autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Je li strašnije da je Plenković znao ili da nije imao pojma?

AUTOR: Ante Tomić / 09.09.2022.

Ante Tomić

Minulo je deset dana, ali slučaj nas ne prestaje uzbuđivati. Tako je mnogo užasnog i odvratnog i čudnog u pljački Ine da se ne možemo prestati skandalizirati, no dogodilo se ovdje i nešto divno, nešto što vraća vjeru u čovjeka, a prošlo je nezamijećeno, na rubu vidnog polja.

Pogledajte, molim vas, Mariju Ratkić, direktoricu Plinare istočne Slavonije, koja je potpisima omogućila da se na preprodaji plina ukrade milijarda, od koje su dvojica uzeli petsto, jedan devedeset, a jedan sedamdeset milijuna. Od plijena su njih četvorica kupili puste kuće, stanove, poslovne prostore i desetke hiljada kvadrata u djevičanskim uvalama, a Ratkić, blagoslovljena bila, nije uzela ništa. Njezin je udio bio nula kuna. Ona je u ovome volontirala, kao one žene što kuhaju beskućnicima ili pletu čarapice za siročad.

Zar to nije nadahnjujuće i potresno, natjera vam suze u oči. Grabežne zločine, ne treba ni napominjati, u izrazitoj većini čine grozne osobe, bolesno gramzivi, nezasitni pohlepnici, nesnosni materijalisti. Lupežima su samo pare na pameti, samo “daj, daj, daj” viču i nikad prokletnicima nije dosta, a ovdje imamo jednu plemenitu dušu koja je bez ikakvog osobnog interesa, iz ideala, takoreći larpurlatistički, džabe krala.

Uporno je odbijala kad bi joj tkogod iz ostatka bande nudio: “Gospođo Marija, molim vas, uzmite neku sitnicu. Primite kao mali znak pažnje barem ovu četverokatnicu s dvanaest apartmana u prvom redu do mora u Malinskoj.” Ali, ona ni čuti. Ne dolazi u obzir, ponavljala je ponosno.

“Pustite mene”, govorila je momcima, “ja sve ovo činim iz čiste, nevine ljubavi za zločin i dovoljna mi je nagrada da znam da sam nekoga izvela na krivi put.”

Naravno, može biti i da je drugačije bilo, da Marija Ratkić, kao što tvrdi njezin odvjetnik, jednostavno nije imala pojma što se događa.

To već nije osobita rijetkost, mnogo je takvih ljudi, naročito u vladajućoj stranci.

Hadezeovce se ugrubo može podijeliti na dvije vrste, na jednoj strani kradu, na drugoj nemaju pojma. I između njih, čini se, nema nikakve komunikacije.

Kad god se otkrije da je netko njihov uzeo mito, trgovao utjecajem, namjestio natječaj, poljoprivredno zemljište nezakonito pretvorio u građevinsko, muljao novcem iz europskih fondova, krivotvorio dokumentaciju ili prepisao doktorat, deseci njih zgranuto vrisnu, raskolače oči, krste se lijevom i desno. Šok i vjeverica.

Prosto sebi ne mogu doći da je netko tko im se činio kao uzorni muž, nježni otac, odani prijatelj, tvrdi katolik, spretni poduzetnik, srčani domoljub i nepokolebljivi humanist, na koncu ispao stoka. Prvi među njima

”Marić?! Nemojte me zezat!” snebivao se tako premijer Andrej Plenković.

”Žalac?! Vi se zacijelo šalite.”

”Dalić?! Heh”, osmjehnuo se superiorno. “Ovo je neka skrivena kamera?”

”Kujundžić?! Dobro, dečki, sad već malo pretjerujete”

”Kuščević?! Samo mi nemojte Kuščevića, za njega bih krvi ispod vrata dao.”

”Tolušić?! Pa kako vas nije sram!”

”Horvat je osoba od moga povjerenja.”

”Ćorić je veliki stručnjak, nemam ni najmanje sumnje u njegove…”

Nizale su se tako afere, a predsjednik Vlade se opetovano, stalno i iznova iščuđavao, hvatao za glavu i padao s Marsa.

Premda se jednom pohvalio da ima istančan osjećaj za prepoznati tko je dobar, a tko loš, on se zapravo tako puno puta prevario u procjeni da to već ispada smiješno. Taj jedva da još ima suradnika kojega nije USKOK probudio s nalogom za pretres i zaplijenom kompjutera.

Gore je Andrej Plenković birao ministre nego Severina muževe.

Pa i ovaj je posljednji slučaj s Inom jednak. Ponovno je vrh stranke u blaženom neznanju, s gnušanjem odbijaju insinuacije o umiješanosti u zločin. I ovaj put im je totalno promaklo kad su lupeži, sve namigujući, trpali pare u vreće.

Upućeni snažno sumnjaju u to, tvrde da se zločin takvih razmjera nije mogao dogoditi bez visokog pokroviteljstva, bez blagoslova nekog moćnog. Ali to, naposljetku, nije ni tako važno.

Kako god okrenete, to je svinjarija. Teško se ustvari odlučiti je li strašnije da je Andrej Plenković sve znao ili da je Andrej Plenković siromah koji baš nikad ni o čemu nije imao pojma.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije gdje je kolumna naslovljena: Teško se odlučiti je li strašnije da je Plenković sve znao ili to što nikad ni o jednoj aferi nije imao pojma).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: