Kurija je reformirana. Pođimo sada k 3. vatikanskom koncilu

Papa Franjo je možda ranije, da nije bilo epidemije, želio dogotoviti Reformu vatikanske kurije, ali je, premda još nisu bili gotovI prijevodi na druge jezike, u subotu, na devetu godišnjicu inauguracije njegova pontifikata (izabran je u večernjim satima 13. ožujka 2013., a inauguriran 19. ožujka na svetkovini svetog Josipa, zaštitnika Katoličke Crkve) dao objaviti Apostolsku konstituciju o Rimskoj kuriji i njezinu služenju Crkvi Praedicate evangelium (Propovijedajte evanđelje) – koja će službeno biti predstavljena danas u Tiskovnom uredu Svete Stolice, a stupa na snagu na svetkovini Duha Svetoga, 5. lipnja 2022., čime će biti dokinuta Konstitucija Pastor bonus (Dobar pastir) pape sv. Ivana Pavla II. od 28. lipnja 1988. prema kojoj je do sada funkcionirala Kurija iako je Franjo već bio uveo neke izmjene u istoj.

Prije konklava u ožujku 2013., pisao sam o tomu u knjizi ”Franjo – Papa s kraja svijeta”, mnogi kardinali su na konferencijama (rasprave koje prethode izboru pape na kojima se bistre teme i na neki način daje obris poželjnog profila novog rimskog biskupa) zatražili da novi papa kojeg izaberu organizira temeljitu reformu Kurije. To je, prema zahtjevu kardinala, trebalo uključivati strukturu, ali i misiju i razumijevanje autoriteta Kurije.

Nakon reforme, sada je to već jasno iz Konstitucije duge 250 članaka odnosno 82,5 novinske kartice koje sam trebao proučiti u manje od 24 sata, Kurija ne bi trebala raditi samo ili prvenstveno za Papu, nego biti pružatelj usluga i biskupskim konferencijama širom svijeta.

Franjo je inače već nekoliko puta spomenuo da želi Kuriju s fokusom na naviještanje evanđelja. Predviđalo se da će se ići prema zapošljavanju, što će od sada biti vrlo važno, daleko veći broj vjernika laika, čak i na čelnim pozicijama, kao i drugog međunarodnog osoblja u Kuriji. Također bi trebalo poboljšati razmjenu informacija i dogovore između dikasterija i Pape. U tu svrhu, nacrt reforme koji mi je u segmentima bio dostupan, osim redovnijih sastanaka, predviđao i ured za koordinaciju u Državnom tajništvu.

Dosta je novosti u organizaciji. Recimo, sam Papa će voditi ministarstvo odnosno dikasterij evangelizacije. Činjenica da kurijalnu kongregaciju, odnosno po novom dikasterij vodi Papa pak nije novost. Pio XII. (1939.-1958.) nekoliko je godina bio i kardinal državni tajnik, podsjeća portal Bitno.

Još samo da pojasnimo etimologiju pojma: riječ dikasterij dolazi od grčkog δικαστήριον, sudište, odnosno prostor određen za suđenje u drevnoj Grčkoj, naziv za narodni sud u kojem su suci određivani kockom. Danas je pojam za ministarski ured ili službu u Rimskoj kuriji.

Uz Državno tajništvo (Vlada Svete Stolice), nazivi 16 dikasterija (ministarstva) su, ovim redoslijedom:

Dikasterij za evangelizaciju (53 – 68)
Dikasterij za nauk vjere (69 – 78)
Dikasterij za službu ljubavi (bivši Ured papinskih dobrotvora, 79 – 81)
Dikasterij za Istočne crkve (82 – 87)
Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (88 – 97)
Dikasterij za kauze svetaca (98 – 102)
Dikasterij za biskupe (103 – 112)
Dikasterij za kler (113 – 120)
Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (121 – 127)
Dikasterij za laike, obitelj i život (128 – 141)
Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana (142 – 146)
Dikasterij za međureligijski dijalog (147 – 152)
Dikasterij za kulturu i obrazovanje (153 – 162)
Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja (163 – 174)
Dikasterij za zakonodavne tekstove (175 – 182)
Dikasterij za komunikaciju (183 – 188).

Na talijanskom, iz originalnog teksta, donosim strukturu Konstitucije:
I
Preambolo
II
Principi e Criteri per il servizio della Curia romana
III
Norme generali (artt. 1 – 43)
IV
Segreteria di Stato (artt. 44 – 52)
V
Dicasteri
Dicastero per l’Evangelizzazione (artt. 53 – 68)
Dicastero per la Dottrina della Fede (artt. 69 – 78)
Dicastero per il Servizio della Carità (artt. 79 – 81)
Dicastero per le Chiese orientali (artt. 82 – 87)
Dicastero per il Culto Divino e la Disciplina dei Sacramenti (artt. 88 – 97)
Dicastero delle Cause dei Santi (artt. 98 – 102)
Dicastero per i Vescovi (artt. 103 – 112)
Dicastero per il Clero (artt. 113 – 120)
Dicastero per gli Istituti di Vita Consacrata e le Società di Vita Apostolica (artt. 121 – 127)
Dicastero per i Laici, la Famiglia e la Vita (artt. 128 – 141)
Dicastero per la Promozione dell’Unità dei Cristiani (artt. 142 – 146)
Dicastero per il Dialogo Interreligioso (artt. 147 – 152)
Dicastero per la Cultura e l’Educazione (artt. 153 – 162)
Dicastero per il Servizio dello Sviluppo Umano Integrale (artt. 163 – 174)
Dicastero per i Testi legislativi (artt. 175 – 182)
Dicastero per la Comunicazione (artt. 183 – 188)
VI
Organismi di giustizia
Organismi di giustizia (art. 189)
Penitenzieria Apostolica (artt. 190 – 193)
Supremo Tribunale della Segnatura Apostolica (artt. 194 – 199)
Tribunale della Rota Romana (artt. 200 – 204)
VII
Organismi economici
Consiglio per l’economia (artt. 205 – 211)
Segreteria per l’economia (artt. 212 – 218)
Amministrazione del Patrimonio della Sede Apostolica (artt. 219 – 221)
Ufficio del Revisore Generale (artt. 222 – 224)
Commissione di Materie Riservate (artt. 225 – 226)
Comitato per gli Investimenti (art. 227)
VIII
Uffici
Prefettura della Casa Pontificia (artt. 228 – 230)
Ufficio delle Celebrazioni Liturgiche del Sommo Pontefice (artt. 231 – 234)
Camerlengo di Santa Romana Chiesa (art. 235 – 237)
IX
Avvocati (artt. 238 – 240)
X
Istituzioni collegate con la Santa Sede (artt. 241 – 249)
XI
Norma transitoria (art. 250)

***

Odmah treba istaknuti, koliko shvaćam, pet naglasaka:

Prvo. Papa do kraja uvodi princip sinodalnosti što u krajnjoj liniji znači da bilo koji laik, ako je sposoban i osposobljen, može voditi bilo koji dikasterij, neovisno o spolu. Dalekosežan bi, pojašnjava Inoslav Bešker u analizi u Jutarnjem listu, mogao biti – ako ne ostane formalno slovo na papiru – dio preambule gdje se napominje da je ”svaki kršćanin učenik evangelizator”. To bi mogao biti najvažniji i najdalekosežniji povratak načelima prvobitne Crkve Kristove (”za što se, podsjetimo, toliko zauzimao fra Tomislav Janko Šagi Bunić”).

Bilo je naznaka da će najviši uredi Kurije sada biti službeno otvoreni i za laike jer od 2018. Paolo Ruffini prvi je laik na čelu neke vatikanske vlasti, Dikasterija za komunikacije. Franjo je, podsjeća portal Bitno, nedavno imenovao nekoliko žena na visoke položaje u Tajništvu sinode i u Državnom tajništvu, u Dikasteriju za integralni razvoj i u Governatoratu države Vatikan. Uskoro bi mogla uslijediti i prva prefekta.

