pozitivnom u hrvatskom društvu. Neka nam Božić pomogne da bolje uočimo dobro kod drugih, da ističemo dobro nasuprot zla, koje se podmuklo širi unoseći u naš život strah i nepovjerenje.“
Možda je bilo tako, a možda i nije. Ali kako ne znamo što je stvarno bilo, dopustimo da je moglo biti i tako. Vesela i lakomislena šeprtlja, pritom puna sebe, jer su mu se nekim čudom ostvarile sve ambicije – postao je grdno bogat i još grdnije moćan, nikako nije umjela raspolagati tom svojom grdnom […]
Cijenim psihologe, psihijatre i psihoterapeute. Svećenici rade sjajan posao dajući duhovnu utjehu. No bolest trenutka je depresija. Čitam: ”Traumatski događaj, kao i genetski i okolinski utjecaji mogu učiniti osobu ranjivom za razvoj svih vrsta psihijatrijskih poremećaja, uključujući i psihozu, a kao važan psihološki mehanizam u reakciji na traumu Britvić navodi nesposobnost integracije traumatskih sjećanja, povezivanja […]
Zajednički se suočiti s raznim oblicima korupcije, organiziranoga kriminala i mafije – cilj je Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, i to putem njegova Vijeća za pravdu.
Volja za moć nije samo politička kategorija. Adler je cijelu teoriju ličnosti temeljio na psihologiji pojedinca, djeteta, da kontrolira svoju okolinu. Uzroci neuroza, kriza i pravih duševnih smetnji je neutaživa želja za moći. Političari imaju, a ako nemaju, lako steknu, takvu osobinu.
Gledajući požare duž dalmatinske obale na TV-dnevnicima, prisjećamo se prigodničarskih i predizbornih govora o ”zajedništvu koje će Hrvatsku unaprijediti“. Prisjećamo se i proklinjemo političku elitu. S pravom, jer je zajedništvo pomoglo pobijediti požare, dok nositelji političkih odluka nisu nimalo tomu pridonijeli – oni su pokazali samo da su nazočni.
Papa Frane istupio je s inicijativom koja može ostati u arhivima kao jedna od brojnih papinskih izjava koje nisu promijenile ni Katoličku crkvu ni svijet, ali koja bi mogla – razvije li se do krajnjih konsekvencija – stubokom izmijeniti i poziciju samih papa i odnose među kršćanskim crkvama, a možda i među kršćanima raznih vjeroispovijedi.
Donosimo ulomak iz knjige Pitanje krivnje Karla Jaspersa koja je u Njemačkoj objavljena 1946. godine i u kojoj je poznati filozof, nakon proživljenoga rata u Njemačkoj, pokušao odgovoriti na tada ključno pitanje krivnje i odgovornosti njemačkog naroda za rat. Pitanje krivnje je po prvi puta integralno objavljeno na hrvatskome u izdanju AGM-a i u prijevodu […]
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Umorna od neuspjeha, bezidejnosti, svakidašnjih jadikovki, siromaštva blokiranih i nezaposlenih, praznih restorana i punih dućana s hranom u kojima narod bjesomučno kupuje kao da je sutra sudnji dan dala sam si u zadatak pronaći barem desetak pozitivnih stvari u kvartu, gradu, državi na koju sam osuđena, […]
Gledam s prozora svoje zgrade omanju zidarsku četu. Već danima udarniče na skelama oko jedne od oronulih dvokatnica u osječkom centru kojima hitno treba obnova. Temperatura nadomak 40 Celzijusa. Ekipa mora da se osjeća kao u paklu. Od silne atmosferske pržione ne čuje se čak ni ona uobičajena majstorska zajebancija. Ali ljudi ne posustaju, šljakaju […]
Umorna od neuspjeha, bezidejnosti, svakidašnjih jadikovki, siromaštva blokiranih i nezaposlenih, praznih restorana i punih dućana s hranom u kojima narod bjesomučno kupuje kao da je sutra sudnji dan dala sam si u zadatak pronaći barem desetak pozitivnih stvari u kvartu, gradu, državi na koju sam osuđena, da vidim ima li, brate, ičeg pozitivnog oko mene. […]
Čovjek je na stanovit način prognan u svijet, a njegova čežnja za Bogom njegov je božanski zavičaj. Budući da je Bog nepoznat i nespoznatljiv, čežnja se ne može vezati ni uz kakav objekt te duša mora kušati prazninu u kojoj za utrošenu energiju naknade nema. Taj proces je nenaravan i bolan za čovjeka te je […]