Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku

Fra Massimo Fusarelli, generalni ministar Reda Manje braće, javlja IKA odnosno franjevački domaćin, predvodio je svečano misno slavlje u crkvi sv. Frane u Zadru u srijedu, 3. srpnja. Tom misom ujedno je završen trodnevni službeni pohod generalnog ministra Zadru, odnosno njegova vizitacija Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru. Zbog razloga Fusarellijevog pohoda, bilo je to posredno i sagledavanje stanja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.

Uprave, odnosno definitorij tih dviju provincija od ponedjeljka navečer, 1. srpnja, u samostanu sv. Frane u Zadru održale su skupštinu intenzivnog radnog i molitvenog susreta s ministrom Fusarellijem. Glavna tema bila je razgovor o procesu restrukturiranja Provincije sv. Jeronima, u pripremi za kapitul koji će se slaviti i održati na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025. godine. Naime, tada će Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru postati Kustodija ovisna o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.

Odlukom generalnog ministra, na taj kapitul će biti pozvana sva braća, a generalni ministar će tada pročitati Dekret o proglašenju ovisne Kustodije. Nakon toga će biti imenovana nova uprava Kustodije koju određuje Generalni definitorij te će biti proglašeni Statuti Kustodije.

Dakle, iako se već duže u kuloarima i povremenim vijestima govori o kraju postojanja slavne Franjevačke provincije sa sjedištem u Zadru, ovo je, zaista, kraj, i meni nije svejedno jer me ta Provincija (njoj sam pripadao jer sam joj položio redovničke zavjete na kraju novicijata, na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 1989.), ni manje ni više nego dovela u Hrvatsku. Malo je kazati da joj puno dugujem.

Bio je to prvi pohod generalnog ministra Fusarellija Provinciji sv. Jeronima koji je u Zadar stigao u pratnji generalnog definitora fra Konrada Cholewe. Završno svečano misno slavlje u crkvi sv. Frane bilo je na blagdan sv. Tome. Stoga je generalni ministar u propovijedi govorio o karizmi toga sveca i što ona znači za život svakoga od nas, osobito u kontekstu potrebe življenja vjere u zajedništvu Crkve.

“Toma od nevjernika, osobe koja nije vjerovala, izgovara najdublje i najuzvišenije riječi vjere u Isusa Krista: ‘Gospodin moj i Bog moj’. Ne bojmo se! Ispovjediti vjeru je moguće i kad osjećamo poteškoće u svojoj vjeri. Ne bojmo se živjeti Evanđelje kao braća franjevci, to je moguće i kad nam se čini da je teško. Ostanimo u zajednici, ujedinjeni. To je uvjet! Ne uništavajmo, ne kvarimo duh zajedništva i bratstva djelima koja su protivna zajednici. Isus nas uvijek iznova podsjeća da tražimo putove ozdravljenja od toga da budemo sami, izdvojeni, da činimo nešto pogrešno”, upozorio je fra Masssimo, istaknuvši da svatko od nas treba osobno odgovoriti na Božji poziv.

U suslavlju franjevaca Manje braće iz uprava Provincija pristiglih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, u misi su koncelebrirali provincijali Južnoslavenske konferencije provincijala koji su sudjelovali na trodnevnom skupštinskom susretu s generalnim ministrom. To su fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, fra Milan Krišto, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i fra Marijan Čuden, provincijal Slovenske provincije sa sjedištem u Ljubljani te fra Domagoj Runje, vizitator i generalni delegat za proces restrukturiranja provincije sv. Jeronima u status Kustodije. Taj čin osnivanja ovisne Kustodije u svom službeno i pravno potvrđenom obliku će se ostvariti na Uskrsni ponedjeljak 2025. godine.

Kao uspomenu na taj susret, generalni ministar Fusarelli darovao je provincijalu Šanku i fra Stipi Nosiću, gvardijanu zadarskog samostana sv. Frane kao domaćinu susreta, medalju koja prikazuje sv. Franju kako grli raspetu ljubav, Gospodina Isusa Krista. To je unikatno djelo franjevca iz Milana.

Svim franjevcima koji su bili na susretu, fra Massimo je darovao Tau kojeg je osobno blagoslovio u Porcijunkuli moleći za sve koje će susresti tijekom toga svoga pohoda Hrvatskoj i sličicu s porukom blagoslova sv. Franje i sa svojim vlastoručnim potpisom.

Na kraju mise fra Pavle Ivić, tajnik Provincije sv. Jeronima i definitor, zahvalio je na daru prisutnosti generalnog ministra među braćom, rekavši da su dani bili bogati i ispunjeni sadržajem te blagoslovljeni u razmatranju restrukturiranja Provincije sv. Jeronima. U ime te Provincije, provincijal Šanko darovao je Fusarelliju sliku sv. Jeronima, a generalnom definitoru Cholewi prigodnu monografiju.

