novinarstvo s potpisom
Markov sam trg, zajedno s kolegicama i kolegama iz zeleno-lijeve koalicije, ujutro, na dan rasprave o budućoj novo-staroj Vladi i njezinom copy&paste programu prolazila noseći u ruci plavičastu masku i u prolazu jednoj od televizija koje su se sjatile oko ulaza u Sabor rekla što mislim o prijedlogu da Zlatko Hasanbegović bude potpredsjednik Odbora za ljudska prava.
Čija će ljudska prava braniti? Duhova iz prošlosti? Poučena iskustvom njegovog zalaganja za građane grada Zagreba u Skupštini Grada, nema dileme.
Tako mi je započeo taj, drugi po redu saborski ”beskrajni dan”. Kao u poznatom filmu u nas prikazivanom kao ”Beskrajni dan” (Groundhog Day iz 1993.), ovog će puta sve na početak vraćati zastupnica Vidović Krišto, svako malo, usprkos opomenama, odbijajući u Saboru staviti masku.
Deseti saziv Sabora očekivano je izazvao više pozornosti raspravama o nošenju maski no što bi se to dogodilo da je prošla Vlada, a sad tek s kozmetičkim osvježenjima i sadašnja, vjerodostojnije ”komunicirala” njihovu svrsishodnost.
Raspored sjedenja u sabornici ”prema epidemiološkim mjerama”, glasovi zastupnika i zastupnica s galerije i salona, koje i da vidim, ne bih prepoznala, staro-novi ministri ”na čekanju” u prvome redu.
Ministra Ćorića ne vidim jer je zaklonjen stupom, a nagrađen je za vjetro-dostojnost podebljanim ministarstvom, ”ministarstvom pleonazma”, kako je zgodno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja nazvao predsjednik našeg Kluba zeleno-lijevog bloka Tomislav Tomašević.
Tomislav sjedi lijevo od mene u posljednjem redu sabornice i sluša poluglasna negodovanja iskusnih zastupnika Grmoje i Bulja, dok u saborskoj ”niši”, kao samoinstalirana nova gospa, zaogrnuta velom, sjedi Karolina Vidović Krišto.
Na suprotnom je kraju, sama, Dalija Orešković kojoj je hladno. Izgubila je putem do Sabora člana kluba, za kojega vjerujem da je tek pitanje vremena kada će postati 77 član vladajućih. ”Iz njih si potekao, njima ćeš se i vratiti”, moglo bi se reći.
Možda bi već jučer i digao ruku za Vladin program da nisu doveli od Stožera pomilovanog, moguće zaraženog, gradonačelnika Hrebaka. Jer ako mogu izbori za vrijeme pandemije Covida-19, može se i s koronavirusom u Sabor – ako je to HDZ-u u korist.
Ne vidim ni lica zastupnika i zastupnica s desne strane sabornice, lica ne vidim, ali prepoznajem govor dodvorništva Velikom mandataru. Nadaju se da će on prepoznati tko se krije ispod maske.
Vidović Krišto uporno ponavlja o protuustavnom sazivu Sabora, a da pri tom ne dovodi svoje mjesto zastupnice u pitanje, bezvoljni Škoro spominje žetončiće, a bračni si par Raspudić-Selak upućuje replike ne bi li produžili ograničenu minutažu izlaganja.
Čekam svisca.
I lutanja kroz saborske hodnike doprinose osjećaju vraćanja na početak, poput odmotavanja filma koji još nije montiran do kraja, unatoč tome što je već nekoliko puta prikazivan publici.
Kao saborski novaci i novakinje, dan ranije smo dali prisegu na koji način ćemo obavljati svoju dužnost. Neće mi trebati šalabahteri, neću prepisivati. Zeleno-lijevi su ušli u Sabor zahvaljujući zadaćama koje su sami pisali.
Oni koji su prepisivali, loše su prošli. Osim HDZ-a, koji sam sebe prepisuje i za prepisane zadaće dobiva prolaznu ocjenu.
Oni koji su trbuhozborili iz prošlosti, prošli su malo bolje, ali nezadovoljni ocjenom prigovaraju da im je netko oteo šalabahtere.
Čekamo prijedlog Programa Vlade o kojemu bi se prvoga radnoga dana trebalo raspravljati. Beskrajni se dan s HDZ-ovim glavnim glumcima u krupnom planu mora nastaviti.
Pod maskama se teško diše. Magle se naočale.
Vlada ”samorazumljivo” predlaže svoj mandatni program dostavljajući ga zastupnicama i zastupnicima 40 minuta prije same sjednice, a predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, Branko Bačić i ne krije što nam je bilo činiti: ta mogli smo, kaže, već proučiti predizborni program HDZ-a u izbornoj kampanji!
Time je samo potvrdio da HDZ još uvijek, i nakon 30 godina od uspostave države, ne vidi razliku između partije i države. Stranački program HDZ-a, po Bačićevim riječima, je i program državne institucije koju zovemo Vlada.
HDZ ne samo da ”ima Hrvatsku”, kako si tepaju još od početka 90-ih, nego ima program s kojim svi moraju biti zadovoljni. Nema tu ni potrebe za maskom.
Rasprava o programu, iako znamo da će biti prihvaćen, a predloženi ministri i ministrice potvrđeni, traje satima. Jednakost na djelu: za govornicom bez maske, iz klupa s maskom.
Svatko se želi predstaviti. Neki da se svide biračima, neki mandataru. Neki da ukažu da će sve biti ”isto kao lani”. Neki se pozivaju na početak filma, na prvoga predsjednika, neki bi Ustav zamijenili nekom drugom knjigom.
Prijedlozi i kritike padaju na govornicu koja se hitro dezinficira.
Mandatar tipka po mobitelu. On zna kako će današnji dan završiti. Tipkaju i zastupnici. I oni znaju kako će današnji dan završiti.
U razvijenim demokracijama, znamo, pregovori koalicijskih partnera mogu trajati tjednima i mjesecima, javnost je u te pregovore uključena, dramatski zaplet je garantiran, ima iznenađenja, dobrih i loših, glavnih i sporednih uloga…
Samo kod nas saborski dani, godine, pa i desetljeća mogu izgledati kao, u našem slučaju, loš film koji se stalno vraća na početak.
Vrijeme je da to promijenimo, bar mi iz Kluba zeleno-lijevog bloka zbog više od 116.000 birača koji su nas radi toga i izabrali.
Nešto pred ponoć vraćam se s maratonske sjednice. Premotat ću film još jednom.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.