autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Duh Sveti u Ferrariju

AUTOR: Ante Tomić / 19.01.2014.

Nikad dovoljno opreza. Valja biti budan, napet, trzati se na svaki šum, izoštrenih se osjetila osvrtati i natrag i lijevo i desno, vazda u strahu od nevolje koja obično dođe iz neočekivanog smjera, zaskoči vas iz mraka, obori na tlo i zgrabi za vrat kad se najmanje nadate.

Nekolicinu hrvatskih poslovnih ljudi, čitamo tako u novinama, nasamarila je izmišljena vatikanska banka, premda se naoko sve činilo čisto.

Ništa stvarno nije upućivalo da bi tu mogao biti zajeb. Posrednici financijske ustanove pod okriljem jedine svete i apostolske crkve ljubazno su i čovječno, da ne kažemo kršćanski, našim poduzetnicima ponudili kredite s niskim kamatama i dugim rokom otplate, a bez jamaca. Poduzetnici su pažljivo odvagnuli i učinilo im se sve prirodno i logično.

Mogli su razumjeti kako prebogati prelati nisu lakomi i ne ustrajavaju ako je gdjekoji kamatni postotak gore ili dolje, i kako ih Crkva koja postoji dvije tisuće godina neće neodgojeno gnjaviti zakasne li koji dan. Pod takvim uvjetima svatko je od njih dao beznačajan depozit od desetak tisuća dolara i tvrdo obećanje kako će kredit biti utrošen na bogougodan, moralan biznis i spremno se potpisao na ugovor u čijem se zaglavlju kočilo Banco di Santo Spirito.

Plameni jezičci u kojima se obično prikazuje Duh Sveti jasno su se vidjeli kako izlaze iz auspuha mašine od dvije i po tisuće kubika. Grmljavina sportskog automobila zvučala je navlas jednako kao Božji glas sa Sinaja

Ovo posljednje im je naročito ulijevalo povjerenje, spoznaja da se zadužuju u banci koju vodi jedna od tri Božje osobe. Još od vjeronauka u osnovnoj su pamtili kako funcionira nebeska korporacija svetog Trojstva: Otac je u burzovnom biznisu, Sin mešetari nekretninama, a Duh Sveti ima banku.

Poletno su došli u Rim i tamo ih je, na aerodromu Fiumicino, dočekao bankar u Ferrariju, a našim je gospodarstvenicima, ako su ih još imali, to raspršilo i posljednje dvojbe.

Plameni jezičci u kojima se obično prikazuje Duh Sveti jasno su se vidjeli kako izlaze iz auspuha mašine od dvije i po tisuće kubika. Grmljavina sportskog automobila zvučala je navlas jednako kao Božji glas sa Sinaja.

Otišli su onda na večeru u restoran, gdje im je objašnjeno da se kredit može realizirati samo preko tvrtke u Tajlandu. Ni ta stvar hrvatske privrednike nije zbunila.

Naravno da Crkva posluje preko Tajlanda, kad se ima na umu kakav se strahoviti trud ulaže u evangelizaciju Trećeg svijeta. Na poslovnom sastanku pojavile su se zatim neke vrlo mlade bludnice u kožnim minicama i mrežastim čarapama, a našijencima je zalupalo srce i zažarile su im se oči sjećajući se slavne pripovijesti o Mariji Magdaleni.

U novinama ne spominju, ali lako je moguće da su se kasnije u predsjedničkom apartmanu svi zajedno počastili kokainom, u spomen na biblijsku zgodu kad je Isus Krist s dvije lajne cijelo mnoštvo našmrkao.

U novinama ne spominju, ali lako je moguće da su se kasnije u predsjedničkom apartmanu svi zajedno počastili kokainom, u spomen na biblijsku zgodu kad je Isus Krist s dvije lajne cijelo mnoštvo našmrkao

Sve je, da ne duljimo, bilo veoma čedno, veoma ćudoredno, moralno i bogougodno kako biste i očekivali kad poslujete s vatikanskim bankarima. Hrvatski poduzetnici uplatili su depozit i s krunicom u rukama smjestili se na stolici kraj prozora čekajući da se u neko doba s nebesa spusti arkanđeo Gabrijel da im reče kako su dobili kredit po Duhu Svetomu.

I tako su oni skrušeno i ponizno molili, i molili, i molili, i molili, i molili… i ništa. Izbrojali su Zdravomarija više nego je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan uplate, a crkvene pare svejedno nisu stizale.

Nazvali su napokon provjeriti da Duh Sveti nije možda krivo napisao broj njihovog računa, no ovaj je isključio mobitel.

Banco? Nema Banco! Zatražili su potom fiksni broj, a žena na telefonskim informacijama, očito ateistica, ih je obavijestila da Banco di Santo Spirito nije u popisu pretplatnika. Možda da pokušaju preko centrale u Međugorju. Hrvatski privrednici su ostali paf. Do danas im još nije jasno jesu li sanjali onaj trenutak kad je Duh Sveti u Ferrariju došao na aerodrom po njih i kad im se za večerom ukazala sisata mlađa punoljetnica i sve drugo baš po kršćanskoj mjeri, pobožno uređeno.

Takva savršena prevara, i u glumi i u scenografiji, bez ijedne, ma i najmanje pukotine. Tko bi živ pomislio da ništa od toga nije istinito? Teško je bilo iskušenje njihove vjere i nemojte im zamjeriti ako koji od njih nešto sustao i neredovitije pohodi nedjeljne službe i posti petkom.

Da ste izgubili deset tisuća dolara kreditnog depozita, i vi biste danas, bez nade u spasenje, zurili u zvjezdano nebo.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije)

Još tekstova ovog autora: