Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog

Nedavno preminuli Stanislav Marijanović, osječki humanist i znanstvenik, po nekima ”najpametniji Slavonac”, ostavio nam je dragocjene rezultate mnogobrojnih istraživanja i refleksija. Poznat je kao jedan od najboljih poznavatelja hrvatske književnosti od renesanse do moderne i nezaobilazni autoritet na području suvremene kroatistike.

Marijanović se bavio sustavnim istraživanjem hrvatske povijesno-književne baštine, posebice njezina ranije uvelike zanemarenog slavonskog korpusa. Bez dvojbe se može zaključiti da nitko nije učinio toliko kao on u vrednovanju slavonske književnosti i njezinu doprinosu ukupnoj hrvatskoj, pa i europskoj kulturi.

Tako primjerice o Matiji Petru Katančiću, velikom hrvatskom leksikografu, lingvistu, biblijskom prevoditelju i paleografu, čiji bi ogroman opus (oko polovice još uvijek samo u arhivskim rukopisima) bio slabo poznat našoj javnosti da se Marijanović nije latio složenog posla otkrivanja i interpretiranja tog dijela izuzetno plodonosne baštine hrvatske i europske kulture.

Prikazivači ističu kako se Marijanović uz visoke kriterije izvrsnosti u svom opusu koristi istraživačkom metodologijom koja uključuje iscrpno opisivanje zavičajne građe te njezinu kontekstualizaciju i interpretaciju

Katančić je pisao uglavnom na latinskom jeziku, pa su njegova brojna djela nepoznata, a neka i teško dostupna izvan uskog kruga latinista i klasičnih filologa. Upravo zahvaljujući Marijanoviću je donedavno neobjelodanjeno Katančićevo historiografsko i filološko djelo na dohvatu ruke današnjem zainteresiranim slavistima.

Matica hrvatska je u svojoj riznici od biblioteke – Stoljeća hrvatske književnosti – objavila ”Izabrana djela Matije Petra Katančića”, koja je brižljivo priredio te kontekstualno utemeljenim znanstvenim komentarom popratio Stanislav Marijanović.

Na impozantnih 500 stranica sjajno opremljene knjige prikazani su život i djelo tog slavonskoga i hrvatskoga pjesnika, filologa, povjesničara i erudite. Tim se djelom omogućuje sadašnjim i budućim kroatistima i slavistima pregledan i znanstveno argumentiran uvid u Katančićev golemi opus.

Marijanović na sličan znalački način i znanstveno pedantno pristupa i drugim, nažalost premalo poznatim, velikanima riječi i knjige slavonskog podrijetla i preokupacije, primjerice Janusu Panoniusu.

Svestrano nadareni Marijanović se već u ranoj mladosti ističe kao nagrađivani gimnastičar i baletni plesač. Profesionalno je najprije krenuo novinarskim vodama, pa preko gimnazijske profesure te poslije magisterija i doktorata od 1978. godine započinje sveučilišnu karijeru na Pedagoškom (danas Filozofskom) fakultetu u Osijeku. U dva mandata bio je dekan istog fakulteta da bi se kasnije istakao kao ratni prorektor i rektor Sveučilista ”Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku.

Osobno mogu kao prisutnik posvjedočiti s koliko je umijeća i upornosti (o)branio Strossmayerovo ime u nazivu Sveučilišta u vrijeme žestokih usko nacionalističkih osporavanja navodnog ”projugoslavenskog” đakovačkog biskupa.

Marijanović je uvelike zaslužan i za obnovu u ratu teško oštećene zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

Marijanović je bio član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1990. godine. Bio je dopredsjednik Društva hrvatskih književnika, a u vrijeme Hrvatskog proljeća i nakon Domovinskog rata bio je predsjednik ogranka Matice hrvatske u Osijeku. Objavio je brojne znanstvene i stručne radove iz područja hrvatske književnosti, teatrologije i povijesti u raznim periodicima, zbornicima i zasebnim knjigama.

Nedavno preminuli Stanislav Marijanović, osječki humanist i znanstvenik, po nekima ”najpametniji Slavonac”, ostavio nam je dragocjene rezultate mnogobrojnih istraživanja i refleksija. Poznat je kao jedan od najboljih poznavatelja hrvatske književnosti od renesanse do moderne i nezaobilazni autoritet na području suvremene kroatistike

Jedan je od ključnih osnivača i organizatora Krležinih dana u Osijeku kao i pokretač Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara. Uz višestruko hvaljen bogati književni, znanstveni i kritičarski rad dodajmo da je priredio veći broj samostalnih knjiga, od kojih ističemo ”Povratak zavičajnicima: Knjizevnopovijesne ekspozicije” (1983.), ”Hrvatsko pjevačko društvo Lipa u Osijeku 1876 – 1986”, ”Fin de siècle hrvatske Moderne” (1990.), ”Iznovljavanja” (2005.).

Prikazivači ističu kako se Marijanović uz visoke kriterije izvrsnosti u svom opusu koristi istraživačkom metodologijom koja uključuje iscrpno opisivanje zavičajne građe te njezinu kontekstualizaciju i interpretaciju.

Šira kulturna javnost Marijanovića ponajviše prepoznaje kao jednog od najvećih štovatelja i poznavatelja lika i djela velikana Josipa Jurja Strossmayera.

Marijanović je dao značajan doprinos u organizaciji i vođenju više zapaženih skupova i kulturnih manifestacija sa zbornicima. Posebno treba istaći da je vodio dva velika znanstvena projekta o Strossmayeru (Corpus Strossmayeranum: prosvjetna, kulturna i umjetnička baština [1991.-1995.] i Corpus Strossmayeranum – Fontes [1998.-2002.]) te zaslužno izrastao u najznačajnijeg hrvatskog strossmayerologa.

Uredio je Zbornik s Međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Osijeku 1990. godine, koji sadrži značajne radove o životu i djelovanju Josipa Jurja Strossmayera i njegovu doprinosu hrvatskoj kulturi, ponajprije školstvu, pismenosti te kulturnoj povijesti u širem znanstvenom smislu. Knjiga crpi iz niza novih izvora, a donosi i važne radove o suradnji biskupa Strossmayera s brojnim međunarodnim uglednicima.

Marijanović je uspio uvjerljivo pokazati i argumentirano dokazati uzajamnost hrvatske opredijeljenosti i europske vrijednosti Josipa Jurja Strossmayera, velikog hrvatskog intelektualca europskog značenja.

Osobno sam bio počašćen njegovim pionirskim doprinosom mom Festschriftu koji su mi za 65. rođendan priredili kolege pod uredničkim perom Miroslava Volfa. Marijanovićevo značajno poglavlje glasi: ”Josip Juraj Strossmayer: Ličnost, etičnost, kroatocentričnost”.

Bila mi je čast kao kolege rotarijanca podržati Marijanovićevu ideju da se trajno obilježi mjesto Strossmayerova rođenja (kod hotela ”Osijek”). Na spomen-obilježju nalazi se impresivan odljev Strossmayerova portreta s Marijanovićevim natpisom: ”Proslavljenom đakovačkom biskupu, dobrotvoru i graditelju općenarodne kulture, znamenitom Hrvatu 19. stoljeća, podignuto ponad mjesta rodne mu kuće na osječkoj grudi njemu na spomen – gradu Osijeku u čast.”

Marijanović je dao značajan doprinos u organizaciji i vođenju više zapaženih skupova i kulturnih manifestacija sa zbornicima. Posebno treba istaći da je vodio dva velika znanstvena projekta o Strossmayeru (Corpus Strossmayeranum: prosvjetna, kulturna i umjetnička baština [1991.-1995.] i Corpus Strossmayeranum – Fontes [1998.-2002.]) te zaslužno izrastao u najznačajnijeg hrvatskog strossmayerologa

Marijanović je bio čovjek enciklopedijskog obrazovanja te izrazito slobodoumno i europsko-kozmopolitski orijentiran. Postavši rektorom Sveučilista on ga je europski koncipirao, te je u rad Senata uključio i dekane Teologije u Đakovu i Evanđeoskog teološkog fakulteta.

Na svečanom otvaranju Dvorane J. J. Strossmayera na Evanđeoskom teološkom fakultetu Marijanović je, uz akademika Franju Šanjeka, briljirao u svojoj ekspoziciji ekumenskog duha, intelektualne snage i blistave erudicije najvećeg Hrvata 19. stoljeća i najvećeg Essekera svih vremena.

U tom kontekstu, ali i na drugim kasnijim Marijanovićevim predavanjima na istom učilištu, istaknuti su ”proročki utjecaj i Strossmayerovo zauzimanje za jedinstvo kršćanskih crkava i njegovu najglasovitiju koncilsku obranu protestanata, njihove vjere i prava, a vezano posebice za četvrti govor J. J. Strossmayera od 22. ožujka 1870. godine, u kojemu se usprotivio tvrdnji da su protestanti heretici te izjavio ”da među protestantima pozna istinske sljedbenike Isusa Krista”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora