Covid-19 i naše slobode (6)

6.Zakon o izmjenama i dopunama ZZPZB-a

Dana 17. travnja 2020. godine Hrvatski sabor usvojio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (dalje u tekstu ZID ZZPZB-a; NN 47/20). Tim Zakonom uvedene su novine koje su, prema mišljenu zakonodavca, bile potrebne i relevantne za suzbijanje Covida-19.

U prvom redu, nadležnost za proglašenje epidemije prebacuje se na Vladu Republike Hrvatske koja određuje i zaraženo područje. Ministar nadležan za zdravstvo pri tome ima smanjene i specifične ovlasti, da na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, posebnom odlukom proglašava opasnost od epidemije zarazne bolesti te određuje zaraženo, odnosno ugroženo područje (promjena čl. 2. st. 4. te dodavanje stavka 5. u ZZPZB-u).

S obzirom na to da je Vlada Republike Hrvatske najviše tijelo izvršne vlasti, ovim se izgledno uspostavlja i veći stupanj kontrole nad odlukama zdravstvenih vlasti, te daje mogućnost da se na potrebe i nužnost za proglašenje epidemije gleda međuresorski, što se, sad već iskustveno, čini od iznimne važnosti.

Osim toga, sukladno čl. 8. Zakona o civilnoj zaštiti, Vlada Republike Hrvatske već rukovodi djelovanjem sudionika u sustavu civilne zaštite u katastrofama uz potporu Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

Povijest je pokazala razorne učinke pandemija. Danas je pravo na zdravstvenu zaštitu ključno naše pravo i moćan alat u borbi protiv ove pandemije. Javno zdravstvene institucije, ali i poštivanje ljudskih prava neodvojivo je povezano

Također, ovime se omogućava i bolji hodogram kojim se može povećati pripravnost za postupke u vezi s epidemijom, jer ministar nadležan za zdravstvo ima ovlasti proglasiti opasnost od epidemije te odrediti zaraženo, odnosno ugroženo područje pa se time sustav može bolje pripremiti na izazove nadolazeće epidemije.

Na sličan način postupa i Svjetska zdravstvena organizacija kada prvo proglašava međunarodnu opasnost od širenja zarazne bolesti, a potom u slučaju potrebe i pandemiju.

Potencijalni nedostatak zakona je što ministar nadležan za zdravstvo i Vlada Republike Hrvatske imaju ovlast odrediti zaraženo područje pa nije posve jasno kako će se te nadležnosti među njima rasporediti (čl. 2. st. 3. i 4.).

Dodan je i novi pojam izolacije: ”Izolacija u vlastitom domu ili drugom odgovarajućem prostoru – samoizolacija, izolacija i liječenje oboljelih”, što toj mjeri daje jasno zakonsko značenje (izmjena čl. 12. toč. 4. ZZPZB-a) te se više ne smatra ”drugim mjerama” koje je ministar nadležan za zdravstvo mogao donijeti.

To je svakako dobro i radi jasnoće prilikom izricanja naredbi o samoizolaciji, kao i za eventualnu primjenu kaznenopravnih sankcija za nepridržavanje iste.

Daljnjim izmjenama i dopunama ZZPZB-a dodaje se bolest Covid-19 među protuepidemijske mjere koje su bile predviđene i za druge zarazne bolesti čije je suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku.

Pojam samoizolacije dodan je dakle u novi stavak iza st. 1. u čl. 21. ZZPZB-a, kao iznimka obaveznoj izolaciji koja se provodi u zdravstvenim ustanovama koje imaju osigurane uvjete za izolaciju i liječenje oboljelih od zaraznih bolesti.

Tim prijedlogom je propisano: ”Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prema epidemiološkoj ocjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ili prema procjeni doktora medicine specijalista epidemiologije, odnosno drugog nadležnog doktora medicine određene specijalnosti, osobama za koje se utvrdi da su oboljele, za koje se posumnja da boluju od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ili zdravim osobama koje su bile u kontaktu s oboljelim osobama od te bolesti, odnosno dolaze iz područja zahvaćenog bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, može se odrediti izolacija u vlastitom domu, odnosno u drugom odgovarajućem prostoru – samoizolacija, ako za to postoje odgovarajući uvjeti.”

Treba imati u vidu da je ova iznimka učinjena samo za bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-Cov-2 te da se pojam samoizolacije ne može primijeniti na druge zarazne bolesti taksativno navedene u čl. 20. ZZPZB-a.

S obzirom na to da je Vlada Republike Hrvatske najviše tijelo izvršne vlasti, ovim se izgledno uspostavlja i veći stupanj kontrole nad odlukama zdravstvenih vlasti, te daje mogućnost da se na potrebe i nužnost za proglašenje epidemije gleda međuresorski, što se, sad već iskustveno, čini od iznimne važnosti

Na oboljenja Covid-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 uvedena je i mogućnost primjene sigurnosnih mjera izmjenom i dopunom čl. 47. ZZPZB-a. Tako se pojam samoizolacije dodaje među posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti (toč. 8).

U istoj odredbi dodaje se novi stavak 4. koji propisuje da kada je sukladno zakonu proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, sigurnosne mjere može odlukom narediti, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, a te su odluke pod neposrednim nadzorom Vlade Republike Hrvatske.

Na taj način, kao i prilikom proglašenja epidemije, odnosno opasnosti od epidemije, omogućava se veći nadzor nad odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske koji može narediti provođenje sigurnosnih mjera, a i priznaje se izrijekom nadležnost Stožera koji do sada nije bio spomenut u ZZPZB-u.

Međutim, jedna od najvažnijih novina jest izmjena članka koji regulira pravo na naknadu radi provođenja sigurnosnih mjera u određenim slučajevima.

Kada je naime proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, ministar je ovlašten donijeti odluku kojom određuje pravne i fizičke osobe, način i troškove provedbe obveznih protuepidemijskih mjera.

Radi provođenja sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti osobama pripada naknada, osim ako su ispunjene pretpostavke iz stavka 4. čl. 47. ZZPZB-a, znači ako je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje.

To konkretno znači da naknada za provođenje protuepidemijskih mjera pripada samo u sporadičnim slučajevima pojave zarazne bolesti. Tada, iznos naknade, kao i mjerila za određivanje naknade iz stavka određuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za financije.

Ujedno sigurnosne mjere iz stavka 2. članka 49. koje naređuje ministar i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavljuju se u Narodnim novinama.

Izmjenama su proširene i ovlasti sanitarnih inspektora tako da oni mogu u obavljanju sanitarno-inspekcijskog nadzora na granici narediti samoizolaciju (čl. 68. ZZPZB-a). Nadalje, sanitarnim inspektorima daje se ovlast da u provođenju nadzora nad provedbom ZZPZB-a mogu narediti stavljanje u organiziranu karantenu osobe koje ne poštuju propisane posebne i sigurnosne mjere te narediti samoizolaciju (čl. 69. ZZPZB-a).

Pojam samoizolacije dodan je dakle u novi stavak iza st. 1. u čl. 21. ZZPZB-a, kao iznimka obaveznoj izolaciji koja se provodi u zdravstvenim ustanovama koje imaju osigurane uvjete za izolaciju i liječenje oboljelih od zaraznih bolesti

Uvedene su i, sada puno jasnije, prekršajne sankcije u čl. 76.a ZZPZB-a koje odgovaraju potrebama ove pandemije. Tako se novčanom kaznom u iznosu od 8.000 do 15.000 kuna kažnjava za prekršaj fizička osoba ako se ne pridržava sigurnosne mjere samoizolacije te ako se ne pridržava sigurnosne mjere stavljanja u karantenu. Pooštrena je i novčana kazna koju može izreći sanitarni inspektor sa 1.000 na 5.000 kuna (čl. 79. ZZPZB-a).

Prijelazna i završna odredba iz čl. 18. ZID ZZPZB-a omogućava retroaktivnu primjenu zakona, odnosno nastoji dati dodatni legitimitet odlukama Stožera, time što proglašava da se sve dosadašnje odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u povodu epidemije Covid-19 smatraju sigurnosnim mjerama prema odredbama ZZPZB-a.

Iz ovako intoniranih izmjena ZZPZB-a proizlazi opasna indikacija da doista dosadašnje odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske imaju dvojbenu valjanost što je prvenstveno važno političko pitanje, ali može proizvesti i vrlo ozbiljne pravne posljedice za pravne i fizičke osobe koje su bile podvrgnute mjerama koje su na takav način određene, kao i za pravni sustav u cjelini.

No, prema našem mišljenju, važnije je pitanje zašto te odluke nije donosio ministar nadležan za zdravstvo, poglavito jer nije bilo proglašeno izvanredno stanje.

Ali iščitavajući odredbe Zakona o civilnoj zaštiti također se mogu naći argumenti za nadležnost Stožera u određivanju tih mjera, ali se opet postavlja pitanje zašto su zanemarene odredbe ZZPZB-a koje istu nadležnost daju ministru nadležnom za zdravstvo.

Zakon o izmjenama i dopunama ZZPZB-a donesen je po hitnom postupku s brojem glasova potrebnim za donošenje organskih zakona u skladu s čl. 83. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.

Zaključak

Prvi val pandemije Covid-19 u Republici Hrvatskoj, osim što je izazvao neizvjesnost te je doveo do teških javno-zdravstvenih i gospodarskih prilika, otvorio je vrlo ozbiljna pravna pitanja koja će sigurno i nadalje biti aktualna, počevši od opće nadležnosti za donošenje mjera za vrijeme tako kriznih situacija pa sve do razvoja sudske prakse u individualnim predmetima pojedinaca nad kojima su se provodile sigurnosne mjere ili izricale kaznene sankcije.

Pojava Covida-19 upućuje i na nužnost razvoja zakonodavstva i pravne prakse u smjeru zaštite prava pojedinaca te stvaranja primjerene ravnoteže između prava pojedinaca te javnog interesa kada je u pitanju pandemija koja predstavlja opasnost ne samo za zdravlje pojedinca nego i za zdravlje sviju nas.

Pojava Covida-19 upućuje i na nužnost razvoja zakonodavstva i pravne prakse u smjeru zaštite prava pojedinaca te stvaranja primjerene ravnoteže između prava pojedinaca te javnog interesa kada je u pitanju pandemija koja predstavlja opasnost ne samo za zdravlje pojedinca nego i za zdravlje sviju nas

Kako Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova donosi Procjenu rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku, Strategiju smanjenja rizika od katastrofa, Strategiju razvoja sustava civilne zaštite te Državni plan djelovanja civilne zaštite, vjerujemo da je pojava Covida-19 skrenula pozornost da se pandemijama prisupi i na način da ih se shvati kao sigurnosni izazov, ali najprije kao izazov za osiguranje dostupne, univerzalne i učinkovite zdravstvene zaštite.

Dodatno, ovom pandemijom će zasigurno pitanje nejednakosti i prava na zdravstvenu zaštitu, zdravstvene usluge i dostupnost zdravstvene zaštite te osiguranja potrebnih lijekova i medicinske opreme postati jedno od glavnih nacionalnih i globalnih pitanja.

Kako osigurati svima, uključujući i migrante i sve ranjive skupine, pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu izazov je našeg vremena.

Povijest je pokazala razorne učinke pandemija. Danas je pravo na zdravstvenu zaštitu ključno naše pravo i moćan alat u borbi protiv ove pandemije. Javno zdravstvene institucije, ali i poštivanje ljudskih prava neodvojivo je povezano.

Prije mogućeg novog vala pandemije Covid-19, navedene pravne nedoumice bi morale postati stvar prošlosti. Silina pandemije se zasigurno lakše suzbija kada se zna točno kome je što činiti i u kojim okvirima, kako bi se više potrebne pozornosti preusmjerilo u bolju organizaciju i koordinaciju sustava zdravstvene zaštite te stvaranje preduvjeta za ispunjenje najveće moguće razine prava na zdravlje.

(Kraj feljtona)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  COVID-19 i naše slobode (7) - Pitanje samoizolacije
    •  Covid-19 i naše slobode (5)
    •  Covid-19 i naše slobode (4)
    •  Covid-19 i naše slobode (3)
    •  Covid-19 i naše slobode (2)
    •  Covid-19 i naše slobode (1)

> Svi tekstovi ovog autora