Na kraju mise, provincijal Šanko zahvalio je generalnom ministru i generalnom definitoru “za taj lijepi posjet”, kao i provincijalima i braći iz provincija. “Ta tri intenzivna dana našeg susreta bili su prilika da se bolje upoznamo. Bilo je plodno u smislu, ne da smo riješili neke velike stvari, ali bolje smo se upoznali, upoznali smo istinu o sebi, svoju istinu”, rekao je fra Tomislav. Podsjetio je da u prvom čitanju od dana na misi koju su slavili, apostol Pavao u Poslanici Efežanima kaže da smo mi stijenje koje se ugrađuje u živu Crkvu.

“A kad se stijena ugrađuje, ona se mora i klesati. Svako klesanje boli, svako odsijecanje boli, ali bez toga nema zajedništva. ‘I tako postajete prebivalište Božje’, lijepo kaže Pavao. Prebivalište znači da negdje možeš prebivati, da ti je ugodno, lijepo i da tu nalaziš odmor, snagu za dalje. To bismo mi trebali postati jedni drugima. Hvala generalnom ministru i svima koji su bili uključeni u ovaj susret da ste nas na to podsjetili, da smo zajedno na tom putu, da postanemo bolji ljudi i bolji franjevci”, poručio je provincijal Šanko.

U srijedu ujutro, 3. srpnja, prije mise, u samostanu sv. Frane održan je i kapitul na Rogožinama koji je okupio i svu braću iz Provincije sv. Jeronima da se upoznaju s generalnim ministrom. Tada su imali prigodu postavljati mu pitanja o procesu restrukturiranja njihove Provincije. Uz molitvu, na susretu s generalnim ministrom govorilo se o procesu transformacije, Redu Manje braće općenito i u svijetu, izazovima i problemima s kojima se susreću. U otvorenoj i bratskoj atmosferi, svatko je pred generalnim ministrom mogao izreći svoje mišljenje i stavove, razmijeniti iskustva.

Tijekom poslijepodneva u srijedu, 3. srpnja, generalni ministar Fusarelli susreo je u samostanu sv. Frane zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića kojeg je fra Massimo upoznao s osnovnim sadržajem skupštine definitorija dviju Provincija. Nadbiskup Zgrablić zahvalio je generalnom ministru na podršci franjevcima osobnim dolaskom i poželio Božji blagoslov njihovom budućem djelovanju, u zahvalnosti za veliku, višestoljetnu povijest Provincije sv. Jeronima i duhovne darove koje je ostavila i ugradila u baštinu mjesne Crkve ali i Crkve općenito.

Naime, iz samostana sv. Frane, najstarijeg franjevačkog samostana u svijetu izvan Italije, izgrađenog za života sv. Franje, potekao je bl. Jakov Zadranin, kao i papa Nikola IV. koji je bio 191. papa (njegov pontifikat bio je od 1288. do 1292. godine). Iz Franjevačke provincije sv. Jeronima potječe i Sluga Božji fra Ivo Peran (1920.-2003.) koji je umro na glasu svetosti, a najpoznatiji je kao skladatelj Pučke mise, najpoznatije i u smislu načina slavljenja najrasprostranjenije mise koja se pjeva u Crkvi među Hrvatima i pučko se naziva “Peranova misa”.

Nakon susreta s nadbiskupom Zgrablićem, generalni ministar Fusarelli otišao je u Dubrovnik pohoditi tamošnji samostan Male Braće. U Dubrovniku je proveo dva dana.

***

Bez obzira na Bogom nadahnute riječi provincijala fra Tomislava Šanka, kao i na riječima generalnog ministra fra Massima ostaje gorak okus. Naravno da je legitimno pitati zašto bih ja imao gorak okus, kada sam svojevoljno koncem 1990. odlučio napustiti Provinciju (pa sam prešao u riječku bogosloviju odakle sam u listopadu 1991. otišao u 4. brigadu Zbora narodne garde, gdje mi je nestao rođeni brat Branko)?

Gorak okus ostaje zbog mnoštva ljudi, više mrtvih nego živih, koje sam u Provinciji upoznao i silno poštivao, bez obzira na naše razlike, o čemu sam siguran da moja bivša subraća ne vode i ne mogu voditi računa, možda skoro svi osim jedno-dvoje?

Iako sam puno godina živio među hrvatskim franjevcima ove Provincije u Buenos Airesu, pa spominjem one meni najbliže, pokojne: fra Linu Pedišića, fra Marjana Zlovečeru, fra Šandra Longina, fra Iliju Kozinu i fra Berislava Ostojića (koji je bio i ispovjednik sadašnjega pape Franje) te žive: fra Josipa Peranića (koji je, kao moj tadašnji starješina u svibnju 1989., dao suglasnost za moje putovanje u Hrvatsku), fra Jordana Ostojića (koji junački iako u pozne dane muku muči na čelu školskog instituta Alojzije Stepinac u kojem sam proveo dvije godine franjevačke postulature (1986. i 1987.) te fra Matiju Matoševića koji je s nama živio nekoliko godina u Buenos Airesu, ali se vratio u Domovinu, franjevac sam odlučio postati tek koncem 1985. živeći u São Paulu, u Brazilu, jer sam čitao i slušao braću Leonarda i Clodovisa Boffa i njihovo tumačenje nježnosti i snage u svetog Franje Asiškog, pa sam se prepoznao i osjetio pozvanim slijediti taj put.

Dakle, proveo sam dvije godine postulature, pod palicom fra Berislava Ostojića i našeg meštra, simpatičnog redovnika iz Valencije, fra Paco, zatim godinu dana novicijata u Saltu, na sjeverozapadu Argentine (tamo me odveo fra Berislav, a u Buenos Aires, nakon položenih redovničkih zavjeta, vratio fra Ilija Kozina. Zatim sam doletio u Hrvatsku, upoznao Provinciju i prošao, mahom, sve tadašnje samostane od Rovinja do Kotora (dobrotom tadašnjeg gvardijana na Košljunu fra Anselma Stulića i tadašnjeg provincijala fra Alfonsa Orlića), pa pomagao na Košljunu, studirao onda u Rijeci i, tako, kako sam već kazao…

Ostaje gorak okus zbog velikih duhovnih, politoloških i kulturnih spoznaja koja sam dobio od braće u zajednicama u kojima sam živio, ali i zbog glavnog nesporazuma u povijesti mog odnosa s Provincijom, naime s mojim gvardijanom u Rijeci (1989-1990), fra Stipi Nosiću, koji me prije nekoliko godina (2019.) gadno oklevetao i uvrijedio tvrdnjom, potpuno lažnom i promašenom, da sam veličao partizanske zločine i ubojstva fratara, svećenika i vjernika laika na nekoj tribini u Dubrovniku (premda nisam bio na toj tribini, niti tada u Dubrovniku, niti ikada takvu strahotu izustio nisam i premda sam fra Stipu, sadašnjeg vikara Provincije, upozorio da gadno griješi i da bi bilo pošteno i kršćanski da se kleveta povuče i da se on kao autor iste ispravi, što, nažalost, nije bio voljan učiniti…).

Ostaje gorak okus jer se Provincija, koju duboko u srcu i pamćenju još nosim – gasi, premda je valjano kazati da, iako je dala neke velikane i fenomenalne ljude, poput rečenog fra Ivana Perana, koji mi je bio i odgojitelj i zborovođa (kojeg sam kratko i naslijedio) te profesor glazbe u Rijeci, možda ostaje otvorena, sada, to jest, na Uskrs dogodine kao Kustodija u sastavu Provincije svetih Ćirila i Metoda (sa sjedištem na zagrebačkom Kaptolu), novim strujanjima Duha Svetog.

Gorak okus, konačno, jer gledam u šematizam Provincije, u popis preostalih 37 fratara, i slutim da su, možda, i sami fratri krivi, a ne samo religijske i sociološke okolnosti redovništva u Hrvatskoj, naime, da se, kao i u šematizmu, gdje je većina fratara zašla u visoke godine, sve ovo moglo predvidjeti i donekle se trgnuti, na vrijeme, dok je šematizam već dolazio u crveno područje, o čemu se govorilo i u doba kada sam bio članom Provincije. Dakle, prije ohoho godina.

Gorčina i zahvalnost, hoću kazati na kraju ovog ipak, tužnog teksta, idu zajedno. Uz to, ja još čuvam habit koji sam dobio u novicijatu, s kojim sam došao u Hrvatsku i u kojem, kao što je učinio i moj otac s onim koji si je dao sašiti u Paragvaju jer je tako poželio kao dijete zavjetovano svetom Antunu Padovanskom u Sarajevu, želim biti sahranjen.

Mir i dobro želim fratrima koji su bez obzira na sve sada tužni, sjetni, zamišljeni…

Možda su zaboravili na mene. Možda i ne žele, neki od njih, imati ikakva posla s mojom malenkosti, Ali ja ih sve volim i grlim.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora