Energetsku krizu ćemo riješiti, ali ostaje kriza morala

Posljednjih nekoliko dana svijet su potresale vijesti o značajnom rastu cijena nafte i plina.

Evropa koja jako ovisi o uvozu ovih energenata je posebno pogođena, naravno ne jednako u svim članicama Unije jer su najrazvijenije od njih značajan postotak osigurale u domaćim obnovljivim izvorima električne energije. Time su smanjile emisiju stakleničkih plinova ispod dogovorenih kvota.

Unija je 2013. formirala Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS) unutar kojeg se putem dražbi trguje kvotama emisije ugljikovog dioksida (CO₂), didušikovog oksida (N₂O) i perfluorokarbonata (PFC).

Zemlje Evropske unije su prodajom kvota emisije ugljičnog dioksida zaradile 10,2 milijarde eura. Istovremeno se Evropska unija hvali zelenim politikama i ambicioznim ciljevima da do 2060. u njoj neće biti energije bazirane na nafti, plinu i ugljenu.

Ako će se nastaviti dosadašnja praksa da se odobrene a nepotrošene kvote emisije CO₂ prodaju onda je rezultat zelenih politika Evropske unije za planetu u cjelini ravan nuli.

Klimatske promjene za koje je značajan dio posljedica rasta udjela stakleničkih plinova će se i dalje odvijati smjerom koji vodi u katastrofalne scenarije za cijelo čovječanstvo, a možda i za značajan dio živućih vrsta.

Ono što je dobro vidljivo je da Hrvatska vrlo sporo povećava udio obnovljivih izvora energije posebno u sektoru individualnih kućanstava. Raznim zakonskim i financijskim instrumentima moglo bi se poticati da se na postojeće i zgrade u izgradnji stave paneli za grijanje vode, solarne ćelije i drugi mogući izvori

Umjesto da povećanjem udjela energetskih izvora koji nisu bazirani na ugljiku pridonose značajnom usporavanju rastu ugljičnog dioksida u sastavu atmosfere Evropska unija je od toga napravila dobar posao.

Sada Evropska komisija objavljuje popis mjera kojima bi članice EU-a mogle kompenzirati dio porasta cijena plina i nafte i tako pomoći oko 7 posto evropskih domaćinstava (to je evropski prosjek, u RH je taj udio veći) koja su na rubu ili preko njega da ne mogu plaćati račune za grijanje.

Jedna od mjera je i preporuka da se zarade od prodaje kvota emisije CO₂ usmjere u te kompenzacije. O tome koliko i kako Hrvatska sudjeluje u trgovini kvotama se može naći na stranicama resornog ministarstva.

Ono što je dobro vidljivo je da Hrvatska vrlo sporo povećava udio obnovljivih izvora energije posebno u sektoru individualnih kućanstava. Raznim zakonskim i financijskim instrumentima moglo bi se poticati da se na postojeće i zgrade u izgradnji stave paneli za grijanje vode, solarne ćelije i drugi mogući izvori.

Ono što je napravljeno je davanje poticaja za energetsku obnovu zgrada. Rezultati su na prvi pogled izvrsni. Veliki broj zgrada je obložen polistirenskim pločama velike gustoće i debljine od desetak do dvadesetak centimetara.

Polistiren je izvrstan toplinski izolator, toliko dobar da ako u polistirensku posudu čija je stijenka debela 1 cm ulijete tekući dušik (on ima temperaturu od 77.4 K odnosno -195.76 °C) nju možete držati golim rukama bez ikakvih osjeta hladnoće.

Dakle, polistiren izgleda kao idealan izbor za izolaciju. Tisuće i tisuće kubnih metara tog materijala se ugradilo u fasade diljem države.

Polistiren je i standardni izolator u pakiranju osjetljivih uređaja: kućanskih aparata, elektronike itd.

Ogromni volumeni polistirena se koriste i u te svrhe. Kada kući donesete novu mašinu za pranje suđa papir od pakiranja lako odložite u spremnik za papir, ali polistirenske dijelove pakiranja nemate kamo odložiti. Oni ne spadaju u standardne plastične spremnike ili žute vreće za plastiku kakve se koriste u Zagrebu.

Kada ih odložite u kantu za smeće oni završe na komunalnom smetlištu gdje se polako raspadaju na kuglice polistirena i ostaju tako jako, jako dugo. Ja zapravo ne znam koliko godina treba da se kuglica polistirena pretvori u nešto drugo i kako interagira s različitim komponentama smetlišta, zemlje i drugog okoliša u kojem se može naći.

I tu dolazimo do vrlo nezgodnog svojstva polistirena. On se ne da lako ukloniti. U Zagrebu ga neko vrijeme ni reciklažna dvorišta nisu htjela primati. A ako oni ne, a tko onda?

Što će se dogoditi za dvadesetak ili tridesetak godina kada se polistirenske fasade počnu raspadati? Kada je snažna bura naprosto odrala takvu fasadu s nebodera u riječkom sveučilišnom kampusu ona je naprosto završila u smeću.

Kako će se te silne kubike ukloniti iz okoliša? Spaljivanjem i emisijom golemih količina CO₂ i pratećih otrovnih plinova? Skupim kemijskim postupcima koji koštaju energetski i ekološki? Pitanja se gomilaju, a odgovora koliko znam nema.

Evropa koja jako ovisi o uvozu ovih energenata je posebno pogođena, naravno ne jednako u svim članicama Unije jer su najrazvijenije od njih značajan postotak osigurale u domaćim obnovljivim izvorima električne energije. Time su smanjile emisiju stakleničkih plinova ispod dogovorenih kvota

Da budem sarkastičan: Nema veze, za trideset godina će to biti tuđa briga. A u međuvremenu će dio toga biti deponirano u krške škrape, planinske potoke, rijeke i šume.

I da se sada vratimo na energetske politike i krize morala. One su direktna posljedica kratkoročnih interesa političkih elita i četverogodišnjih izbornih ciklusa s jedne strane i profitnih interesa globalnih kompanija s druge strane.

Rijetke su zemlje u kojima je postignuta suglasnost oko dugoročnih razvojnih ciljeva i u kojima se potom izborna bitka vodi o tome koliko se efikasno radilo na ostvarivanju tih ciljeva.

Mnoge nerazvijene zemlje i one u razvoju gladne su energije. Početne pozicije su im bile vrlo nisko i sada trebaju razvoj, a on je energetski skup.

Rješenje nije da im se prodaju vlastite emisijske kvote nego da im se transferiraju tehnologije i stručnjaci koji će im pomoći da ostvare razvoj bez povećanja štetnih emisija. Umjesto toga razvijeni svijet im transferira proizvodne procese koje ne žele u svom dvorištu i uz to tekstilni, elektronički i svaki drugi otpad.

Trenutnu energetsku krizu ćemo sigurno riješiti, barem za neki period, ali kriza morala ostaje i postaje sve teža za podnositi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Majkama bi trebalo prepustiti upravljanje svijetom
    •  Političarima i uz javnu sramotu godi titula doktora znanosti
    •  O plinu, Vladi, odgovornosti i izborima
    •  Ansichten eines Clowns ili Razmišljanja jednog klauna
    •  Kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda
    •  Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
    •  O izgubljenom vremenu
    •  U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
    •  Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
    •  Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu

> Svi tekstovi ovog autora