novinarstvo s potpisom
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.) daleko je najpopularnije ime u Rusiji u ovoj rođendanskoj godini, posebno u ”Veneciji Sjevera”, kako mnogi nazivaju Sankt Peterburg, u kojem je najviše stvarao i Moskvi, kao rodnom mjestu velikog pisca.
Ruska centralna banka je 200. obljetnicu rođenja legendarnog ruskog književnika permanentno obilježila puštanjem u prodaju posebnog izdanja rođendanske kovanice. Nakon restauracije je u Moskvi opet otvoren muzej u stanu u kojem je Dostojevski proveo djetinjstvo, a u Sankt Peterburgu je njegov nekadašnji stan danas najposjećeniji muzej posvećen Dostojevskom. U njemu je napisao svoja najveća djela i živio sve do smrti 1881. godine. U istom gradu i njegovoj okolici posjetioci mogu prošetati ulicama, putovima i stazama kojima je hodao veliki pisac.
Genijalni Dostojevski je bio jedan od najvećih i najutjecajnijih pisaca svih vremena. Njegov književni opus sadrži 12 romana, četiri novele, 16 kratkih pripovijetki i brojne druge spise. Djela su mu prevedena na više od 170 jezika, a mnogi (ne)čitatelji njegovo ime prepoznaju i po popularnim filmovima koji se temelje na njegovim najpoznatijim knjigama.
Životna priča Fjodora Dostojevskog je dobro poznata. Obitelj mu je ukrajinskog podrijetla, a neki od njegovih predaka bili su pravoslavni svećenici. Odrastao je u privilegiranoj liječničkoj obitelji, iako ne bez tragedija. Otac mu je bio depresivan čovjek, sklon alkoholu, kojeg su ubili vlastiti kmetovi u pobuni protiv njegove okrutnosti i ponižavanja. Majka mu je umrla od tuberkuloze 1837. godine.
Po očevoj želji je upisao i završio vojno-inženjerski studij u Sankt Peterburgu, ali se rano odlučio posvetiti spisateljskom pozivu. Pod utjecajem Gogolja napisao je svoje prvo djelo ”Bijedni ljudi” (1846.), koje je primljeno s oduševljenjem te ga je lansiralo u sam vrh književničkih krugova.
U to vrijeme se druži s ”prorevolucionarnim” istomišljenicima te je zbog toga optužen i osuđen na smrt strijeljanjem. Pred sam čin izvršenja egzekucije život mu je spašen neočekivanim carskim dekretom. Osuđen je na višegodišnju robiju, a zatim i progonstvo u Sibiru.
U okrutnom Sibiru dolazi do njegove duhovne preobrazbe, ali i promjene ideoloških stavova. Od ranije je naginjao kršćanskom misticizmu, a od tada jedna od glavnih opsesija njegova života postaje utopijski socijalizam. Postupno se sve više približava slavjanofilima, da bi kasnije u životu postao ruski nacionalist koji se isticao glorifikacijom carizma i ruskog pravoslavlja.
Protivio se revolucionarnim prevratima te pozivao na duhovnu obnovu. U svom nacionalno-duhovnom mesijanizmu on je ruski pravoslavni narod smatrao ”bogonoscem” koji će preporoditi čovječanstvo.
Djela Dostojevskog se prepoznaju po izuzetnom uvidu u složenost i ambivalentnost ljudske naravi. Njegovi glavni likovi se vrlinama uspinju do nebeskih visina dok istovremeno padaju u najdublje paklene ponore zla i prokletstva.
Majstor je psihološkog opisa naravi zla i ljudske patnje, i maestralnih teoloških refleksija odnosa smrtnosti i besmrtnosti, postojanja i nepostojanja Boga, slobode i odgovornosti, kao i kulturoloških uvida u karakteristike i sudbine Rusije i Zapada.
Dostojevski je utjecao na mnoge svjetske pisce i mislioce.
Otac psihoanalize Sigmund Freud odaje mu posebno priznanje zbog uvida u čovjekovu podsvijest i doprinosa teoriji psihoanalize.
James Joyce tvrdi: ”On je u većoj mjeri nego bilo tko drugi stvorio suvremenu prozu i pojačao njezin intenzitet”. U Sibiru je shvatio vrijednost ljudskog života, ali i zastrašujuću spoznaju da svaki čovjek u svakom trenutku zapravo drhti na rubu vječnosti.
Velika Virginia Woolf je smatrala da su romani Dostojevskog ”opasni virovi, pješčane oluje i morske bure koje šište i klokoću, i usisavaju nas. Oni se u potpunosti sastoje od manifestacija duše. Mi smo protiv svoje volje uvučeni, zahvaćeni vrtlogom, zaslijepljeni bez daha, i istodobno ispunjeni vrtoglavim ushićenjem”.
Jedan od najvećih američkih pisaca William Faulkner je isticao da je pored Biblije i Shakespearea najveće književno nadahnuće nalazio kod Dostojevskog. Višestruki utjecaj na njegova djela imala su ”Braća Karamazovi” koje je čitao više puta.
Friedrich Nietzsche se hvalio da mu je Dostojevski najveće otkriće u životu te da mu je on uz Stendhala pružio najviše zadovoljstva. ”On je psiholog s kojim ja nalazim zajednički jezik”, napisao je Nietzsche.
Dostojevski se obično smatra ocem modernizma i egzistencijalizma u književnosti. Ruska književnost je prije pojave tih pokreta na Zapadu krenula u potragu za razumijevanjem ljudske naravi. Dostojevski je tu potragu stavio u prvi plan pokušaja da odgonetne tajnu vlastitog ”ja” i Boga na primjeru likova kao što su Raskoljnikov u ”Zločinu i kazni”, Stavrogin u ”Bjesovima” i Ivan Karamazov u romanu ”Braća Karamazovi”.
Pisac kao arheolog duše kopa po dubinama i ruinama ljudske podsvijesti te kao psihoanalitičar otkriva dualnost istodobnosti dobra i zla. Njegovo zadiranje u najmračnije dijelove ljudskog srca podsjeća na vrhunac teološke hamartiologije dok mu istovremena iskustva duhovnih prosvjetljenja ukazuju na trenutke biblijskih soterioloških zahvata.
Otkriće te razapinjuće dualnosti čovjekova srca snažno je utjecalo na književnost 20. stoljeća.
Istovremeno se Dostojevskog drži i prorokom jer su neka njegova djela precizno upozorila kako će se ruski revolucionari ponašati ako se jednog dana dokopaju moći.
Osim gore navedenih Dostojevski je utjecao na druge klasike književnosti među kojima valja spomenuti nobelovca Aleksandra Solženjicina, Antona Pavloviča Čehova, Andréa Gidea, Andréa Malrauxa, Mikhaila Bulgakova i Jean-Paula Sartrea.
Njegovi najvažniji romani ”Zločin i kazna”, ”Idiot”, ”Demoni” i ”Braća Karamazovi” svrstavaju Dostojevskog među najveće psihološke romanopisce u svjetskoj književnosti, a roman ”Zapisi iz podzemlja” smatra se pionirom egzistencijalističke književnosti. On opisuje socijalnu nepravdu i čovjeka kao njenu žrtvu. Mnogi njegovi trodimenzionalni likovi su poniženi, ali su integralne ličnosti te ostaju svjesni svoga ljudskog dostojanstva.
Dostojevski je otkrio važnost podsvijesti kao izvora osjećaja, ali i spoznaje da racionalnost nema sve odgovore. On stoga apelira na individualnu odgovornost, ali i nužnost uzajamnosti te zajedničke odgovornosti za svijet u kojem se događa zlo. U svijetu patnje nema ljudske situacije bez nade jer je snaga u ljubavi.
Njegova su djela prožeta mnogim biserima praktične mudrosti. Valja ga poslušati: ”Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj”.
Dostojevski se pred samu smrt proslavio čuvenim govorom na otkrivanju spomenika pjesniku Aleksandru Sergejeviču Puškinu, u kojem je veličao ruski nacionalni genij te time izrazio jednoglasnu misao ruske elite i osjećaje cijelog naroda.
U to vrijeme je htio završiti ostatak romana ”Braća Karamazovi” koje je zamislio kao dio trilogije no smrt ga je u tome pretekla. Na veličanstvenom pogrebu prisustvovalo je oko 100.000 ljudi iz svih slojeva društva.
Nitko prije njegova velikog uma nije tako dobro shvatio i obuhvatio duhovnu krizu uzrokovanu otvorenom borbom između vjere i nevjere, pojedinca i kolektiva, kršćanstva i modernog ateizma.
Stoga je Dostojevski zaslužno i dalje nacionalni ponos Rusije.
Jedan od vodećih intelektualaca Rusije Pavel Fokin je u ovoj prigodničkoj godini izjavio: ”Dostojevski nam je potreban i danas, kako bi moderni čovjek opet pronašao svoje stvarno ‘ja’.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.