Brexit i budućnost demokracije

Brexit je jedna tužna posljedica perioda svjetske i europske politike u kojemu su, nažalost, carevali populizam, desni ekstremizam i nacionalistička mitomanija – kao i uvijek – na štetu svih. Ipak, najviše na štetu samog Ujedinjenog Kraljevstva.

U materijalima za prošlotjednu saborsku raspravu o Brexitu, dobili smo jednu odličnu grafiku koja prikazuje razlike u odnosu Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije u nizu područja, od slobode kretanja, preko trgovine robom i trgovine uslugama, do energetike i pristupa programima poput Erasmusa, Obzora i drugih. U skoro svim poljima vidljivo je da je Ujedinjeno Kraljevstvo na gubitku.

Da ne bi bilo greške, i Europska unija je itekako na gubitku – prije svega u sigurnosnom aspektu, budući da je Ujedinjeno Kraljevstvo dio sigurnosne koalicije Five Eyes, i Unija je odlaskom Ujedinjenog Kraljevstva izgubila pristup tom savezu.

Sporazumi oko kojih je postignut dogovor daju dozu sigurnosti i za građanke i građane Ujedinjenog Kraljevstva u zemljama članicama Unije, i obratno. Međutim, Brexit je proizveo mnogo više nesigurnosti, prije svega za Ujedinjeno Kraljevstvo i njegovu budućnost.

Brexit nas treba naučiti da ne podcjenjujemo potpaljivače niskih strasti, koji igraju na emocije i gašenje razuma. Brexit nas treba naučiti da takvi najbolje uspijevaju kad postoji demokratski deficit

Gorkom ironijom smatram činjenicu da bi Brexit, pogonjen potpuno promašenim i zastarjelim konceptima suvereniteta, mogao u konačnici rezultirati raspadom samog Ujedinjenog Kraljevstva.

Neki je dan objavljeno istraživanje u kojemu preko pola građanki i građana Škotske podržava izlazak te zemlje iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Podrška nezavisnosti je u Škotskoj već dugo ”na vagi”, da tako kažem, u smislu da je omjer građanki i građana koji podržavaju nezavisnost i onih koji podržavaju ostanak u državnoj zajednici s Engleskom, Walesom i Sjevernom Irskom podjednak, međutim, istraživanje o kojemu govorim već je 21. za redom u kojemu nezavisnost ima značajno veću podršku od ostanka u zajednici.

To ne treba čuditi – na posljednjem referendumu o neovisnosti Škotske, selling point za ostanak Škotske u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je članstvo u Europskoj uniji.

U Walesu, još jednom dijelu Kraljevstva koji je na referendumu o Brexitu većinski glasao za ostanak u EU, stranka Plaid Cymru bilježi povijesno visoku podršku građanki i građana. Prošle godine su osnovali komisiju koja treba utvrditi mogućnosti i modele izlaska Walesa iz Ujedinjenog Kraljevstva. Nalaz te komisije, među ostalim, navodi da bi Wales trebao tražiti neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva i članstvo u Europskoj uniji.

Ove godine, otprilike u isto vrijeme kad Hrvatska bude birala gradonačelnike i župane, Wales će birati svoj Senat. Ako Plaid Cymru na tim izborima odnese pobjedu, Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi biti mnogo manje ujedinjeno nego dok je bilo u EU. Ali, besmrtnim riječima Harolda Wilsona, A week in politics is a long time.

Kolege iz Domovinskog pokreta i Mosta na raspravi su postavili pitanje je li David Cameron pogriješio raspisavši referendum o Brexitu.

Mislim da to uopće nije bezvezno pitanje, budući da ulazi u srž nečega što se nalazi u temelju političkih procesa ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego i u skoro svim zemljama Unije, a to je koncept suvereniteta. To je također koncept demokracije.

Prije svega, u zemlji koja je ustavna monarhija, u kojoj je i dan-danas potreban royal assent da bi zakonski akti stupili na snagu – koliko god to bilo nominalno – rasprava o tome je li premijer pogriješio raspisavši referendum je sekundarna.

Pravo je pitanje: je li to učinio iz pravih razloga? Odgovor na potonje pitanje glasi, barem iz moje perspektive, ne. Naravno da se može argumentirati da je Ujedinjeno Kraljevstvo veća i starija demokracija od naše, međutim, nipošto ne treba podcijeniti važnost i težinu koju za građanke i građane nosi činjenica da je ta zemlja i dalje – monarhija.

Davor Ivo Stier u raspravi je sjajno podsjetio na kolonijalnu prošlost te zemlje, na moćnu nacionalističku mitologiju o ”carstvu koje nije doživjelo zalazak sunca”, koja je imala ogroman utjecaj na ishod referenduma o Brexitu.

Ta mitologija, taj koncept suvereniteta potkopao je zdrav razum, i vrlo jasne podatke koji su govorili da Ujedinjenom Kraljevstvu izlazak iz Unije nije isplativ ni na koji način.

Gorkom ironijom smatram činjenicu da bi Brexit, pogonjen potpuno promašenim i zastarjelim konceptima suvereniteta, mogao u konačnici rezultirati raspadom samog Ujedinjenog Kraljevstva

David Cameron nije pogriješio raspisavši referendum. Pogriješio je podcijenivši snagu ideologije i mitologije. Pogriješio je podcijenivši demagoge, trgovce strahom i mržnjom poput Nigela Faragea, koje javni interes i dobrobit građana nikad nisu interesirali, nego ih je zanimala samo vlastita korist.

Podcijenio je Brexit-profitere. A takvih ima i u sabornici. Često ih imamo prilike čuti. Cameron je pogriješio raspisavši referendum olako.

Brexit nas treba naučiti da ne podcjenjujemo potpaljivače niskih strasti, koji igraju na emocije i gašenje razuma. Brexit nas treba naučiti da takvi najbolje uspijevaju kad postoji demokratski deficit.

Da, i od takvih možemo nešto naučiti. Možemo pažljivo promatrati i gledati kada i kako takvi dobivaju podršku. Moramo shvatiti da takvi petparački fašisti nisu problem sam, nego simptom problema.

Ako problem želimo riješiti, i ako želimo otvoriti prostor da se jednog dana, možda, Ujedinjeno Kraljevstvo vrati onamo gdje mu je, čvrsto vjerujem, i mjesto – onda, paralelno s realijama i sporazumima, moramo razmišljati o tome što je budućnost demokracije. Kako u budućnosti spriječiti da se građani neke druge zemlje članice ne osjećaju kao što su se osjećali mnogi građani UK, glasajući za Brexit.

To zahtijeva odvažnost i širinu. I iskrenu, stvarnu skrb za one kojih se vizija ujedinjene Europe, i svega dobroga što ona nosi, najviše i tiče – skrb za građane.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Govor mržnje za početnike
    •  Premijeru, nisu vam aršin Karlo Ressler ili Davor Filipović
    •  Javnost mora znati tko je odgovoran za kriminal u obnovi
    •  Političar, pištolj i zlato, guraju Sj. Makedoniju u blato
    •  Ifigenija u Banskim dvorima
    •  Moj djed Vukovarac ne poznaje pravdu
    •  Sliči li ekipa iz Slovenske 9 na Plenkovića u Europskom vijeću?
    •  Zašto valja gledati u Dritana Abazovića
    •  Zorane Milanoviću, idi i ne griješi više
    •  Zašto napuštam SDP

> Svi tekstovi ovog autora