Na putu prema normalnom: zašto ću glasati za Milanovića

Glas za Zorana Milanovića je glas za modernu, građansku Hrvatsku i nadu da će se u skoroj budućnosti kleronacionalizam zamijeniti univerzalnim vrijednostima naprednih demokracija.

Današnja Hrvatska je duboko podijeljena zemlja nezadovoljnih i osiromašenih građana. Nekadašnje jednoumlje mijenja se novom univerzalnom istinom i ispravnošću HDZ-a koji nam je prodao autokratsku pseudodemokraciju na određeni rok. Postaje normalno ne poštivati pravo.

Sintagma pravna država koristi se za izbjegavanje, negiranje, potiranje i ismijavanje prava. Pravosudni postupak i djelovanje institucija postaje predmet poruge i jamstvo ozakonjenja, poticanja i veličanja nezakonitog i neetičnog postupanja.

U sadašnjoj Hrvatskoj je normalno uništiti neovisne institucije za zaštitu ljudskih prava. U Hrvatskoj je normalno da najviši državni dužnosnici ismijavaju i podcjenjuju odluke institucija kada im one ne idu u korist.

Današnja Hrvatska je duboko podijeljena zemlja nezadovoljnih i osiromašenih građana. Nekadašnje jednoumlje mijenja se novom univerzalnom istinom i ispravnošću HDZ-a koji nam je prodao autokratsku pseudodemokraciju na određeni rok. Postaje normalno ne poštivati pravo

U sadašnjoj Hrvatskoj mali čovjek je naučio da se ne isplati ići u školu već samo učiti strane jezike kako bi sadašnju adresu u najskorijoj budućnosti zamijenio nekom stranom. A zašto i ne bi kada se prosvjedi ocjenjuju kao čekanje tramvaja, kada se na zahtjev povećanja koeficijenta nudi raj za sve?

I naravno da ćeš zapeti učiti jezike ako misliš otići. Zna prosječan čovjek da mora, za razliku od europarlamentaraca.

Mali čovjek je i naučio da je ”baba Roga” zvana korupcija isprepletena u svaku poru društva, no i da je on bespomoćan i ne preostaje mu drugo nego prihvatiti pravila igre nametnuta hrvatskom narodu od strane HDZ-a i koalicijskih partnera. Ne mislite valjda prijaviti korupciju, zastrašivanje, mobbing, zlostavljanje? Naravno da ne, jer onda ćete nastradati. U državi i od države koju ste mislili popravljati.

Ne mislite valjda normalno raditi, živjeti, baviti se znanošću, osuditi kršenja ljudskih prava, biti možda novinar, povjesničar, biti… uopće misliti svojom glavom? A ne… poručit će vam da odete iz zemlje, da vas naš HAZU ne treba, pozvat će nam policiju na sveučilište, prijetit ćemo smrću povjesničarima, policijom novinarima. Prijetit ćemo nepodobnima. Naći ćemo im grešku. Ili nisu veliki Hrvati. Ili nisu vjernici. Ili jednostavno nisu ”naši”.

Živimo u društvu floskula od kojih se neke gotovo i ne smiju preispitivati. ”Bog i Hrvati”, uz pomoć makroekonomskih ”pozitivnih pokazatelja” koje doduše građani nikako da osjete, ”neka institucije rade svoj posao”, svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja a dokazivanje krivnje traje desetljećima točno do smrti, zastare ili bijega u neku od susjednih zemalja.

Politiziranje i manipulacija masama preko oltara kao i vješte manipulacije preko braniteljskih udruga i povlastica postala su modus operandi politike HDZ-a. Traje to toliko dugo da je postalo normalno.

I što sad tu može Zoran Milanović? Što može bilo koji predsjednički kandidat, odnosno predsjednik?

Zoran Milanović je izuzetno obrazovan političar i pravnik s nedvojbenim međunarodnim iskustvom diplomata koje je neophodno za važnu poziciju predsjednika države. On je duboko svjestan da neće moći upravljati državom već samo stvarati okvir ”normalne” države svih građana, bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili spolnu orijentaciju.

Glas za Zorana Milanovića je glas za neosporno karakternu i sposobnu osobu koja može uspješno služiti hrvatskom narodu kao korektiv ukupne državne vlasti, a u svrhu osiguranja njenog redovitog i usklađenog djelovanja na svim razinama društva

Kad je bio u poziciji upravljanja državom mogao je i morao je bolje, a možda čak i više od toga, brže, odlučnije i hrabrije. Moj dojam je da se u tom trenutku bojao osobina koje je imao, prepao mogućnosti da brzo napravi neke od stvari za koje su ga građani, između ostaloga i izabrali na parlamentarnim izborima.

Koliko su objektivne okolnosti poput recesije i ostavljenog duga dobrodošla izlika? Koliko je teško biti premijer u zemlji poput Hrvatske?

Ne znam. No, čini mi se da on svakako zavređuje drugu, novu priliku u novoj ulozi. Zasigurno je zreliji, zasigurno drugačije i bolje procjenjuje prilike i ljude.

Činjenica da nije riječ o parlamentarnim izborima, utrci za pozicije premijera i predsjednika stranke, zasigurno je olakšavajuća. Nije potrebno kadrovirati, nagrađivati stranačke zasluge, već stvoriti ekspertni tim ljudi koji znaju i imaju osjećaj za opće dobro.

Iako naizgled fikusne, ovlasti predsjednika Republike nisu male. Predsjednik Republike Hrvatske brine se za redovito i usklađeno djelovanje i stabilnost državne vlasti te za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, kao i za uredno i pravedno djelovanje svih tijela državne vlasti.

U području unutarnje politike predsjednik može prisustvovati sjednicama Vlade Republike Hrvatske i sudjelovati u raspravama, te predložiti održavanje tematskih sjednica Vlade kao i razmatranja određenih pitanja od iznimne važnosti.

Predsjednik Republike također predlaže Hrvatskom saboru izbor i razrješenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te može raspisati referendum u skladu s Ustavom.

Dakle, Zoran Milanović bi kao bivši premijer znao, za razliku od ostalih kandidata i sadašnje predsjednice, kako i kada koristiti te nemale ovlasti za stvaranje okvira ”normalne” Hrvatske za koju se svesrdno zalaže.

Glas za Zorana Milanovića je glas za modernu, građansku Hrvatsku i nadu da će se u skoroj budućnosti kleronacionalizam zamijeniti univerzalnim vrijednostima naprednih demokracija

Hrvatska je mala zemlja, globalno irelevantna no lokalno iznimno važne geopolitičke važnosti, okružena državama s kojima nema uređene dobrosusjedske odnose. S obzirom na svoje višegodišnje diplomatsko iskustvo, neosporno je da bi njegov konstruktivni i pozitivni doprinos u kreiranju vanjske politike i jačanja poslovne diplomacije bio predvidiv. Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga znao bi procijeniti koliko je stvarni, a koliko od izmišljeni vojni pristisak kao i neposredna ugroženost neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države.

Glas za Zorana Milanovića je glas za neosporno karakternu i sposobnu osobu koja može uspješno služiti hrvatskom narodu kao korektiv ukupne državne vlasti, a u svrhu osiguranja njenog redovitog i usklađenog djelovanja na svim razinama društva.

I pred kraj, posve osobno… Čini li vam se da kod gospodina Milanovića nema euforije u nastupu i na predizbornim skupovima? Drago mi je da je nema. Predizborna euforija prođe a život jedne države i svih njezinih građana se nastavi.

Život građana od kojih, nasreću, mnogi znaju, čini se poput gospodina Milanovića, da ovlasti predsjednika uglavnom nisu prevelike. Doduše, neke su rezidua prošlosti i nepotrebne u državi u kojoj pravni sustav funkcionira i u kojega građani imaju povjerenja, poput institucije pomilovanja.

No posljednje godine jasno su pokazale koliko za jedno društvo i državu nije dobro kada su premijer, vlada, parlamentarna (sklepana) većina i predsjednik iz istog političkog spektra. A slaba opozicija dakako ne pomaže.

U svakoj zemlji, a osobito kratke demokratske vladavine kao što je naša, nužno je imati korektiv vlasti, svojevrsnog ombudsmana koji će podsjećati na nužnost poštivanja vladavine prava, ljudskih prava, temeljnih demokratskih načela. Nužno je da predsjednik bude neovisan ali i da se doima neovisno, te da na taj dojam misli stalno i u svakoj prilici.

Upravo tako ja i zamišljam predsjedničku funkciju. Poput pravobranitelja, čuvara i glasnogovornika prava, no, s mnogo većim ovlastima ali i pristupu tijelima državne vlasti, svojevrsnom sukreatoru i korektivu vlasti. Ne smijemo zanemariti međunarodne kontakte koje takva pozicija nosi, te pristup medijima kao stalnu i svakodnevnu mogućnost usmjeravanja i komuniciranja vrijednosti.

Može li jedan čovjek promijeniti društvo? Ne. To gospodin Milanović zna. Znaju to i građani. A i Milanović zna da građani znaju. Pa u čemu je onda štos?

Politiziranje i manipulacija masama preko oltara kao i vješte manipulacije preko braniteljskih udruga i povlastica postala su modus operandi politike HDZ-a. Traje to toliko dugo da je postalo normalno

Netko će reći u osobnoj promociji, dobrobiti. To je točno. Vrijedi za sve kandidate. Ikada, svugdje. Pitanje je samo može li se to poklopiti s funkcijom predsjednika za koju je, po mom sudu potrebno, kao i za sve druge poslove imati tri karakteristike. To su znanje, moral i hrabrost.

Mislim da ove karakteristike gospodin Milanović ima. I mislim da ih je na svom iskustvu premijera morao ojačati i izbrusiti. A kako ”normalne realnosti” nikada dosta, politika je i iskustvo mogućeg.

Biramo sada, biramo ovdje, biramo između tri, četiri kandidata koji imaju šansu osvojiti poziciju predsjednika Republike Hrvatske. Ali, biramo i nadu ili iluziju jačanja opozije. Opozicije koja bi mogla biti pozicija. Opozicije koja bi mogla biti nužna kombinacija znanja, morala i hrabrosti. I koja bi mogla početi ujedinjavati ljude na putu boljitka Hrvatske.

S moje osobne i profesionalne pozicije, boljitak države uvijek primarno povezujem s istinskim poštivanjem pravnog u sintagmi ”pravne države”. Jer drugačijeg i nema i ne smije biti.

Zbog toga će moj glas na izborima 2019./2020. ići gospodinu Zoranu Milanoviću.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

> Svi tekstovi ovog autora