Drugo. Papa najvažnije mjesto daje (re)evangelizaciji, a nakon nauka vjere na trećem mjestu dolazi karitativna i svaka socijalna aktivnost Crkve – milosrđe o čemu Franjo toliko govori i piše! U tom smislu Konstitucija jasno govori o potrebi da se smanji utjecaj hijerarhije i da dikasteriji budu što je moguće više u službi biskupskih konferencija, biskupija, redovničkih zajednica itd., sve više u službi misijskog rada, odlaska na periferije.

Treće. Dobrobit djece i osoba u potrebama dolazi na važno mjesto u Dikasteriju za nauk vjere (već je postojala praksa da se svi slučajevi možebitnog seksualnog zlostavljanja izuzmu biskupima i šalju automatizmom u Kongregaciju za nauk vjere, što je uveo papa Benedikt XVI.).

Četvrto. Papa i kardinali žele veću protočnost, a ne okoštale strukture. ”U pravilu, nakon pet godina službenici klerici i članovi instituta posvećenog života i družbi apostolskog života koji su služili u kurijalnim ustanovama i uredima vraćaju se pastoralnoj skrbi u svoju biskupiju/eparhiju, odnosno u institute ili društva kojima pripadaju. Ako poglavari Rimske kurije smatraju prikladnim, služba se može produžiti na još pet godina”, stoji u novoj konstituciji. Istodobno, stvaraju se mehanizmi za tijesnu suradnju među dikasterijima, veća je kolegijalnost u pitanju. Smanjuje se administracija, smanjuje se broj institucija, bitno se uređuju financije i financijsko poslovanje u cilju sve veće transparentnosti, a uvodi se obavezna mirovina s 80 godina (osim za Papu, za sada).

Peto. Kurija dobiva jedno veliko ”ministarstvo kulture”. Franjo od početka govori da nema prave evangelizacije ako se ona ne događa u kulturi što smo posebno mogli vidjeti na način na koji se implementira sve ono što je vezano uz karijatidnu encikliku Fratelli Tutti.

Papa Franjo se definitivno stavlja u red niza ranijih reformatora Kurije: Siksta V. (1588.), Pija X. (1908.), Pavla VI. (1967.) i Ivana Pavla II. (1988.). Prve analize govore da bi ova reforma Kurije mogla imati rok trajanja od četvrt stoljeća.

Tražili smo, neki i molili za ovo, možda i dočekali (govorio mi je to na svoj način pokojni prof. Hans Küng na jednom našem susretu u njegovom domu u Tübingenu): trebao nam je Papa u duhu s Evanđeljem koji neće trpjeti duhovni imperijalizam kakav je desetljećima stizao iz Rima (na što sam kao Latinoamerikanac bio jako osjetljiv i alergičan). Zatim nam je trebao Papa koji će se prema drugim biskupima odnositi kolegijalno i koji će promovirati unutarcrkveni dijalog, pogotovo u službi ekumenizma.

Trebao nam je pastir koji će imati ispravan stav prema ženama i vjernicima laicima. Seksualne razlike ne mogu više biti korištene da bi im se spriječile dužnosti. Nema više mjesta za seksizam u Crkvi! Trebala nam je osoba koja više neće govoriti da je Katolička Crkva jedina prava Kristova Crkva. Dakle, velika je potreba za Papom koji će biti aktivni sudionik ekumenskog dijaloga.

I posljednje: dobili smo Papu koji mora biti garant otvaranja Crkve i širenja slobode u njenim redovima.

Možda ja to ne doživim, ali slutim da će ova reforma Kurije ubrzati proces dolaska do sve nasušnijeg Trećeg vatikanskog sabora. Crkva još uvijek nije ušla u korak s izazovima današnjeg društva i budućeg svijeta.

Papa Franjo je Crkvu pozvao da se okani fundamentalizma, svakog. I da bude služiteljica. To mi se čini presudnim, prvim sveobuhvatnim pa stoga i konkretnim, presudnim i nepovratnim korakom k rečenim ciljevima.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora