Slijepu mrlju percepcije imaju i mjesne crkve diljem Europe

Čestitka što ju je predsjednik Biskupske konferencije SAD-a, José Horacio Gómez, nadbiskup Los Angelesa, uputio novom predsjedniku Bidenu na sam dan inauguracije, izazvala je buru začuđenih i zaprepaštenih reakcija u javnim medijima diljem Europe iako su agencije tekst objavile tek u dijelovima s najintrigantnijim pasusima (oslanjam se na tekst sa portala Talijanske biskupske konferencije).

Sudeći prema citatima na toj web stranici, intonacija poruke nadbiskupa Gómeza nije toliko oštra, čak nije nekurtoazna, kao što su ju doživjeli uglavnom europski komentatori.

Po njihovom mišljenju kardinal Gómez, nakon nekoliko uvodnih kurtoaznih rečenica, nije propustio naglasiti da biskupi suradnji s novim predsjednikom pridodaju posebnu pozornost, zato što je u SAD-u tek drugi put u povijesti zemlje na kormilu države katolik, i to čak 60 godina nakon prvoga katoličkog predsjednika Johna F. Kennedyja.

Nadbiskup Gómez podcrtao je spremnost surađivanja sa svakim predsjednikom i svakim sastavom Kongresa po pitanjima u okviru kojih ima podudarnosti između Katoličke crkve i države, ali vezano i uz druge teme, kako je rekao ”gdje moramo zauzimati suprotne stavove”.

No sad je monsinjor Gómez novom predsjedniku Bidenu izravno naveo popis grijehova i mana, zbog kojih Biskupska konferencija ne smije šutjeti nego je dužna preduhitriti zlo.

O čestitci Biskupske konferencije, odnosno njezinog predsjednika, drugi su biskupi saznali o njezinom sadržaju tek naknadno i ostali su neugodno iznenađeni, a neki su se, primjerice, nadbiskup čikaški Joseph M. Cupich (po precima dalmatinske gore list) javno ogradili.

Protiv Trumpove nehumane imigracijske politike nacionalna Biskupska konferencija očitovala se vrlo diskretno, uopćenim opomenama. Većina biskupa ostala je privržena Trumpovoj stranci, iako je ona forsirala socijalni darvinizam i grabežljivi kapitalizam

Monsinjor Gómez nije krio svoje neslaganje prvo s Bidenovim liberalnim stavom naspram pobačaja, posebno s predsjednikovom namjerom da ozakoni pravo žene da slobodno i samostalno odlučuje o pobačaju.

Biskupsko neslaganje se odnosi i na Bidenov liberalni stav prema kontracepciji.

Nadalje, nadbiskup se ne slaže s Bidenovim zalaganjem za zaštitu homoseksualaca, queer osoba, te drugih ne-heteroseksualnih skupina od diskriminacije, odnosno zbog predsjednikova obećanja da će zabraniti diskriminiranje na osnovi seksualne orijentacije i da će to ozakoniti.

Nadbiskup Gómez ”veoma je zabrinut” negativnim odjekom u javnosti zbog takvog ignoriranja singularnog dostojanstva braka, zbog brisanja različitosti spolova, što su ih, prema njegovom mišljenju, zadali prirodni zakoni odnosno Božja volja.

Sva su nabrojena ”zla” izravni napadi na ljudsko dostojanstvo i na svetost obitelji, i zato ovi grijesi nisu ničija privatna stvar, nego zadiru u socijalnu pravdu.

Nadbiskup Gómez predlaže novom predsjedniku što skorije započinjanje dijaloga vezanih za analizu kulturoloških i gospodarskih uzroka oko pobačaja i za pomanjkanje hrabrosti za zasnivanje obitelji. Nakon toga nadbiskup nudi suradnju u borbi protiv pandemije, u suzbijanju negativnih posljedica ”socijalne distance” i tereta koji u tome proživljavaju obitelji.

Talijanski izvor ne sadrži kvalifikacije poput ”napada na fundamentalne vrijednosti”; pristajanje uz gender ideologiju – nespojivo s američkim svetinjama, ograničavanje vjerske slobode (katolika), moralni bankrot SAD-a.

Najviše intrigira u toj, po svojim naglascima i istaknutim prioritetima, ipak osebujnoj poruci – pobačaj, homoseksualci, transgender osobe – da Bog dâ da su to najprioritetnije brige i najteža zla s kojima se Amerika u ovo vrijeme mora uhvatiti ukoštac.

Valja popraviti štošta toga počevši od problematičnog nasljedstva Bidenova prethodnika. Između ostalog mora se poraditi na ophođenju s pandemijom, uslijed koje SAD bilježi daleko iznadprosječni broj umrlih pacijenata. Neosporna je činjenica da to ne iziskuje za sada dijalog, nego hitne akcije kao i Trumpovo ukidanje Obamacarea, što bi građanima i građankama skromnog životnog standarda osigurao temeljnu zdravstvenu zaštitu.

O čestitci Biskupske konferencije, odnosno njezinog predsjednika, drugi su biskupi saznali o njezinom sadržaju tek naknadno i ostali su neugodno iznenađeni, a neki su se, primjerice, nadbiskup čikaški Joseph M. Cupich (po precima dalmatinske gore list) javno ogradili

Osiromašivanje s jedne strane, te smanjivanje poreza koje ide u prilog bogatima – što ukazuje na silni trend prema ”kapitalizmu grabljivica” i socijalnom darvinizmu, kao i kompleksu imigracijske politike. No dodatni problem je u tome što popis zabrinjavajućih trendova raslojavanja američkog društva ima tendenciju značajnog povećanja.

U tom svjetlu, poruke američke Biskupske konferencije s prioritetima za Bidenovu politiku, doimaju se ”izvansvjetskim”, a Crkva s takvim biskupima nedorasla je aktualnim izazovima.

Ona njeguje privatnu duhovnost i individualni, privatni moral (većina članova Biskupske konferencije SAD-a je imenovana pod pontifikatima Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.). Formirani su u duhu dvaju pontifikata vezanih za Drugi vatikanski koncil i druge polovice XX. stoljeća, te su slijedili ”put Crkve – to je Čovjek”, pak živjeli su u duhu koncilske konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu ”Radost i nada” (Gaudium et spes), ali pravi je zamah taj duh dobio pod papom Franjom. No očigledno je da ga ne mogu slijediti svi biskupi istim žarom.

Komentatori europskih medija podsjećaju da se američka Biskupska konferencija naspram Trumpovih problematičnih poteza držala gotovo nečujnom, šutljivom, tako da se obistinilo geslo ”šutjeti znači odobravati”… (qui tacet consentire videtur).

Protiv Trumpove nehumane imigracijske politike nacionalna Biskupska konferencija očitovala se vrlo diskretno, uopćenim opomenama. Većina biskupa ostala je privržena Trumpovoj stranci, iako je ona forsirala socijalni darvinizam i grabežljivi kapitalizam.

O moralnim manama bivšeg predsjednika, što ih je stala osuđivati kulturna svjetska javnost, o njegovim rasističkim, seksističkim, ksenofobnim istupima i izgredima biskupi bi, slijepi na jedno oko, dobrohotno zažmirili. Činjenica da se Trumpov program nije zasnivao na temeljima kršćanstva, biskupima nije smetala – iako ili možda – zato što se volio slikati s Biblijom u rukama.

Biskupska slijepa mrlja percepcije i njihova šutljivost (sve do samog vrha Crkve) podsjeća me na povijesne prethodnice (ne paralele; neću uspoređivati, jer za to su okolnosti u SAD-u od 2017. do 2021. godine previše različite od onih od 1933. do 1945. godine) šutnje i neprimjećivanja ili naivno dobronamjernim previđanjem pod geslom Right or wrong, my country – bilo da se radi o strahu zamjeriti se ili o zaslijepljenosti iz lojalnosti – nitko nije sprečavao još gore stvari, nego natovario na sebe osudu kasnijih generacija.

Ne mogu, a da ne ukažem na nadbiskupa Stepinca. On je pokazao da zna oštro osuđivati i kritizirati, ali 1944. godine saveznike zbog bombardiranja hrvatskih gradova, a 1945. godine partizanske vlasti. Nikad prije toliko oštro nije sudio i osuđivao zlodjela vlasti NDH. Kad je stanovništvo trpjelo pod zračnim napadima i proklinjalo saveznike (a da nisu pitali tko je kriv za rat protiv NDH), nadbiskup je dolijevao ulje na vatru, a da ogorčenost nije usmjerio prema pravim uzročnicima.

Osude pobačaja čule su se od 1941. godine na dalje (kao i prije te prevratničke godine), osude psovki (čak i poseban molitveni tjedan protiv psovki) dok su se događale deportacije, a nadbiskup moralnost i opravdanost deportacija i upućivanja u logore nikada nije izrekom doveo u pitanje. Stojim iza iznesene tvrdnje jer sam temeljito proučavala vjerodostojne dokumente.

Ne mogu, a da ne ukažem na nadbiskupa Stepinca. On je pokazao da zna oštro osuđivati i kritizirati, ali 1944. godine saveznike zbog bombardiranja hrvatskih gradova, a 1945. godine partizanske vlasti. Nikad prije toliko oštro nije sudio i osuđivao zlodjela vlasti NDH. Kad je stanovništvo trpjelo pod zračnim napadima i proklinjalo saveznike (a da nisu pitali tko je kriv za rat protiv NDH), nadbiskup je dolijevao ulje na vatru, a da ogorčenost nije usmjerio prema pravim uzročnicima

Zgranuta moram ustanoviti da Crkva i njezini službenici na odgovornim položajima nisu do sada mnogo naučili iz brojnih povijesnih analiza i nisu ih primijenili na suvremene događaje.

Nema velikih razlika između biskupa u vrijeme Drugoga svjetskog rata i onih koji su djelovali u poslijeratnim tiranijama, pod okrutnim i nemoralnim vođama diljem svijeta. Iskrivljene percepcije i nesnalaženja u izazovnim situacijama ima napretek.

Teško je dokučiti zašto bi borba protiv diskriminacije – bilo da se radi o nacionalnim, konfesionalnim, seksualnim manjinama – ikome išla na štetu. Zašto se heteroseksualci i takvi bračni parovi moraju osjećati ugroženi ili zakinuti u svojim pravima, kad bi politika ta ista prava priznavala i neheteroseksualcima? Zašto bi uopće borba protiv diskriminacije bila nepodnošljiv napad na opći moral?

Ne treba pogledati samo na SAD. Slijepu mrlju percepcije imaju i mjesne crkve diljem Europe, i njima bliske udruge koje uživaju prešutnu ili čak javnu podršku.

Njima bih željela postaviti pitanje: Koja prava gube katolici, heteroseksualci, supružnici u heteroseksualnim brakovima, ako bi i druge skupine koje ne žive po tim mjerilima, dobile ista prava? Zašto su potrebne i zaslužne udruge koje u svom programu rada potenciraju diskriminaciju?

Čemu nervoza naspram prava manjina – jer je Bogom zadano da na Zemlji ima povlaštenih i ”drugih”. Povlastice po rođenju, pripadnosti i inim kriterijima izvan ljudskog dosega pale su još 1789. godine.

Autoritarni katolicizam, koji svoju doktrinu nastoji štititi diskriminacijom bilo koga, koji je slijep i bez empatije za marginalizirane skupine, ima slijepu mrlju percepcije i za čovjeka, koji je ”put Crkve”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora