novinarstvo s potpisom
(Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječnosti autora)
U Italiji se, u posljednje vrijeme, zaoštrila javna rasprava o porastu netolerancije, rasizma, antisemitizma i fašizma. Počinje se s netolerancijom prema ”drugome”, tkogod to bio, da bi se u drugoj fazi prešlo na identifikaciju ”drugoga” u liku pripadnika drugih rasa (ali i nacija); treći stupanj je usredotočenje rasizma na Židove prešućivanjem, negiranjem ili minimiziranjem holokausta, a četvrta je faza prerastanje tih pojava u fašizam, bez obzira u kojem se obliku on javljao.
Netolerancija se ogleda – u susjednoj Italiji koju sociolog i diplomat Drago Kraljević naziva ”najvažnijim susjedom Hrvatske” – u odbijanju prihvata emigranata i azilanata, u kompilaciji i objavljivanju stranih imena koja su istaknuta na ulazima zgrada na rimskoj periferiji (počinitelji su članovi Salvinijeve Sjeverne lige, ksenofobične i rasističke stranke koja je, prema ispitivanjima javnog mnijenja, izbila na prvo mjesto popularnosti).
Rasizam se ogleda u porastu incidenata – premlaćivanja ljudi koji vidljivo ne pripadaju bijeloj rasi, njihovom tjeranju iz vozila javnog prometa, a antisemitizam je izbio u vidu antisemitskih pogrda upućenih viđenijim Židovima koji žive u Italiji.
Doživotna senatorica Liliana Segre, jedna od posljednjih preživjelih žrtava holokausta i logorašica iz Auschwitza, dobiva više od 200 poruka mržnje putem interneta, među kojima su i prijetnje smrću.
Kada je predložila u talijanskom Senatu osnivanje parlamentarne Komisije za praćenje i nadzor fenomena netolerancije, rasizma, antisemitizma i poticanja na mržnju i nasilje i kada je prije dva tjedna Senat velikom većinom usvojio taj prijedlog, prijetnje su se umnožile, tako da je prefekt Milana donio odluku da joj se dodijeli oružana pratnja!
To je prvi slučaj u poslijeratnoj Europi da narasle prijetnje jednoj pripadnici židovskog naroda rezultiraju potrebom za njenom fizičkom zaštitom.
Antisemitizam nije u porastu samo u Italiji već i u cijeloj Europi. Netrpeljivost i mržnja na rasnoj osnovi rastu, kao i otvorene pojave antisemitizma. One se očituju, kada nisu otvorene i eksplicitne, indirektno – kao apologija i propaganda fašizma čiji je cilj bio istrebljenje Židova i ”manje vrijednih rasa”.
U Italiji se sada vodi žestoka borba za uvođenje zakonodavstva koje bi, osim Ustava koji zabranjuje reorganizaciju fašističke partije u bilo kojem obliku i s bilo kojim nazivom, ali s jednakom suštinom, obuhvatilo i obranu fašizma, njegovu apologiju, propagandu i opravdavanje tog ”apsolutnog zla”, kako ga je nazvao veliki talijanski politički filozof Norberto Bobbio.
Prošle je godine prijedlog zakona o zabrani apologije fašizma usvojen u Donjem domu talijanskog Parlamenta, ali nije dospio do Senata, jer su u međuvremenu održani izbori, a nakon toga je ksenofobična desnica ušla u koalicijsku vladu i od toga nije bilo ništa.
Sada se ponovo javlja ta ideja, koju promiče zastupnik Demokratske stranke Emanuele Fiano, sin logoraša iz Auschwitza i poznatog antifašista. O takvim zakonima sada se sve više govori i u drugim zemljama Europe, gdje je proglašen alarm zbog jačanja fašističkih pokreta, propagande i partija koje se kite tim ”apsolutnim zlom”.
Zanimljivo je da je u tom zakonu, što ga je Fiano pokrenuo, bila predviđena i apologija fašizma u obliku negiranja holokausta, prešućivanja i neobilježavanja datuma te tragedije, upravo onoga što se događa sada u Hrvatskoj.
Niti je Hrvatska radiotelevizija obilježila početak holokausta, datum Kristalne noći, niti su režimski mediji našli za shodno obilježiti taj datum koji nije samo sjećanje na stradanje jednog naroda već sjećanje na tragediju koja je zahvatila cijeli svijet.
Da su europske sile tada odlučno reagirale, možda su se mogli spriječiti pogromi koji su se događali prije i tijekom Drugog svjetskog rata, a Židovima je mogla biti pružena pomoć koja im je negirana prihvaćanjem azilanata i bjegunaca, kojima je, kao i danas afro-azijskim emigrantima, bio odbijen ulazak u zemlje spasa te su bili vraćeni u zemlje iz kojih su pobjegli.
Zato je znakovito, i u svakom pogledu sramotno, što obilježavanju sjećanja na Kristalnu noć, 9. studenoga, nije prisustvovao nitko iz Vlade ili službenih institucija Republike Hrvatske.
Antisemitizam se događa i u Hrvatskoj, a jedan od njegovih oblika je izjednačavanje antifašističkog pokreta i ustaškog režima, žrtava i koljača. Rehabilitiranje ustaškog režima i NDH, kao i pozivi za ponovno prebrojavanje žrtava koncentracijskog logora smrti Jasenovac nije ništa drugo nego fašistička propaganda u najčišćem obliku i manifestacija najžešćeg antisemitizma.
O tome govori i sudjelovanje najviših državnih dužnosnika na komemoraciji za žrtve totalitarnih sistema na grobljima gdje su stradali pripadnici ustaške i njemačke vojske.
Antisemitizam buja u Hrvatskoj upravo kroz indirektnu apologiju ustaštva: Italija je zabranila reorganizaciju fašističke partije pod bilo kojim imenom. Hrvatska mora učiniti to isto i uz to kazneno progoniti svaku propagandu ustaštva baš zato da se u svijetu ne bi poistovjećivao taj fašizam s cijelom hrvatskom nacijom.
Jedini koji otvoreno o tome govori je naš simbol borbe protiv antisemitizma, predsjednik Židovske zajednice Ognjen Kraus, sin židovskih stradalnika koji su bili ponosni na svoje sudjelovanje u antifašističkoj borbi protiv tog ”apsolutnog zla” u hrvatskoj verziji.
Na njemu je, kao i na predsjedniku SDSS-a Miloradu Pupovcu, težak zadatak da pokrene hrvatsko javno mnijenje protiv ofenzive antisemitizma i rasizma, koje eskalira ne samo protiv Židova već i protiv hrvatskih Srba.
Situacija je u Europi, nažalost, sve crnja, baš kao i u Hrvatskoj. O tome svjedoče i riječi pape Franje, koje je baš jučer, izvan programa, izgovorio tijekom generalne audijencije: ”Danas se počinje, tu i tamo, ponovo rađati progon Židova… Židovi su naša braća. Jeste li to razumjeli?”
”Papa rabin”, kako su ga sa simpatijama prozvali duhovni vođe židovske zajednica, ali s podsmijehom i ironijom njegovi protivnici, klerikalci i teološki dogmatici, nije samo slučajno ili letimično spomenuo tu pojavu antisemitizma. O toj njegovoj preokupaciji svjedoče i previranja u samoj Crkvi; zbog toga je najavio i otvaranje crkvenih arhiva iz spornog razdoblja fašizma i nacizma – da se vidi koliko je Crkva doista simpatizirala s fašizmom i nacizmom, da se slično ne dogodi i danas.
Da li bi bilo previše očekivati od hrvatskih vlasti i od crkve u Hrvata da preispitaju i jasno definiraju svoje stavove prema tim pojavama koje muče i papu Franju? Hoće li Kraus, koji bije tešku bitku protiv hrvatskog establišmenta, ostati sam, kao i Pupovac, u obrani osnovnih civilizacijskih vrijednosti ovoga svijeta?
Mržnji i nasilju valja se suprotstaviti mobilizacijom cijelog društva, a ne samo akcijom pučke pravobraniteljice Lore Vidović, koja je kao jedina predstavnica državnih institucija prisustvovala obilježavanju godišnjice Kristallnachta.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.