Ukrajina dobila komičara za predsjednika, a mi komediju od države

Ukrajinski glumac i stand up komičar Volodomir Zelenski na uskrsnim predsjedničkim izborima nadmoćno je pobijedio. Iz predsjedničke fotelje, nakon pet godina ne baš uspješne vladavine, sa više od sedamdeset i tri posto pobjedničkih glasova naglavce je izbacio kralja čokolade Petra Porošenka.

Zelenski je prvo glumio predsjednika u Ukrajini izuzetno popularnoj seriji “Sluga naroda”. Uloga mu se bi’ će svidjela, pa se kandidirao i zapravo pobijedio. Upućeni vele nadasve zabavnom i domišljatom kampanjom po društvenim mrežama i lakonskim obećanjima većih mirovina, plaća i normalnoga života bez mita i korupcije, te pozivom: Izađite na izbore i zabavite se!

Spretno je izbjegavao teške teme o NATO-u, Dombasu, Krimu i odnosima s Moskvom, kao i one o autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, izbacivanju ruskog kao službenog drugog jezika. Svega u čemu je oligarh Petar Porošenko bolji i doma. Obećao je kako će, kad dođe na vlast, o ulasku u NATO raspisati referendum, ali i ukinuti nacionalizaciju banaka ako se i na Vrhovnome sudu pokaže nezakonitom.

Zelenski kaže da se nije lud petljati s oligarsima – želi ostati živ. Upravo suprotno – najavljuje rat socijalnim razlikama i korupciji. To mu je, uvjerava, prioritetni zadatak. Kao amblematska ističe se njegova rečenica iz kampanje upućena Petru Porošenku: “Koliko vam novaca treba da vam bude dovoljno?”

Zapanjujući je uspjeh tog novog, neiskusnog igrača na zamršenoj političkoj sceni Ukrajine, na kojoj se za mjesto što je pripalo mlađahnome Zelenskom natjecalo oko četrdesetak kandidata u prvome krugu.

Mnogi komentatori uvjereni su kako iza ovog glumca, marionete stoji Igor Kolomojski koji posjeduje medijsku kuću što je emitirala seriju koja je proslavila novoga predsjednika. Zovu ga lutkom Kolomojskoga! Moćnika koji je, nakon što mu je nacionalizirana banka i protiv njega podneseno sijaset optužbi, spas potražio i našao u Izraelu.

Zelenski insinuacije tog tipa odbacuje. Kaže da se nije lud petljati s oligarsima – želi ostati živ. Upravo suprotno – najavljuje rat socijalnim razlikama i korupciji. To mu je, uvjerava, prioritetni zadatak. Kao amblematska ističe se njegova rečenica iz kampanje upućena Petru Porošenku: “Koliko vam novaca treba da vam bude dovoljno?”

Tvrdi da nakon isteka njegovog petogodišnjeg predsjedničkog mandata u ukrajinskoj politici neće više biti tajkuna! Zvuči utopijski ne samo za ratom, socijalnim razlikama i siromaštvom iscrpljenu Ukrajinu, već nažalost i za sve tranzicijske zemlje koje muče slični problemi.

Zelenski je zaigrao na ono kolektivno nesvjesno, što nam negdje još od Rousseaua, Marxa i Engelsa čuči u primozgu: da bogati i jesu bogati jer su skloni nepoštenju, varanju, pljački i iskorištavanju radnika do krajnjih granica ne bi li uvećali vlastiti profit.

Zelenski je zaigrao na ono kolektivno nesvjesno što nam negdje još od Rousseaua, Marxa i Engelsa čuči u primozgu: da bogati i jesu bogati jer su skloni nepoštenju, varanju, pljački i iskorištavanju radnika do krajnjih granica ne bi li uvećali vlastiti profit

Je li odglumio ili je stvarno, kako tvrdi, normalan, jedan od četrdeset i pet milijuna ukrajinskih nesretnika i nevoljnika pokazat će mandat. Kaže da je poruka ostalim zemljama bivšega SSSR-a. Poruka koja glasi:”Pogledajte nas, sve je moguće!”

Za nas u Hrvatskoj to ne vrijedi. Nas decenijama umjesto političara vode loši, amaterski glumci glumatajući posvuda – po različitim pozornicama koje im pozicije omogućavaju i nude. Negledljivi su koju god rolu da odaberu.

Ovih travanjskih dana dosadašnje uloge u herojskim, povijesnim dramama o spašavanju i stvaranju države u kojima su teatralno proklinjali neprijatelja, kitili se tuđim perjem ili vidali rane ratnika novcem poreznih obveznika preko noći su zamijenili potpuno drugačijima.

Prebacili su se na laganije, više zabavljačke, pa čak komične forme. Tek za uskrsne blagdane, tradicije radi, posegnu za srednjovjekovnim mirakulima, pa pođu na Hvar “za križom” ili sjednu besprijekorno uređeni u prvi red zagrebačke katedrale.

Neki ministri sklope i ručice, pa iskosa, tek krajičkom oka, kao u kakvom Brešanovom filmu, hvataju kameru da vide hoće li ih na vrijeme uočiti kako smjerno mrmljaju molitvu, da ne ispadne da su zabadava svoje ministarsko vrijeme trošili vježbajući pred ogledalom.

Ima u nas i onih, rekli bi Bosanci, ”pravo talentiranih” koji pred saborskim kamerama glume i repaju istovremeno, onih koji na novinarska pitanja danima odgovaraju: da, ne, nisam čitao, ne znam, nisam gledao. Tako dobro glume da čovjeku na trenutak dođe da se založi da ti jadni političari dobiju o državnom trošku “pomagače u politici”, jer eto nisu krivi što ih je priroda zakinula, pa se ne mogu baviti onime zašto su izabrani, jer brižni ne čuju, ne vide, disleksični su, pa ne čitaju…

Ima u nas i onih, rekli bi Bosanci, “pravo talentiranih” koji pred saborskim kamerama glume i repaju istovremeno, onih koji na novinarska pitanja danima odgovaraju: da, ne, nisam čitao, ne znam, nisam gledao. Tako dobro glume da čovjeku na trenutak dođe da se založi da ti jadni političari dobiju o državnom trošku “pomagače u politici”

Onda se sjetimo kako imaju svoje sporedne glumce, takozvane savjetnike (što je samo druga riječ za “pomagače”). Mlade lavove što iza kulisa čekaju da izbiju u prvi plan i za nekoliko godina u glavnoj ulozi koncentrirano, zagledani u jednu točku, izgovore kako nisu vidjeli, čuli, čitali, pa stoga ne mogu zauzeti stav ni o SMS-ovima, ni o pijanim kumama, ni o ministrici bez vozačke, ni o avionima, ni o premijeru koji za zatvor doznaje iz novina (sposobnost čitanja vraća se kad postanu bivši), ma ni o čemu, ali žele da institucije rade svoj posao.

Da neki sporedni glumac- savjetnik pretendira ili očekuje glavnu ulogu, najbolje se detektira iz ženskih časopisa. Kad takav sporedni lik dobije tri stranice s prekrasnom ženom i još ljepšom dječicom, u zgodno uređenome stanu, znamo da mu se smiješi karijera. Rijetko omanu!

Apsurd biva doveden do savršenstva kad crkveni velikodostojnik poželi, nakon što je komad godinama igrao na svim pozornicama, glumiti sindikalnog povjerenika škverana, pa za potrebe onih gluhih, slijepih i disleksičnih političara u prvim redovima katedrale u uskrsnoj poruci udari po konkurentskim političarima glumcima!

Što reći nego da je Ukrajina dobila komičara za predsjednika – a mi komediju od države imamo već desetljećima!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora