Ne može se istovremeno biti s Trumpom i s Isusom Kristom

Bilo je pitanje dana kada će američki predsjednik Donald Trump ući u sukob s papom Lavom XIV. Taj dan je iza nas. Papa političko djelovanje, osobito posljedice političkog djelovanja, promatra s pozicije katoličkog društvenog i moralnog nauka, a duboko mirotvoran.

Naša generacija ima sreću da se na čelu Katoličke crkve nalazi poglavar koji zna da Evanđelje i politika ne idu skupa, kao i da se kršćanska poruka kvalitativno razlikuje od svih politika, a ponajviše od onih koje kršćanstvo pokušavaju instrumentalizirati.

Koliki su razmjeri nepoznavanja kršćanstva, i to kod onih koji se javno deklariraju kršćanima, vidljivo je iz toga da se na kršćanstvo pozivaju političari, kod nas i u svijetu, kako bi se ili domogli vlasti ili održali na vlasti. Istinski kršćani, a to su kršćani mira i mirotvorstva, nikada to čine. Kršćani ne miješaju kršćanstvo s politikom, oni kršćanstvo žive bez pretenzija da ga drugima nametnu.

Treba razlikovati kršćanski pogled na politiku od kršćanstva kao politike. Razumljivo je, opravdano i društveno poželjno da religijske zajednice, pa tako i Katolička Crkva, slobodno iznose svoj stav o ključnim pitanjima koja opterećuju društvo.

Kada je, primjerice, rat u pitanju, Katolička Crkva je dužna pozivati na mir i isticati vrijednosti mirotvorstva. To je njezina uloga. Ona nije tu da izabere jednu od zaraćenih strana, nego da zastupa žrtve rata, a one se ne nalaze samo na jednoj strani. Zastupati žrtve ujedno znači i jasno osuditi agresiju, osobito one koja se poziva na kršćanstvo.

Kršćanstvo se gnjusno instrumentalizira kada ga se pretvara u polaznu točka rata. Katolički nauk nije ni nauk trijaže između onih koji su moji i onih koji pripadaju drugima. Katoličanstvo je religija slabih, prognanih, marginaliziranih, prevarenih, osiromašenih i iskorištenih.

Tamo gdje se oni nalaze, tamo bi trebala biti i Katolička Crkva – ona postoji da bi njih zastupala i da bi bila s njima, a ako je tamo nema, onda se politizirala, onda je izdala sebe jer je izabrala stranu kako bi sudjelovala u progonima, diskriminaciji, pljačkanju i ubijanju.

Crkva može izabrati i sramotnu šutnju, ali time bira sramotu koja je odvaja od Krista.

Papa Lav XIV. odbija biti nijemi svjedok rata, on govori i proziva, suosjeća sa žrtvama i osuđuje gospodare ubijanja. Njegova kritika nije politički motivirana, ona je utemeljena u katoličkom moralu. Budući da politička desnica iskorištava kršćanstvo, razumljivo je da je najglasniji kritičar desnice upravo papa Lav XIV.

Crkva se u povijesti nije proslavila kada je u pitanju njezin odnos prema političkoj moć – štoviše, u mnogim slučajevima se osramotila, Crkva u Hrvatskoj se neprestano sramoti u nemogućnosti da uspostavi distancu prema politici, državi i naciji.

Zadatak Crkve nije da vodi računa o dobru nacije, nego o konačnom dobru svakog čovjeka, ona se zato obraća svakom čovjeku jer je zainteresirana za njegovu sudbinu bdijući brižno o tome da ne negira slobodu čovjeka s kojim je stupila u komunikaciju.

Dakako da je povijest prepuna mučnih primjera u kojima je Katolička Crkva križ koristila kao oružje pokoravanja i nasilja, umjesto da ga promovira kao simbol božje ljubavi i predanosti čovjeku.

Upravo zbog navedenog naglašavam da sadašnja generacija ima sreću što je nakon dobrog pape Franje izabran, u punom smislu riječi, njegov nasljednik, a to je papa Lav XIV. 

I papa Franjo i papa Lav znaju što je Crkva, što treba biti a što ne smije biti. Crkva je zajednica vjernika, a ne leglo političara, ona je i instrument spasa, a ne oružje pokoravanja, ona je prostor mirotvorstva i susreta, a ne bojno polje za osude i neprijateljstva. Crkva je sve ono što desne politike nisu i nikada neće biti.

Naravno da Crkva nije ni ono što zastupa lijevi politički spektar, ali ako se radi komparativa analiza, onda će se daleko više poveznica pronaći između ljevice i Crkve nego između desnice i Crkve, no to je neka druga tema.

Zbog ovoga govorim koliko je ljevica u Hrvatskoj nesposobna – umjesto da birače oduševi vrijednostima koje korespondiraju s katoličkim naukom, a to su vrijednosti solidarnosti, brige, blizine, mirotvorstva, zajedništva, ravnopravnosti, darežljivosti, nepovredivosti i vrijednosti svake ljudske osobe, posebno one koja je izložena povijesnoj nepravdi, ona se predala defetizmu pred bujanjem pljačkaškog nacionalizma koji se pljačkaški postavlja i prema Crkvi. Desničari-pljačkaši ne pljačkaju samo državu, oni, pozivajući se na katoličanstvo, pljačkaju i Katoličku crkvu.

Papa Lav XIV. to otvoreno kaže, zato poziva katolike da ne nasjedaju na one koji se u političkom djelovanju pozivaju na kršćanstvo.

Kršćanstvo i politika ne idu skupa, a da kojim slučaju idu, tada bi kršćanstvo i kršćani zagovarali politike koje pripadaju lijevom političkom spektru.

Hrvatsko društvo je duboko konfuzno, ono je nesvjesno sebe i od njega ne treba očekivati da doživi evolucijski skok. To se neće dogoditi, konfuzija će i dalje biti u porastu – prosječni Hrvat će i dalje biti prosječni katolik, a kada ta dva prosjeka zbrojimo, dobijemo kreaturu koja zbog navodno kršćanskih razloga, iako takvi razlozi ne postoje i ne mogu postojati, podržava pljačkašku desnicu koja uništava javni sustav, iskorištava radnike, osiromašuje umirovljenike, mladima oduzima budućnost te zbog političkih razloga istovremeno podržava kršćanstvo koje poziva na solidarnost, mir, brigu i zauzetost prema ljudima u potrebi, neovisno o njihovim opredjeljenjima.

Prosječni Hrvat negira prosječnog katolika, baš kao što prosječni katolik negira prosječnog Hrvata, ali to oni, kada ih se zbroji i pretvori u cjelovitu kreaturu, ne vide.

Siguran sam da kreature od Hrvata i katolika neće progledati ni nakon apela pape Lava XIV. da kršćani ne smiju svoju vjeru predavati u ruke političara, a to čine na svakom koraku.

Nemam namjeru prenositi riječi koje je Donald Trump uputio papi Lavu XIV., jer su to riječi političkog prostaka koji sije smrt na svakom koraku.

Njemu je papa javno poručio da ga se ne boji i da oni koji slijede njegove politike smrti ne pripadaju Isusu Krist. Ne može se istovremeno biti s Donaldom Trumpom i  s Isusom Kristom.

Papa Lav XIV. je s Kristom, a Isus Krist je uvijek na strani žrtava. Naša je sreća što napokon imamo poglavara Katoličke crkve koji je na strani žrtava.

Hrvatski biskupi su neka sasvim druga priča – oni su izgubljeni u kršćanstvu, njih ćemo pronaći u ratu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Plenković je, pred Trumpom, kukavica sa zavjetom šutnje
    •  Pišem za ljude koji su vlasnici moralne odgovornosti
    •  Bez žene nema ljudskosti, ona je prvotna u svakom umu
    •  Ivan Hrstić je izrekao istinu o vlastitom moralnom sustavu
    •  Proročke riječi Željka Mardešića o dekadentnoj Crkvi
    •  Profesionalni obraćenici mi, riječima Marune, idu na jetra
    •  Samo Mate Uzinić korektno govori, ostali konformistički šute
    •  Bog i čovjek su ravnopravni
    •  Roditelji generacije Z se obračunavaju s prošlošću
    •  Ustav i rukometaši: Državu ne mogu imati beskorisni idioti

> Svi tekstovi ovog autora