Podrška Teološkoj ljetnoj školi u Dubrovniku i biskupu Uziniću

Nije svakom dana tolika duhovna snaga: sitnije duše osujećuju planove samo zato što njihova ideja nije bila pohvaljena.

Plan da se okupe posebno motivirani studenti/ce teologije – i da im se pruži šansa da se upoznaju s teološkim razvitkom u svijetu i prošire horizonti nije zaslužio da ga netko popljuje iz zavisti ili kratkovidnosti.

Slavonska magistrica teologije, koja sebe vidi u ulozi veleinkvizitorice, te njezin dubrovački kolega i brat po mentalnom sklopu zabrinuti su za pravilnu teološku formaciju mladih studenata, koji bi mogli doći u kontakt s neortodoksnim mislima prije no što ih studij dogmatike ”oblikuje” i učvrsti do te mjere da slušaju, a ne daj, Bože, da nešto neortodoksno i upiju.

Problematično je promicati u akademske građane ljude koji do završetka studija nisu shvatili i nisu usvojili načelo da je 1. zadatak akademskog građanina/akademske građanke znanje ne samo upijati i zatim reproducirati, nego novo znanje stvoriti, 2. da je sumnja i pitanje izvor novih znanja

Bila bi to nesreća po njihovo pravovjerje, kobno po njihovu formaciju, koja je ionako ”previše opterećena pluralizmom i ekumenizmom” (u članku Snježane Majdandžić-Gladić!).

Može li se biti previše otvoren pluralizmu, može li se upijati previše ekumenizma?

Tako nešto se čuje u zemlji koja je iznjedrila teologe-ekumeniste od 16. stoljeća (Jurja Križanića, čak i Marka Antuna de Dominisa) do čuvenih koncilskih teologa Tomislava Janka Šagi Bunića i Josipa Turčinovića; mislim da se oni sada okreću u grobovima.

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu ne može odgovarati za ono što studenti naprave od stečenog znanja. No, odgovoran je za one kojima dodijeli akademsku titulu. Problematično je promicati u akademske građane ljude koji do završetka studija nisu shvatili i nisu usvojili načelo da je 1. zadatak akademskog građanina/akademske građanke znanje ne samo upijati i zatim reproducirati, nego novo znanje stvoriti, 2. da je sumnja i pitanje izvor novih znanja.

Samouvjerenost nije najnužnija kvalifikacija znanstvenika koji uzima ozbiljno znanstveni etos; to je: pitati, pitati, pitati, propitkivati i sumnjati i sučeljavati se s tuđim idejama, analizirati ih i prepoznati im kvalitete, ali i mane.

Nadam se da neosjetljivost na utjecaje iz pluralističkog okruženja i nezainteresiranost za neortodoksna mišljenja nije odgojni model za svećenički pomladak.

Feministička teologija je prisutna u teološkoj misli od osamdesetih godina prošloga stoljeća: Ljiljana Matković-Vlasić je iz akademske teologije na Zapadu preuzela feminističko usmjerenje teologa i teologinja, hermeneutiku i metode pitanja i odgovora: gdje je ženi mjesto u Crkvi budući su teološke temelje naučavanja osmislili muškarci – a žene potisnuli u nevidljivost.

Feministički pristup je nužno morao potaknuti teologe da se zapitaju kako treba shvatiti i protumačiti Pavlovu poruku. U svim teološkim disciplinama na svjetlost dana je iznio doprinos žena u pismu Galačanima 3,28: ”Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu”.

Tu se vidi perspektiva eshatološke jednakosti i ravnopravnosti muškaraca i žena i imperativ za sadašnjost. No vrijedi li jednakost samo u Isusu Kristu ili se ona mora zrcaliti u realnom životu?

Dubrovački biskup Mate Uzinić je dobro kalkulirao: neka se mladi teolozi upoznaju s novim stremljenjima u teologiji i nauče raspravljati s inovjercima i nevjernicima, neka se oslobode straha od zabluda, neka doktrinarni, inkvizicijski i apologetski stav prema pluralizmu zamijene pastoralnim

Zar ne bi Crkva trebala prednjačiti u nastojanju da se obnovi lice Zemlje? Iza takva tumačenja Pavlove poslanice stoji ovozemaljski, društveni poziv kršćana i kršćanki na ostvarenje ravnopravnosti spolova već u ovozemaljskome životu.

Jezgro teoloških rasprava je položaj žene u društvu – no to ne prepoznaju oni bibličari koji nemaju feminističke hermeneutike.

Nalaz iz Svetih pisama stečen je najstrožom primjenom svih suvremenih metoda biblijske egzegeze – naglašavam: najstrožom primjenom, jer bi muškarci, ljubomorni na svoj primat u teologiji, nesmiljeno svaku pogrešku javno pribili na stup srama i autorice takve pogreške izrugivali kao evidentan primjer ženine nesposobnosti za teologiju.

Proučavanje kršćanske predaje u svjetlu feminističkog pitanja nije moglo izostaviti ni tada aktualne etičke probleme – pobačaj kao evergreen temu, pilulu i kontracepciju, predbračni seks, razvod braka. Homoseksualnost, LGBT teme tada još nisu bile ”izumljene”.

Osamdestih godina prošloga stoljeća, kad je nas nekolicina žena proučavala i objavljivala teme iz feminističke teologije, nailazile smo na pozorno slušanje i zanimanje tadašnjih bibličara.

Otac Jerko Fučak je odmah prepoznao ”ogromni pastoralni izazov te misli, na koja mi dušobrižnici moramo znati odgovoriti”.

Pitanja s epitetom feminističke teologije bila su dovoljno društveno aktualna da ih se dotaknuo i Vjesnik (komunistički list, ali nimalo tendenciozno, nego zainteresirano, otvoreno, s razumijevanjem).

Svećenički tjedan 1990. godine bio je posvećen položaju žena u Crkvi – i tada su se našli zeloti među svećenicima koji su propljuvali feminizam – ”to je pobačaj, raskalašeni seks, razvod braka, rastakanje obitelji” – a feministice ”izgonili” iz Crkve (da je bilo po njihovom, i ja bih bila izopćena).

Svojoj braći svećenicima zabranili su uprljati se tim i sličnim modernizmima. Da je upravo godine 1990. došlo do back-lasha (ljutog odbijanja) ne iznenađuje: godine prijelomnih promjena utjerivale su strah u kosti svima. No neki su znali razlučiti promjene koje vuku unazad i nužnih razvojnih strujanja. Dar razlučivanja – to je s pravom jedan od sedam darova Svetoga Duha.

Svećenički tjedan 1990. godine bio je posvećen položaju žena u Crkvi – i tada su se našli zeloti među svećenicima koji su propljuvali feminizam – ”to je pobačaj, raskalašeni seks, razvod braka, rastakanje obitelji” – a feministice ”izgonili” iz Crkve (da je bilo po njihovom, i ja bih bila izopćena)

Dubrovački biskup Mate Uzinić je dobro kalkulirao: neka se mladi teolozi upoznaju s novim stremljenjima u teologiji i nauče raspravljati s inovjercima i nevjernicima, neka se oslobode straha od zabluda, neka doktrinarni, inkvizicijski i apologetski stav prema pluralizmu zamijene pastoralnim, a priori dobrohotnim odnosom i prema ”grešnicima”.

Zato moja podrška biskupu Uzniću i ljetnoj teološkoj školi na temu ”Teologija u pluralnom društvu”.

Autori polemičnih napisa protiv Teološke ljetne škole u Dubrovniku koja počinje danas uzeli su si slobodu javno istaći svoje neslaganje s idejom biskupa Uzinića koristeći se svojim pravom na slobodno iznošenje mišljenja.

Neka sada priušte tu slobodu i onima koji se žele koristiti šansom da upoznaju strane teologe i njihove misli. ”Ne slažem se s Vama, no uvijek ću do smrti braniti Vaše pravo da iznosite svoje mišljenje”, obećao je Voltaire (François-Marie Arouet).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora