autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kardinal Kuharić bi nam trebao ostati uzorom

AUTOR: Peter Kuzmič / 09.05.2026.

Peter Kuzmič

”Naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom … ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko…Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta…, a mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode!”

Tako je govorio i skladno tome i živio dobri i mudri kardinal Franjo Kuharić.

Nekoliko puta sam ga posjetio s ekumenskim delegacijama koje su dolazile u bivšu Jugoslaviju a dva puta osobno na njegov konkretan poziv.

Izuzetno se je obradovao kada sam mu goste doveo mog dugogodišnjeg prijatelja, poznatog pentekostalno-karizmatskog lidera Davida DuPlesis-a. Oni su se na čudesan način upoznali na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.) na koji je DuPlesis, poznatiji kao ”Mr. Pentecost”, bio pozvan osobno od Pape, kao poseban ekumenski promatrač.

Kuharićevo su toplo čovjekoljublje i angažirano rodoljublje bili duboko ukorijenjeni u predanom bogoljublju. Volio je Evanđelje i Isusa Krista, ali je silno volio i majku Isusovu, rimskoga papu, svoj uzor Alojzija Stepinca te narod hrvatski. Ponekad je znao zbuniti dojmom da mu Krist kao osoba i Evanđelje kao poruka i načelo nisu dovoljno iznad i u kritičkoj funkciji prema ostalima.

Osobno sam ga u našim susretima i razgovorima dva puta podsjetio kako ne valja nekritički izjednačavati vjeru i naciju niti proglašavati vjernicima sve one koji su kršteni, posebice kada je svima očevidno da mnogi od njih žive bezbožnički. Iako nije volio kritička sučeljavanja i teološku kontroverzistiku, takva je obrazloženja uvažavao i sam upućujući na potrebu evangelizacije, osobnog obraćenja Kristu i doživljene vjere.

Život mu nije bio lak. Rođen je kao trinaesto dijete (to nas podsjeća na velikana duhovnog buđenja Johna Wesleya), u siromašnoj ratarskoj obitelji u selu Gornji Pribić nedaleko od Krašića.

Teologiju je studirao u Zagrebu, a zaređen je za svećenika 15. srpnja 1945. godine u Zagrebačkoj katedrali. Bilo je to vrijeme kada su komunisti kao poznati protivnici vjere preuzimali vlast u zemlji. Tom je prigodom zajedno s ostalih dvadesetak mladomisnika čuo sudbonosne riječi Alojzija Stepinca: ”Šaljem vas u krvavu kupelj!”

Bio je otvoreno progonjen zbog svoje vjere ali je usprkos pokušajima atentata preživio, potvrđen i ojačan u svojim kršćanskim uvjerenjima.

Poznat po svojoj skromnosti i jednostavnom životu biskupom je imenovan protiv svoje volje. S pedeset godina i relativno malo crkveno-upravnog iskustva postavljen je na čelo ogromne i složene Zagrebačke nadbiskupije.

Jugoslavenske komunističke vlasti nisu ga favorizirale jer je otvoreno branio nepravedno osuđenog Stepinca i prava hrvatskog naroda. Liberalni intelektualci zamjerali su mu moralni i teološki konzervatizam. O stavu Srpske pravoslavne crkve najrječitije govori skandalozna činjenica da se zagrebački metropolit nije udostojio doći na njegov ispraćaj.

Kuharić je bio jednostavan pastir, pun ljudske topline i duboko proživljene osobne vjere. Odisao je svetošću, skromnim ponašanjem i sigurnim nastupima. Kod njega nije bilo teološke sofisticiranosti, ni intelektualne kritičnosti, ali je bio principijelan, pravdoljubiv i dobrohotan.

Ekumenizam mu nije bio jaka strana, jer ga nije bilo u njegovoj teološkoj formaciji, a i zbog nedostatka međunarodnog iskustva. To je područje uglavnom prepuštao svom pastoralno manje obdarenom, ali zato enciklopedijski obrazovanom i diplomatski osposobljenom pomoćnom biskupu Đuri Kokši.

Osobno me impresionirala njegova pastoralna mudrost u zaštiti vodećih djelatnika tada od nekih žestoko osporavanog Teološkog društva ”Kršćanska sadašnjost”. Gradeći most između tradicije i suvremenosti, spašavao je i najprogresivnije hrvatske teologe. Usput: ipak nam je često dao do znanja da ne voli Hansa Künga zbog neposlušnosti Papi.

Branio je i međugorski fenomen, jer je, osobno sam u našim razgovorima stekao takav dojam, više vjerovao mladim i osporavanim vidiocima (naročito njihovoj glasnogovornici Vicki) nego mostarskom biskupu. Zaštitio je i Tomislava Ivančića te tako unutar zadanih crkvenih okvira omogućio rast i širenje karizmatskog gibanja (kasnije i takozvane hagioterapije) u Katoličkoj crkvi.

Kardinal Franjo Kuharić je po prirodi bio blag i strpljiv čovjek. Njegova osobna poniznost ali i svetost života i čvrstina karaktera te principijelnost u moralnim i teološkim uvjerenjima svjedoče o čovjeku koji je doista bio sluga Božji te zaslužuje da ga Crkva proglasi blaženikom. Trebao bi nam ostati moralnim uzorom.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Michael Novak – nedvojbeno jedan od najvećih
• Hristos vaistinu vaskrse
• Cvjetnica je i poruka – Obratite se i vjerujte u Evanđelje
• Velikani koje je svijet nepravedno i prebrzo zaboravio
• Teologija u Osijeku nekad i danas
• Božića nema u ranom krščanstvu
• Neke religiološke pouke iz akademskog Bostona
• Uz Dan Reformacije - Luther nije podijelio kršćanstvo
• Glad je zločin kada se koristi kao oružje rata
• Kraljevstvo Božje je pravednost, mir i radost

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: VRIJEME I VJEČNOST
Oznake: Alojzije Stepinac, Đuro Kokša, Franjo Kuharić, Hans Küng, Kršćanska sadašnjost, Peter Kuzmič, rodoljublje, uzor, Vrijeme i vječnost

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".