autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mi državu neprestano bacamo na povijesno smetlište

AUTOR: Marko Vučetić / 02.07.2025.

Nove generacije, nažalost, nisu generacije knjige, teško ih je motivirati da se odvaže na čitanje, a čitanje je, po mome sudu, čovjeku najprirodnija aktivnost. Čitanje nas očovječuje, ono nas mijenja, osnažuje, oplemenjuje i, što je iznimno bitno, osposobljava da postanemo autori vlastitog života. 

Sve što se zbilo, zapisano je u knjigama, ali nikada u jednoj knjizi, nego u mnogim knjigama, knjige pridonose razumijevanju života. Ako vam netko pokloni ili, u gorem slučaju, nametne jednu knjigu u kojoj se navodno nalazi istina o svemu, odbacite je, to nije knjiga istine, već zapis obmane, zarobljavanja i oduzimanja vrijednosti.

Kada bih smatrao da je Biblija knjiga ekskluzivne istine, nikada je ne bih uzeo u ruke. Biblija to nije, ona, uostalom i nije jedna knjiga već mnoštvo knjiga. Tko Bibliju ne shvati kao poziv da se upozna izvanbiblijska stvarnost, Bibliju nije čitao, Biblijom se zarobljavao i udaljavao od svijeta. Čitanje nam omogućava da razumijevamo ono što se sada zbiva, ali i da u tom zbivanju pronađemo mogućnosti iz kojih će nastati neko novo zbivanje.

U priručnicima filozofije odgoja navodi se da je ljudska bit kultura. To je istina – nastajemo u nekoj kulturi i njoj se, od prvog udaha, prilagođavamo: usvajamo jezik, običaje, vrijednosti, povijest, ali i strahove, dvojbe i nesigurnosti te specifične kulture u kojoj smo se zatekli. Za biti čovjek, treba ući u kulturu, kroz nju proći, razumjeti je i, što je najznačajnije, u njoj sebe ne izgubiti.

Čovjek je biće kulture, ali ne smije biti njezin zarobljenik – da je zarobljenik mrtve kulture, a samo takva kultura zarobljava, prepoznat će tako što u njemu raste neprijateljstvo i destrukcija.

Kada, primjerice, čujem, a to čujem i od mojih kolega filozofa i teologa, da ”oni kojima se ne sviđa Hrvatska, slobodno napuste državu”, riječ je o govoru zarobljenika koji nemušto brane mrtvu kulturu. Takvih je, nažalost, i previše. Knjiga koju oni čitaju vodič je za izgon nepoželjnih.

Država, svaka država pa i ova naša, pripada svima i nikome, ona nikada nije ista, ima mnoga značenja, zbog toga sam državu odredio kao metaforu s teritorijem odnosno metaforu s granicama. Naša državica čak i izgledom podsjeća na bumerang – ona poziva da je bacimo u neko novo područje kako bi nam se vratila s drugačijim značenjem.

Naš problem je što je mi uglavnom bacamo na smetlište povijesti, ona nam se s tog smetlišta vrati, jer se bumerang vraća, i donese nam jedino što može donijeti – povijesno smeće. Umjesto da državu usmjerimo prema budućnosti, kako bi nam se vratila sa značenjem koje oduševljava i otvara vidike, mi nastavljamo po starom i neprestano je bacamo na povijesno smetlište.

Država nam nije organizirana kao komuna ili zajednica slobodnih i različitih ljudi, nego kao neuređeno mjesto koje ima problem komunalnog odvoza desetljećima nagomilavanog povijesnog otpada. U ovom svjetlu gledam i buduću karijeru komunalca Ivana Penave.

Njegov zadatak je da državu optereti novim značenjem kako bi život u njoj, uslijed povijesnog ideološkog smeća na kojem ovaj komunalac godinama zarađuje, bio nesnosniji. Bića kulture i knjige ovo vide.

Na početku života nam čitaju knjige, to je priča koju netko drugi unosi u naš svijet, uglavnom se radi o roditeljima i odgojiteljima. Oni nam čitaju i pričom tumače pročitano, naš zadatak je da u tu priču ili tumačenje priče povjerujemo. Ova metoda karakterizira naše djetinjstvo. Djetinjstvu pripada metafizika povjerenja, susreta s dobrohotnim autoritetom kojemu je stalo do nas, to razdoblje možemo nazvati razdobljem metafizike povjerenja, sigurnosti, predanosti i neiskvarenosti.

Kao djeca se nalazimo u svijetu ljudi koji su, ako imamo sreće, zainteresirani za nas, oni nas glasom i blizinom štite od opasnosti i tako pripremaju za ulazak u svijet koji je (pre)često obilježen neprijateljstvom.

Metafizika djetinjstva je mistična, od nje, ako smo odrastali u zdravim okolnostima, trajno ostaje sigurnost i briga.

No, nisu svi te sreće, postoje i oni koji su u toj najranijoj, posve nevinoj i otvorenoj fazi života, izloženi teroru nebrige i neprijateljstva. Umjesto da im se posreduje sigurnost, blizina i ljubav, izlaže ih se ogorčenosti i destrukciji. Tada na scenu stupa zlokobna metafizika destrukcije koja progovara jezikom individualne nebitnosti.

Kada nevinom ljudskom biću ispričate priču koja ga čini manje značajnim od roditelja, lokalne zajednice, nacije, naroda, države, religije i boga, onda ga ne odgajate da bude čovjek, nego ga novačite da postane dio vojne grupacije čiji zadatak je čuvati sve ono što je bitnije od njega. To, dakako, nije odgoj, već zvjerski čin. Zvjerski čin nastaje u zvjerinjaku.

Nevolja ovih prostora je dominacija idolatrije zvjerinjaka. Ovdje se smjenjuje ono manje bitno, riječ je o ideologijama, a ono što ostaje kao konstanta je idolatrija zvjerinjaka. Uvijek isti idolatrijski zvjerinjak spremno prihvaća nove ideologije, boreći se protiv starih ideologija u koje su se do jučer kleli. Kako i zašto je ovo moguće?

Zbog metafizike neprijateljstva, nesigurnosti, destrukcije i individualne nebitnosti. Ona traži javno i, a kako drugo nego masovno, davanje prisege toj novoj ideologiji. Eho djetinjstva odzvanja u nama čitav život i tu se gotovo ništa ne može napraviti. Ta idolatrija zvjerinjaka ovih dana dolazi do izražaja i u, ironijom potpuno razotkrivenom, koncertu na Hipodromu. 

Na koncert dolaze vojnici koji nas brane od ideologije tzv. Srpskog sveta, a tamo će ih dočekati, kako piše u novom broju Nacionala, srpska produkcija i tehnika zato što je, zamislite, jeftinija od one hrvatske. 

Organizatori, kako to navodi Nacional, govore o tome kako su hrvatske firme ili skuplje od onih srpskih ili, pak, nisu u stanju tehnički pratiti ovaj svehrvatski događaj, pa je bilo nužno posegnuti za onima koji su opremljeniji i cjenovno obzirniji. To, naravno, ne vrijedi za organizatora i izvođača – oni ne žele biti što jeftiniji publici, nego žele da im logistika bude što jeftinija kako bi njihovo hrvatstvo bilo što skuplje.

Istina o Hipodromu stane u jednu rečenicu: u skupom svehrvatskom događaju zdušno sudjeluje jeftiniji srpski svet. Ovo je, zapravo, hrvatsko-srpski događaj. Ironija? Da, ali nije samo to, riječ je o manifestaciji idolatrijskog zvjerinjaka koji je nastao iz tragedije jedne nesretne metafizike djetinjstva. Metafizika djetinjstva destrukcije ne vidi laž jer ne dolazi do istine. Na srpskoj pozornici ugledat ćemo Hrvata. (Zar tako nije uvijek?)

Veliki Hrvati se zalažu za samodostatnost, ali nemaju ništa protiv da im tu samodostatnost, dakako ako je jeftinija, logistički osiguraju Srbi, baš kao što nemaju ništa protiv da sutra traže referendum o zaštiti gotovinskog plaćanja nakon što na toj masovnoj demonstraciji (ni sam ne znam čega) svoje hrvatstvo karticama uvedu u digitalno doba. 

Thompsonov koncert je koncert hrvatsko-srpske pomirbe i simbolički čin ulaska u digitalno doba, a nakon njega, kada se zbroje računi i zarada, Ivan Penava može bumerang baciti na neko povijesno smetlište kako bismo s novim smećem koje će nas zapljusnuti u lice nastavili trabunjati o samodostatnosti Hrvatske i borbi protiv ideologije Srpskog sveta.

To trabunjanje će trajati sve dok nekom velikom Hrvatu, a njih ne manjka, ne zatreba jeftinija pozornica kako bi demonstrirao ljubav prema obitelji, bogu i domovini. Jeftina pozornica skupog hrvatstva se, naravno, uvijek može pronaći u Srbiji.

Čitanje knjiga dovodi do razumijevanja stvarnosti, ali i svih pozornica na kojima se uprizoruju idolatrijski događaji. Svaki događaj ima značenje odnosno značenja – vi ih birate, stvarate, podržavate ili odbacujete. Pozornice su tu zbog vas, osobito ove iz Srbije, pozornice vas razotkrivaju.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Hrvatski tjednik je zapravo dnevnički zapis duše oikofoba
     Mene ne čudi da je vojnik s Pantovčaka dvostruki ubojica
     Deklaracija JAZU o povijesnom hrvatskom grbu
     Stepinac sublimira uzaludno kršćanstvo, hrvatstvo straha
     Brešanova Mrduša Donja je ova naša Mrduša Donja
     Lave XIV., pozovi katolike da razoružaju duše!
     Lav XIV. će biti papa Kristovog Govora na Gori
     Glasači HDZ-a u Zadru ne trebaju polagati test inteligencije
     Hrvatska nestaje u kanibalističkom zanosu lažljivaca
     Franjo nikada nije izdao vlastitu ljudskost

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • fraktura 4

  • fraktura 5

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • vbz 5

  • vbz 6

  • vbz 7

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • petrineknjige 4

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • srednja europa 5

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija