autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Nova crkva

AUTOR: Radenko Vadanjel / 11.07.2025.

Nova je crkva obojena u bijelo, pravilnih linija kao škola ili općinska zgrada. Klupe su grubo istesane, a vrata crkve ukrašena dvobojnim vitrajem.

– Materijal od kojeg je sazdana crkva nema sakralnosti u sebi – razmišlja Nabukodonozor, sjedeći u atriju crkve, slušajući monotonu, uspavljujuću svećenikovu propovijed.

– Ako su ljepota i sklad djelo stvoriteljevih ruku – razmišlja dalje – onda ova na brzinu sklepana građevina, bez harmonije i mašte, otkriva jedan naopaki, samonikli vjerski zanos, blizak kramarskoj domišljatosti, u estradi vjerskih dužnosnika koji su se bezdušno upleli u gradnju, dajući joj svoj obol u najsladunjavijim, najkičastijim rješenjima.

Sve to Nabukodonozor zapaža u ustajalom zraku koji miriše po borovini i svježe lakiranim radijatorima, u novoizgrađenoj crkvi koja je uzidana na mjestu stare, porušene za vrijeme rata.

Jedino se triptih iza oltara doima vrijednim spomena. Naslikao ga je naivni slikar iz obližnjeg mjesta, usred rata, dajući tako svoj osobni doprinos ”zajedničkoj stvari”. Predimenzioniran svetac bosom nogom gazi srp i čekić, koristeći poznatu biblijsku temu svete Marije, koja nogom gazi zmiju, dok u naručju drži maloga Isusa, na najizravniji način povezujući tako sotonu s ne tako davnim vremenima, kada su zemljom hodali bezbožnici i krivovjernici.

…………… … …

Crkvu Nabukodonozor posjećuje iza podneva, u doba dana kada u njoj nema skoro nikoga.

– Stara Markova nije voljele ljude, niti su ljudi voljeli Staru Markovu – zaključuje Nabukodonozor.

Misu zadužnicu za Staru Markovu naručio je netko od rodbine, netko kome je pripala kuća Stare Markove platio je misu zadušnicu pokojnici u spomen.

Jedva prateći uspavljujući propovjednikov glas, Nabukodonozor umornim pogledom plazi prema stropu, prema svodu crkve, koji je najednom, u njegovim mislima, prekriven tajnama bratstva, tajnama bratovštine i sljedbe, imaginarnim peludnim plodištima, gustim nizom saća u kojima leže ličinke zakukuljene u hibernaciji, dok nevidljive pčele radilice sakupljaju materijal po okolnim livadama, imanjima i zaseocima, za ogromnu zajednicu.

…………………

– Beznadna naivnost i lakovjernost, razgolićena u samodopadnosti, isijava iz slike iza oltara, zanatski dobro izvedene slike, ali tematski potpuno promašene – pametuje dalje Nabukodonozor, dok mu srce poigrava, i kao da mu se odjednom sve razdanjuje i postaje jasnije, i kao da ga odjednom oplakuje neobična ”muzika misli”, koja se ondje sklonila, daleko od cesta i putova, još iz vremena ”prapostanka”, neopterećena, na trenutak pomirena, svjesna žalobnosti i ispraznosti vremena koje dolazi, i vremena koje protječe mimo tog ćudorednog, ozlojeđenog naroda, kojemu nema spasa.

***

Napomena autora: Tekst naslovljen ”Nova crkva”, ulomak je iz romana ”Sakramenti i kotlovina”, objavljenog 2019. godine u izdanju izdavačke kuće Sandorf, Zagreb.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: