Diktator Orban – turistički animator za Hrvatsko primorje

Pred nešto više od mjesec dana mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó zahvalio je našem Gordanu Grliću Radmanu što on i zemlja u kojoj je ministar, nije popustila pritiscima ”međunarodnoga liberalnog mainstreama” i napala Mađarsku zbog korona diktature neograničenoga trajanja koju je uveo premijer Viktor Orban.

”Zahvalni smo Hrvatskoj”, rekao je tom prilikom novinarima Szijjártó, na graničnome prijelazu Goričan – Letenye i poručio: ”Mađarska vam to nikad neće zaboraviti!”

Gordan Grlić Radman na taj je nezaborav uzvratio s ”Brat uz brata, Mađar uz Hrvata” i raspričao se o višestoljetnome prijateljstvu.

Benevolentan stav i šutnju hrvatske vanjske politike prema bodljikavoj žici na granici sa susjedima i nedemokratskoj vladavini mađarskoga premijera i njegove stranke Fidesz, zbog koje je do kraja godine izbačena iz europske pučke obitelji, vječno zahvalna Mađarska ”platila” je Hrvatskoj sa sto tisuća maski i pet tisuća zaštitnih odijela nakon potresa u Zagrebu.

A onda je opjevana hrvatska šutnja došla na naplatu 4. lipnja kad je Viktor Orban na svome Facebook profilu objavio video s nedavnog otkrivanja spomenika ”Mađarska kalvarija” posvećenog tom datumu 1920. godine, kad se i službeno, nakon Prvog svjetskog rata, raspala Austro-Ugarska Monarhija.

Nakon što su se na noge digli mnogi Primorci, a riječki gradonačelnik Vojko Obersnel poručio kako je mađarski premijer nakon zemljopisa i karata, pao i na ispitu iz povijesti, pa selektivnim tumačenjem samo želi uzburkati nacionalističke strasti, mađarsko je veleposlanstvo iz Zagreba poručilo kako smo se ”pogubili u prijevodu” i da je ovaj citat trebao biti: ”Rijeka – na more Mađari”

Na spomeniku nekad velikoj Mađarskoj unutar Monarhije, na temelju prijevoda, piše ”Rijeka – mađarsko more”, dok nacionalizmu i širenju granica skloni Orbanovi ministri uvjeravaju kako je to tek citat pjesnika Lajosa Kossutha, koji je sredinom 19. stoljeća zagovarao gradnju pruge i odlazak Mađara na prelijepi Jadran.

Nakon što su se na noge digli mnogi Primorci, a riječki gradonačelnik Vojko Obersnel poručio kako je mađarski premijer nakon zemljopisa i karata, pao i na ispitu iz povijesti, pa selektivnim tumačenjem samo želi uzburkati nacionalističke strasti, mađarsko je veleposlanstvo iz Zagreba poručilo kako smo se ”pogubili u prijevodu” i da je ovaj citat trebao biti: ”Rijeka – na more Mađari”.

Dakle gotovo turistički slogan kojim ”brat Mađar” podno karte velike Mađarske koja obuhvaća dijelove Hrvatske, Srbije, Slovenije, Slovačke, Austrije, Rumunjske i Ukrajine, karte za dvije trećine veće od teritorija današnjih susjeda, poziva na ljetovanje u Hrvatsko primorje.

Eto, vječno zahvalni brat Viktor Orban, s premijerskih visina spustio se na niske grane sezonca, turističkoga animatora i poziva svoje građane da ljetuju na Hrvatskome primorju.

Spašava nam sezonu, a mi nezahvalnici optužujemo ga za teritorijalne pretenzije. Kratkovidni kakvi jesmo, u mogućem drugom epidemijskome valu, ostat ćemo bez sto tisuća mađarskih maski i pet tisuća zaštitnih odijela.

Strašno! Izgubiti ”toliku” opremu zbog komadička riječkog mora.

Brat Grlić Radman nije reagirao na kartu, a zbog natpisa na spomeniku u Ministarstvo vanjskih poslova pozvao je na razgovor veleposlanika zemlje koja tako zdušno, spomenicima, agitira za hrvatski turizam kako bi rekao da su Hrvatska i Mađarska: ”Dvije susjedne države koje povezuje višestoljetna zajednička povijest te da je grad Rijeka neupitne zemljopisne i državne pripadnosti Republici Hrvatskoj”.

Oštro i konkretno, nema što!

Ništa oštriji protiv susjeda Mađara nije bio ni pretendent na premijersku fotelju u Vladi Republike Hrvatske, Tuđmanov generalni konzul u toj zemlji Miroslav Škoro koji je u veljači o Viktoru Orbanu govorio kao o političkome uzoru.

Zanimljivo je promatrati sve te velike hrvatske domoljube kako oprezno, gotovo sluganski gaze, k’o po jajima, kad su Orbanove teritorijalne nepodopštine i nacionalistička interpretacija povijesti u pitanju

S riječkoga Korza, okružen s ona dva i pol člana i simpatizera iz Rijeke, poručio je kako ”ondje živi značajna hrvatska manjina te da svaku pretenziju na teritorij Hrvatske odbacuje kao nešto što se ne može i neće dogoditi”.

Zanimljivo je promatrati sve te velike hrvatske domoljube kako oprezno, gotovo sluganski, gaze k’o po jajima, kad su Orbanove teritorijalne nepodopštine i nacionalistička interpretacija povijesti u pitanju.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović uvjerava nas kako ”nema razloga za brigu”.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković s puno razumijevanja to naziva ”folklorom koji se zbiva s vremena na vrijeme”, a osječki župan Ivan Anušić smatra kako svi susjedi imaju teritorijalnih pretenzija, ”posežu za hrvatskim teritorijem, a priča oko Mađarske ima profinjeniju liniju – jer oni to ne rade sirovo kao Srbi 1991., već sustavno ulažu u Baranju…”

Gadljivo, da čovjek ne povjeruje vlastitim ušima.

Sva sreća da mi u Rijeci, unatoč svim pjesničkim slobodama Lajosa Kossutha i političkom sluganstvu hrvatskih stranaka s desna, znamo čije je more u Kvarnerskom zaljevu, tko je diktator – a tko turistički animator.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora