Neizrečeno i nedorečeno naslijeđe za novoga predsjednika

U predizbornim nadmetanjima, u međusobnom podbadanju i obračunavanju grešaka jednog i drugog kandidata, mnogo je toga zanemarivano što bi bilo prijeko potrebno prodiskutirati. Mislim na ozbiljni propust koji nije stvar prošlosti, nego nastavlja biti ozbiljnim propustom. Propustom koji će utjecati na budućnost – našu budućnost, budućnost kontinenta i cijeloga svijeta.

Dramatiziram? Nipošto. Gdje su budući kandidati ”smjestili” Hrvatsku? Kandidatkinja je bez treptaja oka ustvrdila da je Hrvatskoj najvažniji saveznik SAD.

Da Hrvatskoj najvažniji saveznik bude SAD, sada sa sadašnjim predsjednikom, utjelovljenjem makijavelizma i populizma, ne bi obećavalo ništa dobroga.

Trumpova je Amerika od 2018. godine povlačenjem iz više međunarodnih sporazuma demonstrirala da svoj put u novu ”veličinu” kani pokrčiti političkim egotripom i novim izolacionizmom.

”U ime naroda” od Francuske revolucije na dalje padale su glave, Narodni sudovi su u zemljama pod nacističkom okupacijom, kao i u komunističkim režimima, donosili smrtne presude osobama samo zbog neslaganja s njima, i Narodna policija je sve do kasnijih osamdesetih godina 20. stoljeća u DDR-a smijela pucati u osobe zbog sumnje u pokušaj prijelaza njemačko-njemačke granice

Amerika je istupila iz više međunarodnih dogovora: 8. svibnja 2018. godine, predsjednik Trump je izašao iz sporazuma pet zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, plus Njemačke s jedne strane i Irana s druge strane. Tim dogovorom iz 2015. godine međunarodna je zajednica odustala od sankcije protiv Irana kad Iran ograniči svoje program nuklearnog naoružavanja i dopusti međunarodnu inspekciju.

Trumpov istup iz sporazuma znači težak udarac najužim saveznicima SAD-a, među njima Njemačke, Francuske i Velike Britanije.

Iran je posljedično opet postao izravnim neprijateljem Zapada, te je cijeli Bliski i Srednji istok doveo u golemu nesigurnost.

Trumpa, izgleda, to ne zanima. Lani u svibnju, godinu dana nakon Trumpove odluke o istupu iz sporazuma s Iranom i proglašenja novih sankcija protiv Irana i Iran je sa svoje strane djelomično suspendirao dogovor. Od tada obje zemlje doprinose eskalaciji sukoba.

Europljani se već odavno pitaju tko će još imati povjerenja u SAD koji otkazuje jedan po jedan sporazum. Sporazum s Iranom per se nije ugovor, već pravni dogovor o obavezama između država u kojem jednostrano otkazivanje nije dopustivo.

Međutim, 20. lipnja 2019. godine SAD je istupio iz Vijeća UN-a za ljudska prava uz obrazloženje da zemlje-članice same krše ljudska prava. Američki ”zero-tolerance”, zbog koje se svaki ilegalni prijelaz granice tretira kao krivično djelo, polučio je i polučuje mnoge ljudske tragedije, odvajanja djece od roditelja i beskrupulozno postupanje s uhvaćenim imigrantima u SAD-u. Istup iz Vijeća za ljudska prava bio je Trumpov odgovor na kritiku Visokog povjerenika za ljudska prava.

Slijedio je Trumpov istup iz Pakta o migracijama ili jednostavno ”Marakeš” (riječ je o Global Compact For Safe, Orderly and Regular Migration) za reguliranje legalnih i ilegalnih migracija, za koje je Maroko, ali i cjelokupana afrička obala Sredozemlja vitalno zainteresirana.

Prijašnja povjerenica Europske unije za vanjsku politiku Federica Mogherini žalila je zbog američkog povlačenja iz politike ljudskih prava, baš zato što su SAD do tada bili čvrsto sidro i pouzdan oslonac Europske unije u zaštiti ljudskih prava i demokracije diljem Svijeta.

Dana 4. studenog 2019. SAD, drugi najsnažni zagađivač i potrošač fosilnih energenata iza NR Kine, ”oprostio” se s međunarodnim inicijativama za borbu protiv klimatskih promjena. ”Povijesna pogreška”, istup iz Pariškog sporazuma o prevenciji klimatskih promena, premda SAD obećava da će i dalje surađivati realno i pragmatično sa svim inicijativama.

Znanstvenici su govorili o nesavjesnom poigravanju sa zdravljem i dobrobiti čovječanstva: Klimatsku su promjene ”egzistencijalna opasnost našega doba” (i glasnogovornica/predsjednica Predstavničkog doma Kongresa, Nancy Pelosi javno se složila s njima da se predsjednik Trump ogriješio o budućnost današnje djece).

Dramatični koraci unazad mogli bi slijediti (predsjednički izbori u SAD su na pomolu). Trumpova je Amerika srušila mnogo toga što je američko-europska zajednica ostvarivala od 1945. godine do nedavno. Američki je ministar vanjskih poslova, nobelovac iz 1953. George C. Marshall (na dužnosti od 1947. do 1949.) osmislio  plan za obnovu ratom razorene Europe, koji je potaknuo ”ekonomsko čudo” i dao inicijativu za europsku integraciju.

U predizbornim nadmetanjima, u međusobnom podbadanju i obračunavanju grešaka jednog i drugog kandidata, mnogo je toga zanemarivano što bi bilo prijeko potrebno prodiskutirati. Mislim na ozbiljni propust koji nije stvar prošlosti, nego nastavlja biti ozbiljnim propustom. Propustom koji će utjecati na budućnost – našu budućnost, budućnost kontinenta i cijeloga svijeta

SAD nije samo ”glumio svjetskog policajca” i apostola morala (ne bez farizejstva, ali je i sam podmetnuo leđa), nego je postao i utočištem za izbjeglice svih ratova poslije 1945. godine, kao i tijekom ratova na Balkanu. Tada su se mirovna nastojanja pokrenula s mrtve točke, tek nakon što se SAD uključio u njih. Isto se može reći i o nastojanjima oko reintegracije okupiranih područja u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.

Hrvatska predsjednica je zdušno i sa velikim žarom branila svoj posve nekritični pogled na Ameriku. Ameriku kakvu je ona doživjela osamdesetih godina prošloga stoljeća, Ameriku njezinih studentskih dana, sliku nostalgije i osobnih simpatija.

Teško je, valjda, otarasiti se svojih uljepšanih sjećanja i pogledati u lice današnjoj Americi nacionalnog egoizma i nesolidarnosti s međunarodnom zajednicom.

Bit će zanimljivo vidjeti, hoće li novi predsjednik Zoran Milanović htjeti, i ako hoće, hoće li i uspjeti uspostaviti poljuljanu ”ravnotežu” međunarodnog partnerstva. Bilo bi prijeko potrebno jer su problemi današnjice takvi da se moraju rješavati na međunarodnoj razini.

Zato mi iritantnim djeluje govor o ”narodu”, stalno prizivanje ”naroda” i učestali apeli na narodno jedinstvo, na ”glas naroda” i druge slične floskule.

”U ime naroda” od Francuske revolucije na dalje padale su glave, Narodni sudovi su u zemljama pod nacističkom okupacijom, kao i u komunističkim režimima, donosili smrtne presude osobama samo zbog neslaganja s njima, i Narodna policija je sve do kasnijih osamdesetih godina 20. stoljeća u DDR-a smijela pucati u osobe zbog sumnje u pokušaj prijelaza njemačko-njemačke granice.

Tko poznaje povijest totalitarnih režima i država, zna da su one funkcionirale zato što su ”narod” instrumentalizirali za očuvanje i učvršćivanje njihove vlasti.

U noći nakon predsjedničkih izbora činilo mi se da se politika ponovo dosjetila ”građana i građanki”, i da se stanovnici Republike Hrvatske opet smiju osjećati građanima i građankama. Kao i da će se novi predsjednik obraćati njima, a ne amorfnoj masi – ”narodu”. Građani će mu ukazati lojalnost, ako oni procjene da predsjednik to zasluži, građani će ukazivati na greške, mane i nedostatke, građani će odlučivati, aktivno sudjelovati.

Hrvatska se može ponositi svojim građankama i građanima, koji su bili na razini kad je politika jadno i sramotno podbacila i podbacuje i dalje: po pitanju migracija čiji su vrhunac migracijski valovi dosegnuli u jesen 2015. godine.

Hrvatska nije bila zapljusnuta izbjeglicama preko noći, to se naziralo još od ljeta 2014. godine. Europa, odnosno zemlje-članice Europske unije, su odlučile čvrsto zažmiriti – a predsjednica je sa svojim tadašnjim ”entourageom” obilazila izbjeglice logore, brinula o povredi granice. ”Ženo, zar nemaš druge brige?”, bilo mi je na vrhu jezika.

”Sveta krava granica”, koju ni po koju cijenu ne treba ”povrijediti”,  sve do danas je bio i ostao njezin ”doprinos” pitanju kako se ophoditi s migracijama.

Otvoreno demonstrirana crkvenost i religioznost zatajila je kad je trebalo povući konkretne poteze. No, politika prema migrantima i migracijama u razdoblju od 2015. do 2019. godine mogla bi se okarakterizirati biblijskim (Prologom iz Ivanovog Evanđelja). ”K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše” ili ”ono što učiniste najmanjem od moje braće, meni učiniste”.

U noći nakon predsjedničkih izbora činilo mi se da se politika ponovo dosjetila ”građana i građanki”, i da se stanovnici Republike Hrvatske opet smiju osjećati građanima i građankama. Kao i da će se novi predsjednik obraćati njima, a ne amorfnoj masi – ”narodu”. Građani će mu ukazati lojalnost, ako oni procjene da predsjednik to zasluži, građani će ukazivati na greške, mane i nedostatke, građani će odlučivati, aktivno sudjelovati

Što je bilo, bilo je, kakva će biti nova ”petoljetka”, ne možemo znati. No, za svakog novog političkog dužnosnika povijest ima poučak: ”Biti prvi sluga svoje zemlje” (ovaj diktum se često pripisuje austrijskom prosvjećenom apsolutističkom caru Josipu II. On ga je usvojio, no u stvari potječe od pruskog kraja Friedricha I.).

”Služenje” kao ”odličje” i prioritet državnog dužnosnika definirao je bivši Glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjöld kad je kao Državni tajnik u ministarstvu socijalne politike Kraljevine Švedske, surađivao s politički suprotstavljenim taborom i obrazložio u svojoj studiji ”Državni dužnosnik i država”.

”Služiti državi, a ne samo stranci ili skupini, raditi za svoje političke ideale, procjene i ciljeve, ako se oni podudaraju s interesima države. Stručnošću utjecati na procese odlučivanja, nevidljivo i u pozadini, u internim administrativnim procesima. Utjecati na poštovanje prema pojedincu i na jednako pravo i jednake mogućnosti sviju. Podređivati vlastite interese onim zajedničkim, iskazati moralno utemeljenu lojalnost državi ali i lojalnost međunarodnoj zajednici. Do stanovite mjere je posluh tim vrijednostima žrtva – ali žrtva koja nagrađuje ispunjenim životom.” (Sven Stolpe, D.H. geistiger Weg/D.H. – njegov duhovni put. Njm. Izdanje. ³Frankfurt/M, 1965., str. 55, 77-83).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora