Iznenađeni nadom

Nicholas Thomas Wright, IZNENAĐENI NADOM, Školska knjiga, Zagreb, 2024.

Najčitanije djelo jednog od najpoznatijih bibličara danas, N. T. Wrighta – Surprised by Hope – IZNENAĐENI NADOM – konačno na policama knjižara Školske knjige. Cijena, 18 eura.

Ovo djelo dovodi u ravnotežu izazove svakidašnjice i našeg iščekivanja ”Božjeg kraljevstva” koje ”dolazi ‘na zemlju kao što je na nebu”’ (str 188).  Autor postavlja mnoga pitanja: zašto smo ovdje, koja je naša odgovornost na ovome svijetu, je li spasenje poziv na mijenjanje najprije sebe sama, a potom i svijeta u kojem živimo. I napokon, je li naš pogled na život nakon smrti biblijski.

IZNENAĐENI NADOM čudesna je knjiga prepuna iznenađenja. Autor stavlja najveći naglasak na ”uskrsnuće” i ”novo stvaranje” koje je već započelo u ovom svijetu Kristovim uskrsnućem koje ulijeva nadu upravo sada u dvadeset i prvom stoljeću.

Mi živimo i ostvarujemo Božje kraljevstvo na zemlji, što znači da svi možemo učiniti na ovome svijetu  mnogo toga što će zasigurno drugima olakšati život. Svatko od nas ima svoju svrhu koju treba ispuniti na ovome  svijetu – pomoći da duhovno carstvo zaživi među nama. I na tome počiva naša nada – silazak  duhovnoga među sve nas.  ”Nada se rađa kad iznenada shvatite da je drukčiji svjetonazor moguć, svjetonazor u kojem bogati, moćni i beskrupulozni na kraju nemaju posljednju riječ” (str. 95).

Čini se da je naše hrvatsko čitateljstvo posebno blagoslovljeno izuzetnim djelima koja živo opisuju nadu u našem sve više beznadnom svijetu. Prije petnaestak godina Ex libris je izdao knjigu najpoznatijeg teologa nade Jürgena Moltmanna ”Teologija nade” u kojoj ističe da je suvremena teologija zaboravila pojam nade. Boris Gunjević za hrvatsko izdanje pojašnjava: ”Što reći o Bogu poslije Auschwitza, zapitat će se mladi Moltmann na povratku iz savezničkog zarobljeništva u kojem je proveo tri godine? Baš će zarobljenički logor biti mjesto u blizini Nottinghama, gdje će mladi njemački zarobljenik početi studirati teologiju. Vidjevši svoje drugove zarobljenike kako propadaju i umiru bez nade, mladi će Moltmann shvati da je tek nada ta motivirajuća snaga koja može prepoznati smisao u patnji.”

Profesor Moltmann je ove godine preminuo u svojoj 98. godini. Nekoliko puta je posjetio Zagreb gdje je srdačno dočekan. Međutim, jedan od najistaknutijih njegovih učenika ostaje s nama. To je Osječanin Miroslav Volf, profesor teologije na Sveučilištu Yale, na Katedri Henry B. Wright direktor i osnivač Yale Center for Faith & Culture. On ja napisao pogovor za knjigu ”Iznenađeni nadom” koji navodim u cijelosti:

”Ovo je knjiga o nadi i upravo nam je zato potrebna, posebno danas. Strah je, mnogo više od nade, obilježje našeg vremena. Nakon dekolonizacije, krajem 1960-ih zračili smo optimizmom u pogledu na mogućnosti globalnog trijumfa pravde i mira. U međuvremenu, početkom 21. stoljeća te su nade i snovi ustupili mjesto sve većem pesimizmu. Scenariji ‘bez budućnosti’ postaju sve vjerojatniji. dok pišem (ljeto 2021.), pandemija koronavirusa postala je dominantnim uzrokom naših tjeskoba. No, čak smo i prije trenutačne pandemije više strahovali negoli se nadali, i ti su strahovi i dalje vrlo živi.

Dopustite mi da navedem samo tri dominantna straha. U bjesomučnoj utrci za preživljavanje mnogi strahuju od zaostajanja kako se jaz povećava između ekstremno bogatih i ostalih koji mahnito trče, ali sve više gube tlo pod nogama. Također se bojimo urušavanja ekosustava koji stenje pod teretom naših nezasitnih ambicija – a za nasilje koje mu činimo osvećuje nam se neviđenim poplavama i nekontroliranim požarima. Najposlije, bojimo se gubitka kulturnih identiteta kako se naš planet smanjuje a ljudi, potjerani ratom, ekološkim razaranjima i lišeni osnovnih preduvjeta za život, migriraju tamo gdje mogu barem preživjeti.

Političke su posljedice svih tih strahova i fenomena bujanje politike identiteta i nacionalizma, koje velikim dijelom potiče strah. Jason Stanley u knjizi ”Kako funkcionira fašizam” primjećuje da je strah isto toliko dijete ‘retorike koja potiče strah i bijes kao sredstvo za potpirivanje etničkih i vjerskih podjela’ (Stanley, Jason. How Fascism Works: The Politics of Us and Them. New York: Random

house, 2020., str. 8.) koliko i stvarnih neizvjesnosti.

Ipak, teškoće i neizvjesnost povećavaju strahove što ih proizvode demagozi. Kulturološki, posljedice su distopijski filmovi i književnost te popularnost pesimističkih filozofija i antinatalne etike. I u vjerskoj misli i mašti apokaliptična su raspoloženja ponovno u modi; svjedoci smo čak i pojave teologija beznađa. Nada izgleda nemogućom; čini se kako se strah širi posvuda.

Koliko god bili neustrašivi, dopadaju nam se kulturni proizvodi koji artikuliraju i predočuju klimu straha. ali ono čega smo zapravo gladni jest nada. Knjiga ”Iznenađeni nadom” trajni je argument za postojanu nadu koja može preživjeti aktualni distopijski plimni val.

Čast mi je predstaviti ovu knjigu hrvatskoj publici. Njezina autora, Nicholasa Thomasa Wrighta – Toma Wrighta, poznajem već dugi niz godina. On je jedan od najplodonosnijih i najutjecajnijih bibličara Novog zavjeta danas. Ali on je više nego iznimno dobar stručnjak u jednoj važnoj teološkoj grani. On je javni intelektualac i pedagog globalna dosega. (Mnogo možete naučiti o ranom kršćanstvu prijavljivanjem na njegove tečajeve na platformi za online učenje!) Ne smijem izostaviti da je on uz ostalo i utjecajan biskup u svojoj Anglikanskoj Crkvi.

Za kakvu se nadu zalaže profesor Wright? Tijekom godina razvio je razumijevanje kršćanske vjere i kršćanske nade koje se razlikuje od većinske kršćanske tradicije. Njegova najvažnija knjiga o nadi je The Resurection of the Son of God (Uskrsnuće Sina Božjega) na preko 800 stranica. U središtu je njegova gledišta uvjerenje koje on zapravo dijeli s tisućljećima dugom kršćanskom tradicijom. Tvrdnja biblijskih pisaca da je Isus tjelesno uskrsnuo od mrtvih, tvrdi profesor Wright, nije izričaj njihova neznanja i naivnosti. Njoj u prilog govore čvrsti argumenti.

To učenje, naravno, nije neobično, iako ga se počevši od prosvjetiteljstva sve više osporavalo. Neobičan je zaključak koji autor izvodi iz tjelesnog karaktera Isusova uskrsnuća u vezi s prirodom budućeg svijeta. Materijalnost je predstavljena i afirmirana kao dobra, što onda postaje uzorak za razumijevanje cjelovitosti budućeg svijeta. Biblijsko obećanje o vječnom životu ne upućuje na neko nebesko prebivalište, već na vječni život materijalnih ljudskih bića na ovoj materijalnoj zemlji – na preobraženoj zemlji, usklađenoj prema uskrslim tijelima, ali svejedno, na ovoj zemlji.

Posljedica je tog stava da je svakom diskontinuitetu između svijeta kakav jest i svijeta kakav će biti kontinuitet među njima potrebniji. A posljedica je te posljedice da kršćanska nada za život u budućem svijetu potiče angažman za poboljšanje ovog svijeta ovdje i sada. Prisjećajući se popularne izjave Karla Marxa, autor ističe da kršćanska vjera nije opijum koji pomaže ljudima u suočavanju sa surovim stvarnostima opijajući ih nadom u nebo. Kršćanska je vjera šalica kave za život u sadašnjosti, kako je rekao Jürgen Moltman, najveći teolog nade u 20. stoljeću.

U predavanju na ‘Seminaru diplomiranih studenata Novog zavjeta Sveučilišta Oxford’ (28. svibnja 2021.) profesor Wright je suprotstavio svoj pogled na svijet s tradicionalnim na sljedeći način:

‘Dopustite mi da ovo kažem jednostavno: većina zapadnih kršćana pretpostavila je da je priča Svetog pisma, uključujući i priču o Isusu, usmjerena na omogućavanje grešnim ljudima da dođu na Nebo, u Božju prisutnost. Ali to nije biblijska priča. Biblijska priča govori o Stvoritelju svemira koji želi doći živjeti s ljudima. Nije riječ o stvorenjima zemlje koja idu na Nebo. Riječ je o tome da Bog ujedinjuje Nebo i zemlju pod svojim spasiteljskim suverenitetom. Riječ je o projektu koji je pokrenut s Isusom i duhom’ (Wright, N. T. Purgatory, Paradise and Other Post-Mortem Puzzles: Some Biblical

Perspectives (neobjavljeni rukopis), str. 12.).

Profesor Wright posve je svjestan da nije lako sve uvjeriti u takvo stajalište. Jedna skupina kritičara dolazi iz redova tradicionalnih kršćana, predanih klasičnim teološkim uvjerenjima, poput onih koja su formulirali Augustin ili Akvinski. Općenito misle da je svijet koji dolazi neki drugi svijet na drugom mjestu i da će Bog i dobri stanovnici tog svijeta jedini u njemu uživati. Kao odgovor njima autor nudi opsežan egzegetski rad koji dokazuje suprotno i uglavnom je sadržan u njegovoj knjizi The Resurection of the Son of God (Uskrsnuće Sina Božjeg)

Njegov argument je dvojak. Jedna tvrdnja proizlazi iz iscrpnog i detaljnog tumačenja Novog zavjeta kojom pokazuje da, osim na vrlo rijetkim mjestima, relevantni tekstovi uopće ne govore o nadi u život nakon smrti na nekom drugom svijetu. Druga se tvrdnja bavi nadom izraelskog naroda izraženom u različitim dijelovima hebrejskog Pisma i međuzavjetne književnosti. To je važno jer su hebrejski spisi bili jedina Biblija prvih kršćana i obuhvaćaju Stari zavjet kršćanske Biblije. Profesor Wright nudi pažljivo razrađen prikaz kontinuiteta između izraelskih nada, koje su se izrazito odnosile na ovozemaljske prilike, i nade novozavjetnih pisaca. Koji je zaključak tog dvostrukog argumenta? Cijela kršćanska Biblija ujedinjena je u očekivanju konačnog ‘Božjeg doma s ljudima’ na zemlji.

Druga skupina kritičara jesu moderni skeptici koji dovode u pitanje samu mogućnost uskrsnuća u svemiru koji se odvija u skladu sa zakonima fizike. Njima je autor odgovorio u svojim Giffordovim predavanjima, iz 2018. godine, pod naslovom ‘Povijest i eshatologija: Isus i obećanje prirodne teologije’. Tamo predlaže teologiju koja integrira povijest i prirodu zajedno s ‘epistemologijom ljubavi’ koja će, nada se, otvoriti intelektualni pristup stvarnosti Kristova tjelesnog uskrsnuća i materijalnom karakteru kršćanske nade.

Čitatelji knjige ‘Iznenađeni nadom’ dobit će sve to i još mnogo toga – svojstveni sažetak prethodnog rada, i nešto kao pregled budućeg djela – u jednoj relativno kratkoj knjizi. Ono što iznenađuje kod profesora Wrighta jest da on nije samo velik znanstvenik. On također piše knjige za opću publiku kao što je i knjiga ‘Iznenađeni nadom’ – i piše ih živopisnom prozom koju svatko može pročitati. U distopijskim vremenima u kojima strah poput teške nemilosrdne magle prodire u duboke pukotine naše duše, potrebno je iznenaditi se istinskom mogućnošću nade. Profesor Wright nudi razloge za vjeru da se sve može ‘uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo [roditi] za životnu nadu’ (Prva Petrova poslanica 1, 3)” (”Iznenađeni nadom”, str. 293-296).

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Prolazak kroz crveno svjetlo i vjerska sloboda
    •  Ima li smisla moliti se Bogu u krizama?

> Svi tekstovi ovog autora