novinarstvo s potpisom
Po čemu pamtim netom raspušteni Sabor?
Po trajnoj raspuštenosti! Po uličarskim gegovima koje naši najbolji sinovi dobacuju jedni drugima u praznoj hali saborskoj, jer sabornici naši imaju distancu i izolaciju i karantena DAVNO PRIJE KORONE, ČETIRI GODINE PRIJE NJE, od prvoga dana svojih dobro plaćenih mandata i drugih bonusa.
JER NJIH NA SJEDNICAMA SABORA NAPROSTO NIKAD NITI NEMA. Htio bih reći, nije ih bilo, niti ih ima, a nit će ih biti na sjednicama Sabora.
Antun Gustav Matoš je pisao:
”Oj, Hrvati, braćo mila,
Dugo već nas vodi sila
Narodne pol-litrike.
Hajd, junaci, naprijed žurno,
Jer je vrijeme mučno, burno,
Hajd, junaci, ali kud?
Miruj, Zagreb, srce moje,
”Jadran” ima novce tvoje,
Dumi želim sretan put!
Izbori su srećno prošli,
Novi ljudi su nam došli,
Ja sam već posijedio,
A Hrvatu, siromaku,
Još je veći mrak u mraku,
Otkad je pobijedio.”
Dok Remetinec ne postane stalni dom lupeža, džabe nama i stari i novi sabor i Vlada i treći mirovinski stup, evo umro Little Richard, i evo njegovog rocka za tu družinu.
A Little Richard je wow&gosh&gee. Zapravo WHOOOO njegov usklik huuuuu, kot zmedeni ćuk: nenadmašni ”arhitekt r’n’r’-a” (tako se sam prozvao), premda je bio mnogo više od toga, genijalni crnac kojeg je zavolio bijeli svijet, urlajući i lomeći prste na klaviru (i dirke) u miksu boogie-gospel-rh’m’n’bluesa.
Majstor rock’n’rolla, sumanuti vokalist i klavirist. Tamo 1950-ih, ovo je njegov svojevrsni autorski protest protiv makartističkog lova na ”crvene vještice” diljem Amerike.
Posve prilježno, jer stari Sabor je to i činio, lovio ”crvene”, a crvenih nema ni u paklu!
”The warden threw a party in the county jail
The prison band was there and they began to wail…
Spider Murphy played the tenor saxophone
Little Joe was blowin’ on the slide trombone
The drummer boy from Illinois went crash, boom, bang
The whole rhythm section was the Purple Gang
Let’s rock everybody, let’s rock
Everybody in the whole cell block
Was dancin’ to the Jailhouse Rock…”
Sada se već rodila nova oligarhija, ”koronokracija”, i klauni na čelima država i vlada odjednom su preko noći postali Duce, Fürer, GenSek, Car i Kralj – a ja prestravljeni podanik, klečim i divim se.
Možda On (KORONOKRAT) baš mene spasi od korone, taj s Krunom koju je ukrao historiji.
Forum Tomizza prebacio je za jesen svoj redoviti pogranični susret, a tema ove godine jest DOMOVINA D.D.
”Patriotizam je valuta kojom danas mnogi trže i na koju se mnogi pozivaju. Izvan polja te ‘tržišne utakmice’, apatrida porijeklom iz Istočne Europe i iz zemalja Bliskog istoka sve je više. Boreći se za osnovna ljudska prava i osobnu slobodu, današnji pisac-apatrid odbacuje domoljubne floskule i rastače teoriju ‘krvi i tla’. U kojem obliku se vjerodostojna privrženost vlastitoj zajednici, vlastitoj zemlji danas uopće može iskazati i kakvog ima smisla u budućnosti? I napokon: ostaje li jezik istinska domovina pisca?”
Još je i Ivan Cankar, kao i Matoš, pjevao stihove za nas danas, prije više od stotinu godina:
”V bogatih kočijah se vozijo
baroni, tatje, bankirji,
mimo mladih kostanjev, skoz jasni večer
ob nas siromakov špalirji.
In kaj je napravil pravični bog?
nasul jim je bogastva,
blaga in časti in odel jih povrh
še z glorijo veličastva.
Tako se vozijo tatje
in hudo mi je siromaku
ves truden in lačen in ves bolan
se potikam ob vsakem koraku.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.