Posvojena djeca doktora Konga

Nijedan slučaj nije pobudio toliki interes u hrvatskoj javnosti za Demokratskom Republikom Kongo kao slučaj osmero hrvatskih državljana optuženih za trgovanje djecom iz te države.

Iako se radi o površinom drugoj najvećoj zemlji na afričkom kontinentu s preko 100 milijuna stanovnika, ipak se o njoj malo znalo u Hrvatskoj i među mlađom, i među starijom populacijom. Toliko malo da je jedan učenik iz Istre ugledavši naziv ”DR Kongo” mislio da se radi o nekom liječniku (doktoru).

Naš predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić pomiješao je dvije različite države – Republiku Kongu i DR Kongo – kada je rekao da je ”država Kongo ipak potpisnica Haške konvencije koja regulira posvajanja”. Ubrzo se ispravio da to nije slučaj jer je potpisnica te konvencije zapravo Republika Kongo.

U vrijeme kada je sudac Dobronić išao u školu, postojao je samo jedan Kongo, dok je DR Kongo nosio naziv Republika Zair. Slabo pak poznavanje geografije među našim učenicima pitanje je za naš obrazovni sustav.

Međudržavna posvojenja su se javila nakon Drugog svjetskog rata kao humanitarno rješenje. Prema podacima UNICEF-a (2022.), najveća humanitarna kriza u svijetu i dalje pogađa DR Kongo – 27 milijuna građana ovisi o humanitarnoj pomoći, od čega čak 15.8 milijuna djece.

Iako su mediji proteklih godina bili fokusirani na Siriju, a zatim Ukrajinu, uz povremeno spominjanje konflikata u drugim državama (na primjer, Jemenu) – ipak je najveća humanitarna kriza kontinuirano u DR Kongu.

Radi se o jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta koja se nalazi u oružanim sukobima još od Prvog kongoanskog rata 1996. godine. U toj zemlji na desetke tisuća djece kopaju u rudnicima kobalta i drugih ruda koje se nalaze u našim mobilnim uređajima za manje od dva eura na dan. Za manje od jedne te naše kovanice na dan živi u siromaštvu gotovo dvije trećine (64 posto) stanovnika DR Konga (Svjetska banka, 2021.).

Žene u prosjeku rađaju više od šestero djece, a polovica stanovništva su zapravo djeca, odnosno osobe mlađe od 18 godina. Osim radne eksploatacije, djecu vrbuju i u paravojne skupine, a česti su slučajevi seksualne zlouporabe djevojaka koje prerano postaju majke.

Upravo je jedna takva 13-godišnja djevojka dala na posvojenje svoju bebu odvjetnici iz Zadra Tanji Budimir Gulan, koja je majka čak petero posvojene djece iz DR Konga. Svo petero djece je posvojila nakon 2016. godine kada je DR Kongo privremeno suspendirao razmatranje predmeta međunarodnog posvojenja novim člankom 923bis Obiteljskog zakona.

Kako je u intervjuu za Jutarnji list (8. siječnja 2023.) navela, najbolji interes djeteta ima u DR Kongu nadzakonski karakter i daje diskreciju sudu da ipak uzme predmet u razmatranje.

Inače, DR Kongo je još 2013. prestao izdavati izlazne dozvole posvojenoj djeci, iako je njihov Obiteljski zakon u članku 653. i dalje dopuštao međunarodna posvojenja, što je dovelo do privremenog blokiranja preko 1.300 posvojene djece (France24, 8. rujna 2015.). Mnoga djeca su umrla čekajući da njihovi posvojitelji dođu po njih.

Kroz svo to razdoblje je u Hrvatskoj ipak posvojeno preko stotinu djece iz DR Konga jer navedeni zakon ustvari nikad nije zabranio međunarodna posvojenja. Posvojitelji uglavnom nisu mogli posvojiti dijete u Hrvatskoj pa su međusobno dijelili iskustva i kontakte odvjetnika koji su ih vodili kroz postupke.

Naše okrivljene državljane je zastupao isti odvjetnik koji je vodio svih pet posvojenja odvjetnice Tanje Budimir Gulan, pri čemu je i ona po posljednje dvoje djece išla u Zambiju (Jutarnji list, 8. siječnja 2023.).

Njezin iskaz bio bi snažan argument za njihovu obranu, a Hrvatska bi mogla intervenirati službenim dopisom o broju posvojene djece iz DR Konga i da dosad nisu otkrivene nezakonitosti.

Žrtve ove situacije su četvero djece koje su posvojili i koji imaju hrvatske papire, a sada se nalaze u domu za nezbrinutu djecu u Zambiji. Uz njih, MUP je iznio podatak da se trenutno u DR Kongu nalazi još osmero djece s hrvatskim državljanstvom koji čekaju da ih posvojitelji preuzmu.

Prema iskazima mnogih, Hrvatska je postavila tolike pravne i birokratske prepreke pred potencijalne posvojitelje – i to u uvjetima kada su dječji domovi prepuni – da je naprosto nevjerojatno da je jednostavnije posvojiti dijete iz DR Konga nego iz Hrvatske!

Lakše i brže je hrvatskim parovima posvojiti dijete iz pet tisuća kilometara udaljene države u kojoj su na papiru suspendirana međunarodna posvojenja, nego provesti domaće posvojenje koje je po zakonu potpuno dopušteno!

Istovremeno je bilo očito prekomplicirano posvajati djecu iz zemalja potpisnica Haaške konvencije jer otkad je ta konvencija na snazi u Hrvatskoj (2014.), prema podacima udruge Adopta, u proteklih gotovo devet godina samo je četvero djece je posvojeno iz tih zemalja.

Stoga nije primjereno naknadno moraliziranje oko pravne procedure kroz koju su prošli posvojitelji djece iz DR Konga – u smislu da su oni trebali poduzimati dodatne provjere prije posvajanja – iako su u tu svrhu angažirali odvjetnika, upravo kako bi izbjegli situaciju u kojoj se sada nalaze. To nije primjereno i u kontekstu sumnje koja se baca na 131 dijete posvojeno iz DR Konga i njihove posvojitelje koji žive u Hrvatskoj i za koje dosad nisu bile utvrđene bilo kakve nezakonitosti.

Nedvojbeno je procedura posvojenja djece iz DR Konga prejednostavna. Činjenica je da su posvojitelji kojima se sudi u Zambiji posvojili djecu koju nikad nisu vidjeli uživo, već samo na slikama i putem audio-video poziva. To predstavlja vrlo problematičan način posvojenja koji može dovesti do situacije neprihvaćanja djeteta od strane roditelja ili obrnuto u trenutku kada dijete već ima novi identitet i hrvatsko državljanstvo!

A očito baca sumnju na trgovanje djecom sama činjenica da među njihovim pečatima u putovnici nema pečata DR Konga. Međutim, to opet nije krivnja samih posvojitelja, nego onih koji su takve procedure omogućili kod posvajanja iz zemalja koje nisu članice Haaške konvencije.

Time su hrvatski građani izloženi riziku uplitanja u mrežu trgovanja djecom i korumpiranog državnog aparata DR Konga. Radi se o jednoj od najkorumpiranijih zemalja na svijetu pa je priznanje sudskih odluka iz te zemlje poseban pravosudni problem o kojem je već pisao Kristijan Grđan.

U tom pogledu ispravno je reagirao predsjednik Vrhovnog suda Dobronić kada je 5. siječnja izdao preporuku sudovima da provode postupak provjere autentičnosti primljenih dokumenata (strane sudske odluke) i potvrde o pravomoćnosti putem međunarodne pravne pomoći te da se primjerak tog prijedloga pošalje Ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi radi prijeko potrebne provjere jesu li predlagatelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja.

Iz Vlade RH konačno se najavljuje izrada preciznijeg zakonskog okvira pokretanjem procedure donošenja posebnog Zakona o međudržavnom posvojenju. To je trebalo odavno već učiniti jer ovo nije prvi takav slučaj.

Prije deset godina bila je uhićena vlasnica tvrtke ”Moja obitelj” koja je posredovala u posvojenjima iz DR Konga, a koja je na kraju 2019. bila pravomoćno oslobođena. Tada su naše nadležne službe bile upoznate s rizicima posvajanja iz DR Konga, ali se to naprosto ignoriralo.

Osim toga, iz ovog slučaja mogli smo otkriti da čak i jedna Zambija ima poseban Zakon o suzbijanju trgovanja ljudima, a Hrvatska ga nema iako se već godinama ukazuje potreba donošenja jednog takvog zakona. Koliko je trgovanje ljudima zapostavljena tema pokazuje i činjenica da je Hrvatska propustila donijeti novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima (2022.-2027.), o čijem donošenju sam već pisao za Autograf, iako je prošli istekao još 2021. godine.

Nažalost, Hrvatska ne čini dovoljno da osvijesti građane o opasnostima i rizicima trgovanja djecom. Koliko je neznanje duboko najbolje pokazuje izjava Saše Ričkovića na HRT-u (Otvoreno, 16. siječnja 2023.) o iskustvu s pomaganjem u posvojenju iz DR Konga u vrijeme kada je radio u misijskom uredu Katoličke Crkve.

”Braneći” posvojitelje djece iz DR Konga rekao je kako je 2013. otišao s jednim posvojiteljem u DR Kongo i tamo angažirao ”jednog čovjeka koji je mafijaš”, ”koji trguje djecom” i ”koji je zaradio silnu lovu na tome” da im dovede dijete koje su zatim odveli u Hrvatsku.

Očito se radilo o izvlačenju već posvojenog djeteta, što se može iščitati iz činjenice da je dijete već imalo hrvatsku putovnicu, a u vrijeme kada je DR Kongo prestao izdavati izlazne vize za posvojenu djecu protivno vlastitom Obiteljskom zakonu.

Šokantno je, međutim, da u studiju nitko nije reagirao na tu izjavu u smislu da se zatraži pojašnjenje te je ona bacila najveću ljagu na posvojitelje djece iz DR Konga.

Rizike trgovanja djecom kod posvajanja iz DR Konga najbolje oslikava belgijski slučaj 15-ero posvojene djece iz DR Konga za koje se ispostavilo da su 2015. godine oteta od njihovih bioloških roditelja. Sudski postupci se u Belgiji vode oko najboljeg interesa te djece – trebaju li nakon više godina života u Belgiji ostati kod svojih posvojitelja ili ih treba vratiti biološkim roditeljima – što se ocjenjuje u svakom pojedinom slučaju (BBC, 14. kolovoza 2019).

To je možda i najbolji pokazatelj ozbiljnosti humanitarne krize u DR Kongu – da se belgijski suci dvoume kome će dijete dodijeliti – biološkim roditeljima u DR Kongu od kojih su oteta ili posvojiteljima, o čemu inače ne bi trebalo biti dvojbe. Kako je jedan od posvojitelja izjavio novinaru BBC-a: ”U ovoj priči smo svi gubitnici”.

U našem slučaju, najveći gubitnici su dvanaestero djece s hrvatskim papirima koja se nalaze u domovima u Zambiji i DR Kongu, čija je sudbina do daljnjeg neizvjesna.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Tri prijedloga za vladavinu prava i ''Treću republiku''
    •  Curenje poruka iz pametnog ''telekrana''
    •  Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
    •  Trgovanje ljudima – moderni oblik ropstva u brojkama
    •  Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
    •  Pravo na pobačaj na prekretnici
    •  Putin i stranka prevaranata i lopova su neprijatelji mira
    •  Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
    •  Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
    •  Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini

> Svi tekstovi ovog autora