Međ’ Istokom i Zapadom: struja na Božić

Nekad sam bio ubjeđen da je zapadna kultura uspjela prodrijeti do svijesti većine ljudi našeg vremena, i nametnuti se, ako ne kao norma – a ono, barem, kao informacija. 

Držao sam da istočnjaci, htjeli-ne htjeli, o zapadu znaju mnogo – dok zapadnjaci o istoku uglavnom ne znaju mnogo više od onog što su sami htjeli da saznaju. 

Prije par godina, imao sam priliku doći u Zagreb zajedno sa Avijem, prijateljem sa ješive, diplomiranim ekonomistom, rođenim Izraelcem čiji su roditelji u Izrael stigli iz Egipta (u koji su, opet, stigli iz Sirije).

Za njega ovo je bilo prvo putovanje u Evropu. Iako se odjevao zapadnjački, a engleski govorio sa američkim naglaskom; iako je vidio bezbroj američkih i evropskih filmova – svejedno je odavao zbunjenost i uzbuđenje koji prate susret s novim i stranim. 

Po dolasku u Zagreb ja sam odsjeo kod nekih prijatelja – a on u Esplanadi. Kako se radilo o predvečerju Roš ha-šana – jevrejske Nove Godine, uveče smo se vidjeli u sinagogi – da bi se poslije službe svako uputio tamo gdje se smjestio. 

Sutradan smo se ponovo našli u sinagogi. Poslije službe, Avi me poče ispitivati o propisima vezanim za obdržavanje hrišćanskih praznika.  Iznenađen njegovim iznenadnim interesom za hrišćanstvo, ne mogoh se uzdržati a da ne zapitam za neposredni uzrok ovog interesa – na šta mi Avi ispriča kako se juče uveče vratio u Esplanadu, i kako mu je momak na recepciji predao magnetsku karticu koja je služila umjesto ključa. 

Kako se radilo o prazniku, i kako je Avi ortodoksni Jevrejin koji se subotom i praznikom običava uzdržavati od paljenja i gašenja svih strujnih naprava (koristeći samo one koje su uključene prije praznika) – on mrtvo ozbiljno saopšti recepcioneru na svom američkom engleskom da je danas praznik – te stoga ne može otvoriti vrata magnetnom karticom. 

(U Izraelu subotom i praznikom na recepcijama hotela, kao i u hotelskim restoranima, uglavnom rade pripadnici drugih vjerozakona koji nisu obavezni obdržavati propise Šabata i praznika. Dodatni problem, koji se sastoji u činjenici da je Jevrejima zabranjeno tražiti eksplicitno od podanika drugih vjerozakona da za njih obavljaju poslove čije je obavljanje na Šabat ili praznik samim Jevrejima zabranjeno, riješen je na različite načine – u zavisnosti od “stepena ozbiljnosti zabrane”, kao i od toga da li se radi o ličnoj ili opštoj potrebi, ugodi ili vjerskoj obavezi i slično. U slučaju upravljanja električnim napravama uobičajeno je među ortodoksnim Jevrejima da se ljudima drugog zakona ne govori direktno o radnji čije se nastupanje želi – nego se na nju, radije, aludira.)

No, da se mi vratimo našoj priči. Recepcioner, koji, naravno, nikako nije mogao povezati kakve bi veze praznik mogao imati sa otvaranjem i zatvaranjem vrata, dođe do zaključka da nije dobro razumio strančeve riječi – te, odlučivši da prvom prilikom malo obnovi engleski, pohita da privede kraju razgovor koji ga je dovodio u neugodnu situaciju. – Stoga se snishodljivo nasmješi Aviju – i, pružajući mu karticu, promrmlja:

Onda, sretan vam praznik.

Avi, naviknut da u Izraelu svi razumiju značenje njegove aluzije, doživje recepcionerovu nespremnost da mu sam otvori vrata sobe ako ne kao izraz anti-semitizma – a ono, u najmanju ruku, kao izraz krajnje nepristojnosti.

Stoga ponovi glasnije: Kažem, imamo praznik – pa ne mogu otvoriti vrata.  Na kraju rečenice još namignu na desno oko, kako bi sasvim odagnao svako eventualno nerezumijevanje. 

Recepcioner, sada već zabrinut za strančevo zdravlje, zapita: Sprechen Sie Deutch?

Na šta Avi, kako i priliči potomku aleksandrijskih Jevreja, odgovori sa: Parlez-vous France?

Šef recepcije koji je izdaleka uvidio da recepcioner ima problema sa gostom, sam pristupi strancu i, odgurnuvši svog podređenog pogledom, zapita na engleskom: Kako vam mogu pomoći, gospodine?

Avi, ohrabren pojavom pretpostavljenog, još uvijek upućujući ljutite poglede ka recepcioneru, objasni smirenim glasom (kao da je to stvar koja se podrazumijeva) da je danas danas praznik – te stoga on ne može otvoriti vrata.

Šef recepcije, koji se sad sam zabrinu za strančevo zdravlje, na to upita:

Da li biste možda željeli da vam mi otvorimo vrata?

Avi, koji nije htio direktnim odgovorom prekršiti običaj koji nalaže da se u ovakvoj situaciji čovjeku drugog zakona samo da naslutiti šta se od njega očekuje – bez da se eksplicitno zahtijeva izvršenje određene radnje, odgovori: Kako hoćete.

Na šta šef recepcije, koji očigledno nije imao baš mnogo smisla za pravne finese, odvrati: Znate, naši gosti obično sami otvaraju vrata svojih soba – ali kako je vama praznik (ovde značajno pogleda Avija pogledom koji je trebalo da znači ako si normalan – onda se zavitlavaš), pa vi ne možete otvoriti vrata – mi smo spremni da to obavimo za vas, ako je to ono što vi hoćete.

Avi polako poče gubiti strpljenje, način na koji su se oba hotelska službenika pravila ludim je već prelazio granice dobrog ukusa, stoga postade drskijim: Ne vidim u čemu je problem, kao što mi je zabranjeno da otvorim vrata – tako mi je zabranjeno i da vama kažem da ih vi otvorite za mene.  Ako ih, međutim, vi otvorite sami od sebe – onda ja mogu ući u sobu.

Šef, zainteresovan da se što prije riješi ekscentričnog gosta koji izmišlja praznike i propise vezane za iste, samo naloži recepcioneru da gostu otvori vrata.

Iznerviran bezobrazlukom službenika, ali i sretan što se cijela priča polako primicala kraju, Avi se polako uputi za službenikom. – Ali, ne lezi vraže, ovaj pozva lift i okrenuvši se prema Aviju uljudno mu ponudi da uđe prije njega. 

Ne znajući da li da ovo shvati kao ličnu uvredu Avi poče tražiti na mladićevu licu tragove cinizma – pa, kako ih ne nađe, dođe do zaključka da je mladić ili glup ili neobrazovan – ali u svakom slučaju nije zlonamjeran – te, stoga, odgovori pomirljivo: Znate, praznik je – pa ću ja, radije, pješke – na šta ga mladić samo pogleda sažaljivo i promrmlja:

Da, da, svakako – sretan praznik.

Na spratu, čekala su ga otvorena vrata i novo iznenađenje. Sobarica je ugasila svjetlo koje je, krenuvši za sinagogu, ostavio upaljeno. 

Nemajući više živaca da se svađa sa recepcijom ili da im objašnjava kako je i zašto ostavio svjetlo, Avi, na svoju veliku radost otkri da je svjetlo u kupatilu promaklo sobaričinoj kontroli – te, otvorivši vrata od kupatila ne bi li koliko-toliko svjetla ušlo u sobu, sjede da u polumraku pojede košer večeru koju je donio iz Izraela. Nemajući mnogo dodatnih opcija u mraku u kome se našao, Avi leže da spava.

Ujutru, poslije službe u sinagogi, Avi je jedva dočekao priliku da prodiskutuje šudno ponašanje službenika hotela s nekim ko poznaje obje kulture i oba mentaliteta. 

Pokušavao sam da mu objasnim da koncept praznika u hrišćanstvu ne počiva na ideji zakona i propisa, stvari koje se smiju, ne smiju ili moraju raditi na praznik. Da hrišćanski praznici slave ili neki događaj iz Isusovog života (koji, po hrišćasnkom učenju, imaju kosmičku vrijednost) ili uspomenu na nekog sveca. Da Hrišćanstvo ne počiva na ideji božanskih zapovjedi – nego božanske žrtve i milosti. Da, iako je na hrišćanske praznike zabranjen rad – on, ipak, nije definisan pravno – nego, radije konceptualno. 

No, kada me, nakon desetomitnog izlaganja, Avi prekide pitanjem “Da li to znači da Hrišćani na Božić, recimo – ili na Uskrs koriste struju” uvidjeh da moje dodatašnje ubjeđenje, iskazano na početku ovog teksta, ipak, ne odgovara istini.

(Sefardske priče, Beograd, 2000.).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Džihad, džihad, čet'ri noge, sve četiri krute
    •  Zlatni topuz
    •  Čovjek kao božanski AI eksperiment
    •  Šta je cionizam?
    •  Ham Ribi Elija(h)u Šamula i jugoslovenske časne sestre
    •  Kako molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život
    •  Isti jezik – a ne razumiju se
    •  Nije lako shvatiti proroke
    •  Kako Bog nikad ne odbija dobro srce
    •  Molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život i nagrađuju

> Svi tekstovi ovog autora